
Decentno, kako i spada, u dvorani Novinarskog doma u Zagrebu, dostojanstveno, ali s dovoljno pompe promovirana je knjiga Josipa Čopa, bivšeg nogometnog reprezentativca i člana Hajduka u slavnoj sezoni 83/84. Knjiga se zove Petica, na naslovnici Čop, u dresu Hajduka, s tipičnom Hajdukovom peticom na leđima, u Zagrebu, u dvorima HND-a, u Perkovčevoj, nadomak hotela Westin.
Među uzvanicima i onima koji su govorili (o Čopu) bili su Zorislav Srebrić, legenda HNS-a, Ante Vrdoljak, nekoć osobito uspješni predsjednik Zagreba, te novinar Andrija Kačić Karlin koji je Čopova sjećanja urednički uobličio u knjigu uspomenu, rekli bismo monografiju.
Knjiga je već promovirana u Čopovu rodnom Varaždinu, sada u Zagrebu, a osobito se Čop veseli promociji krajem ljeta, najesen u Splitu, čemu će svoj poseban obol dati veterani „bijelih”, Čopovi suigrači i prvotimci iz te slavne 1984... Godine osvajanja kupa, polufinala Kupa UEFA protiv Tottenhama (Čop protiv Škota Archibalda, prvi meč u Poljudu je propustio zbog žutih kartona, pa se Gudelj mučio)), te neuspjeha u utrci za titulom prvaka, jesenski prvak iz zime 1983., Hajduk, kroz mnoštvo odigranih utakmica, na prvenstvenoj sceni je posustao.
No, što se može, fama je ostala. Zaslužena fama Jugokupa i europskog polufinala. A Čop, premda je bio igrač i Varteksa, Dinama, Zagreba, pa u Austriji (Strum i Wildon), baš je naslovnicu „petica” posvetio Hajdukovu dresu.
Na promociji je voditeljica bila Ljiljana Saucha, donedavno poznato lice s HRT-a, rekli bismo legenda s malih ekrana. Među uzvanicima, mnogi poznati, a ne baš česti u svakodnevnici, na primjer Čopovi suigrači iz znamenitog Zagreba iz Kranjčevićeve ulice, Pero Močibob i Stipe Perić, veslač Martin Sinković, sinjski zet i Nikola Bralić, trener veslačkog dvojca braće Sinković, nogometni stručnjak Rajko Magić, a nama, baš starima, posebno je u oko upao Nikola Dragaš, sijeda duža kosa, ništa manje nego svjetski prvak u kuglanju, a Svjetsko prvenstvo se, djeco moja, kuglalo u Splitu 1972. a Dragaš se okitio zlatnom medaljom. Šampion svijeta. Stao je u red da mu knjigu potpiše, posvetu dade Josip Čop:
- Čopa poznam sto godina, on iz Kranjčevićeve, a naše kuglačke prostorije do njih. I kafić. Družili smo se redovito, bilo je i veselo... Čudim se da me netko prepoznaje, ha, ha, ha, kaže nama Dragaš.
Kako ne, svjetski prvak prvak iz Splita, 1972...
- Da, tako je, imam 81 godinu, hvala na pitanju, dobro se držim.
Recite nam Nikola, vi ste... - upitnici su ostali u zraku?
- Dalmatinac, iz Zemunika Donjeg, kraj Zadra, a cijeli život u Zagrebu.
Navijate za?
- Treba li pitat? Za Hajduk! Žao mi je što nismo već iskoristili priliku da postanemo prvaci, ali dobro vi govorite, nade još ima... - bilo je drago Nikoli.
Bio je tu i Darko Vučić, iz Solina, načelnik sektora za razvoj sporta u Ministarstvu turizma i sporta, davno nam poznat i drag lik kad se Hajduk mukotrpno preoblikovao po diktatu Zakona o športu, koliko nam je samo samozatajni Darko pomogao, ajmo reć, tajnih, konspirativnih informacija...
Poruka promocije knjige, a intervju sa Čopom smo objavili nema dugo, jest da se „pošteni rad i trud isplati”!!!
- Pa da mu vjerujemo! - rekao je Andrija Kačić Karlin, uz pljesak prisutnih, a svečar Čop se rado smješkao.
- Čop je nesalomljiv pravednik među funkcionerima ()HNS i HOO, op. a.), na stranu što je kao igrač bio britka sablja, tko leži, ne bježi, ali – kaže uvijek – kad mi to govorite, recite mi koga sam to ikad ozlijedio?!
Nikad Puba, nikad!
Među mnogim slikama koje su obilježile seansu promocije, bila je i fotografija gdje se dižu
s igrališta braća Zlatko i Zoran Vujović i kaže jedan drugome u strahu i u stripovskom oblačiću „diž, se braco, evo stiže Čop”! Puba, kao kakav bau, bau, ha, ha, ha...
Tako je bilo. Uglavnom, Čop kao da je kakav zagrebački, varaždinski, a hajdučki Beckenbauer, promovirao je svoju „Peticu”, kupovala se za 20 eura, a sad se selimo u Split krajem ljeta, početkom jeseni na novu promociju, na Pjacu kod Đolonge, Vivas bar, tamo će mu i hajdukovci njegovi dati ruke, veterani, Ćelić, Cukrov, organizatori će biti fešte, veselimo se tome.
U Zagrebu je bilo baš lijepo, u knjizi vam se priča „što se dešaval iza scene”, kako reče Ljiljana Saucha, ima pikanterija i te kako, pa nema druge nego da štivo koprodukcije Čop&Kačić pročitate,a doći će trenutak da i mi objavimo dijelove autobiografije čim se sa Čopom, dogovorimo, a hoćemo, oko citata i autorskih prava, znate kako to ide...
Slobodna ima prednost.
Josipe, evala ti bilo!
Komentari (0)
Komentiraj