Nije dovoljno eksponiran, ali ako je itko od mladih igrača Hajduka pokazao zrelost i moć i mot i ideju, bio je to Dominik Prpić. Izdvojimo nekoliko rečenica za mladog Zagrepčanina. Nije prvi put da ga spominjemo, niti da ga predstavljamo. Ali ajmo par rečenica, zaslužio je.
Bio je na posudbi u Radomlju, što mu nije lako palo, trpio je i boljku, zdravstveni problem koji se kao ne bio smio spomenuti, premda je u suštini benigan, ali dobro, imali su ga i Boban i Pletikosa pa se objavljivalo, imao ga je i sin vašeg reportera, ali ne treba kontra etike, tek, na nekoliko mjeseci odvojio ga je od žarišta prvoligaške borbe, vratio se... Vraća se... Na velika vrata!!!
Zna pogriješiti, ali tko je imun na to?
Taj momak odrastao je u klubu Zagrebu, u Kranjčevićevoj pa Lokomotivi, a ćaća ga je doveo u Hajduk na nagovor Hajdukovog skauta iz Zagreba Tomislava Trutina.
Izborio je mjesto u prvih 11 kod poštenog Gattusa, koji u prvi čas nije ni znao za njega, gurao je etabliranu kompoziciju stopera, ali na treninzima, to je bio on. Prpić. U redu, da je dodao Kaliku, možda ne bi bio gol, Livaja je to pretočio u pobjedu.
I sad svi vrte dodavanje, baršunastu kopačku Prpića. Za Livaju. Za pobjedu. Adio Nevistiću.
Ocjena na Sofascoreu je 8,2 za Prpića. Za ukupni učinak. Ne samo za dodavanje. Istaknimo ga, zaslužio je.
Mogao je u Valladolid ovog ljeta, htjeli su iz Španjolske razmjenu Biuk - Prpić, Hajduk je to odbio. Dobro da je odbio. Od Prpića i dalje očekujemo prave stvari.,
Bravo Dominik. Zaslužuješ misu u Svetog Domenika, Dominika, sve je to isto, tamo kraj Srebrnih vrata.
Dominik, zaslužuješ spomenik!