Hajduku je bolji remi nego pobjeda protiv Rakowa! Zašto? Jer sad moraju igrati...

E, ako u četvrtak niste bili na Poljudu – puno ste propustili. Ili niste... Ako vam je srce slabije, možda bi vas i kolpalo, ne daj Bože! Opet drama i opet gol u zadnjoj sekundi. Sa zvukom sirene... Ni prvi, ni drugi put događa se to Hajduku. Kao da je Bijelima to postao zaštitni znak. Nije da nismo naviknuli na šokove, navijači i svi mi koji se godinama već zlopatimo s Hajdukom.

Svega se izdogađalo, šokova manjih i većih. Pa je tako i Rakow priredio još jedan u nizu. Diaby, lik poput nekog njihovog Bambe, probio je našu obranu koja se, ruku na srce, i nije odveć pretrgla kako bi ga zaustavila, te svladao Silića koji je u najmanju ruku bio nesiguran čitavu utakmicu. U tim se situacijama u pravilu “lome noge”. Nema šanse da te igrač u zadnjoj sekundi može predriblati i zabiti gol kada vodiš 2:1. To se jednostavno ne smije događati. No, kako rekosmo, štošta se nije smjelo dogoditi, pa, eto, ipak je.

Nije kraj

Naglasili smo i to kako nije kraj. Nipošto! Hajduk je uoči uzvrata itekako živ. Remi s Poljuda znači kako su šanse i dalje 50:50. Naša je (subjektivna) procjena kako vaga ne nateže ni na čiju stranu. Stoji na sredini, miruje. Bez obzira na to što Poljaci uzvrat igraju pred svojim navijačima kojih neće biti puno jer im je UEFA zatvorila jedan dio tribine gdje su im inače najžešći navijači.

I tako momčad Gonzala Garcije na sudbonosnu utakmicu s Rakowom, onu koja odlučuje o europskim snovima i spasonosnim milijunima putuje bez prednosti. A mogli je biti i puno drukčije. U naletu su bili Bijeli početkom drugog poluvremena. Ne znamo što im je Garcia ispričao na poluvremenu, ali na teren je početkom drugog dijela istrčao “ludi” Hajduk koji je pritisnuo Rakow. Poljaci su bili “u sampasu”, kako smo pisali. Nisu znali što ih je snašlo.

Ante Čizmić/Cropix

Luda teorija

Kapitulirali su nakon minutu i pol igre u nastavku. Dalisson je odapeo s dvadesetak metara i pogodio. Dok su Poljaci još bili u “knockdownu” Bamba je mogao iskoristiti pogrešku njihove obrane. Dobio je loptu u noge, pokušao prebaciti vratara, ali nije pogodio. Pa onda i još jednom Dalisson već u sljedećem napadu, snažno je tukao, ali ni to nije ušlo. Mogao je Hajduk (i trebao) zabiti još barem jednom dok su igrači Rakowa dolazili k sebi. No, uspjeli nisu.

I kako to obično biva, nevolja nikad ne dolazi sama. Nedugo zatim, Pajazitija je prebacilo, te je preagresivno uklizao. Očenaš to nije propustio vidjeti za razliku od puno prijašnjih situacija. Nije dvojio, već mu je pokazao izravan crveni karton. Nakon što smo odgledali snimku jasno je kako je tu sve čisto. Za tu mu se odluku ne može prigovoriti. Kažemo, za neke prije toga bi se moglo, ali sad je gotovo.

Naša teorija je, dakle, kako je bolje da je završilo 2:2, nego da je Hajduk pobijedio 2:1. I ne, nismo makli, ni probili, niti nam je vrućina udarila u glavu. Potpisnik ovih redaka to stvarno misli. Koliko god to nekome (ne)imalo smisla.

Zašto?

Razlog je jednostavan. Sve je u pristupu. A kako to s Hajdukom izgleda vidjeli smo već više puta. Zamislite scenarij u kojemu je Hajduk pobijedio 2:1 i tako s golom prednosti otišao na uzvrat u Poljsku. Zamišljamo kako bi to izgledalo. Garcia bi momčad, sasvim logično, postavio defenzivno. Igrali bi Bijeli bez prevelikih ambicija u napadu. Čekali bi kakvu priliku iz kontre, pa ako što bude – bude. Od igre tu vjerojatno ne bismo vidjeli ni “i”.

Ante Čizmić/Cropix

Zamalo poklonili

Jer u podsvijesti znaš da vodiš i da ti gol, realno, ne treba pod svaku cijenu. A domaćin koji zaostaje mora navaliti. Kako to izgleda kada protivnik navali na tanku obranu Hajduka – i to smo vidjeli. I nimalo nam se ne sviđa. Sjećamo se nerado gostovanja na Cipru na kojega je Hajduk stigao s komotnih 2:0 u džepu. Znamo kako je završilo.

Ovako je Garcia prisljen igrati. A pod tim mislimo igrati s ambicijom da se zabije pogodak. Smatramo i kako bez barem jednog, a vjerojatno i dva gola, Hajduk nema šanse proći. Naravno, u teoriji je moguće i raspucavanje s bijele točke. Ali teško je očekivati kako Rakow na svom terenu neće zabiti. Istina, ne briljiraju u ovoj sezoni. U domaćem prvenstvu još uvijek ne znaju za pobjedu i na posljednjem su mjestu, ali u Europi se “bacaju na glavu” i znaju kako pred svojim navijačima moraju jurnuti na gol.

Zaključujemo, dakle, tako, kao i to da se Hajduk nema čega bojati. Rakow je ekipa s kojom se itekako može igrati i nadigravati. Znaju i oni teško pogriješiti. Vidjeli smo to u nekoliko situacija nakon drugog gola. Zamalo su Hajduku poklonili još dva. Za očekivati je kako bi od želje za golom mogli pokloniti još koju loptu. A to će Bijeli morati iskoristiti. Naravno, neće samo moći čekati grešku protivnika. Tvrdimo, stoga, kako će morati igrati jer ih ovaj rezultat na to tjera. I to je dobro. Za utakmicu, a vjerujemo i za Hajduk. Dokazali su na Poljudu da s Rakowom mogu igrati. Dok je broj igrača na terenu bio jednak, Bijeli su bili više nego ravnopravan suparnik. Isto očekujemo i u uzvratu!