
Iz kojeg god kuta gledali s odmakom remi Hajduka s Lokomotivom na Poljudu je kiks u borbi za naslov prvaka.
U 29. kolo ‘bijeli’ su ušli kao vodeća momčad lige s bodom prednošću, a na kraju su bod lovili sve do zadnje sekunde susreta na Poljudu. Ironija je i da su odigrali jedno od bolji poluvremena ove sezone u kojem su u sudačkoj nadoknadi primili gol kakav se rijetko viđa.
Iako se moglo čuti na poluvremenu da je za gol Frana Karačića iz slobodnog udarca dijelom kriv i Ivan Lučić, no to je apsurdna konstatacija s obzirom na to da je desni bek Lokomotive jednostavno pogodio neobranjivo. No Lučiću se svakako ima što za zamjeriti nakon Lokomotive, a i ove sezone u kojoj nije na razini za koju je više puta pokazao kvalitetu. Isticali smo i pisali više puta, te pri tome i dalje stojimo, reprezentativne kvalitete kojima raspolaže prvi Hajdukov vratar, no ove sezone u nekoliko utakmica pokazao je osjetan pad forme i koncentracije.
Poznato je da se kao jedna od njegovih najvećih kvaliteta u igri ističe igra nogom, ali u nekoliko situacija tijekom ove sezone upečatljivi su ostali gafovi iz kojih se izrodio veći problem u toj zaigranosti. Posljednji je ovaj protiv Lokomotive gdje je u 65. minuti na loše vraćenu loptu još lošije istrčao i odbio je samo do Karačića čiji je pokušaj potom zaustavio instinktivno rukom izvan kaznenog prostora te zaradio direktni crveni karton.
Gafovi
Među ozbiljnije gafove ove sezone ulazi i onaj u remiju s Rijekom na Poljudu u prvom dijelu sezone. Bilo je to njegovo loše dodavanje koje je presjekao u 12. minuti Toni Fruk, a lopta je stigla do Nike Jankovića koji je bez problema prebacio Lučića za izjednačenje. Bilo je tu i gafova koji srećom nisu kažnjeni kao zaigranost i oni izleti u prazno u Koprivnici na jesen iz kojih su padali golovi, ali srećom po Hajduk koji su poništeni zbog zaleđa. Nešto drugo isticati kao veliki gaf i isključivo njegov bilo bi možda pretjerano, ali dalo bi se pronaći primjera u kojima je mogao drugačije reagirati.
Jednostavno koncipirano vratar je na toj poziciji kojoj je da nešto i obrani, tj. da bude posljednji zid protivničkoj momčadi u krajnjoj nuždi, a u takvoj nuždi je Hajduk ove sezone bio u nekoliko navrata. Tako se za primjer mogu uzeti utakmice protiv Rijeke ovog proljeća u kojima je Hajduk primio ukupno šest golova, a u bar četiri situacije se očekivala bolja reakcija vratara. Nais Djouahra mu je zabio prvi na Poljudu kroz noge, Fruk mu je treći zabio u bliži kut, a onda je isti igrač na Rujevici zabijao glavom nakon kornera dva puta.
Svi ti golovi su plod kolektivne greške obrane u kojoj svoj dio nosi i Lučić. Slično kao i u posljednjem derbiju protiv Dinama na Maksimiru kad se Ronael Pierre-Gabriel između obrambenih igrača Hajduka pa pogodio u Lučićev bliži kut za 2:1, iako će se iz tog derbija više pamtiti pogibeljan start Nike Galešića na Hajdukovom vratar u koji je kažnjen s tek tri utakmice kazne, kao i napad Josipa Mišića na Lučića nakon posljednje sučevog zvižduka.
Stara slava
U svim navedenim situacijama od Lučića nitko ne bi očekivao bolje reakcije da se prijašnjih sezona nije nametnuo kao temelj za sigurnost i noćna mora za protivničke napadače. Dovoljno se samo sjetiti prošle sezone u ovo vrijeme kad je s koljenom pred operaciju zamijenio ozlijeđenog Lovru Kalinića i branio igračima Dinama svaki pokušaj na gol zbog čega mu je u jednom trenutku pljeskao i Bruno Petković.
Otkako je prvi put stao među vratnice još u vrijeme Ivana Leke nametnuo se svakom kao prvi izbor ispred Kalinića koji je prolazio dugi proces rehabilitacije od teške ozljede, ali i drugih koji su bili nominalno drugi ili treći izbor. Njegova početna forma i ona kakvu je prikazivao prošle sezone po dojmu je neusporediva s aktualnom, a zbog prvih godinu i pol u Hajduku zazivalo se mjesto za njega u reprezentaciji.
Ipak stara slava ne može biti dovoljna u aktualnom trenutku za Hajduk kojem treba svaki akter svlačionice pod punom koncentracijom na teren i titulu, bez distrakcija vanjskim faktorima kao primjerice na društvenim mrežama kakvih je Lučić imao više puta ove sezone. Stoga možda nije ni loša ta pauza za Lučića, pa makar i prisilna, iz koje se može vratiti koncentriraniji i stabilniji, a možda može priliku iskoristiti i mladi Toni Silić.
Komentari (0)
Komentiraj