Igor Tudor otvoreno o razlozima odlaska s Poljuda i problemima s kojima se susretao dok je vodio momčad

Rođen sam i odrastao u Splitu, na Plokitama, u “Siromašnoj”. Gradu ponosa, dišpeta, nepriznavanja nikakvih veličina i autoriteta. Iako taj ponos s godinama sve više u mojim očima nalikuje na uobraženost, nepriznavanje nikoga i ničega na nedostatak respekta, volim ovaj grad i smatram se dijelom njega.

Od desete godine, kad sam se s terena “isprid škole” prebacio na Poljud, pa do današnje 38. godine, otkad sam aktivan u onome što obožavam - a to je nogomet - nije bilo razdoblja da nisam slušao “priče” o sebi.

Na početku sam kao dječak igrao u Hajduku “priko veze” jer mi je otac bio poslovođa u “Prehrane”, potpisao prvi ugovor zbog Ivice Matkovića, a u međuvremenu imao milijun atributa (sve, naravno, pozitivne... haha), pa sam tako jedno vrijeme bio “linčina”, kasn...