Hajdukologija: Te je ‘sportske srijede‘ Slišković postigao jedan od onih svojih golova što ostaju zauvijek u sjećanju

Studeni teče i ne smeta što je prošlo već nekoliko dana od točne godišnjice velike pobjede Hajduka protiv Torina. Evo 41 jesen da je te 1985. godine, 6. studenoga u Kupu UEFA Hajduk ostvario posljednju pobjedu, odnosno eliminirao klub iz Liga petice.

Bilo je pobjeda, kao na primjer 2:0 kontra Intera u Milanu na San Siru, ali ga nije eliminirao. Jer, Inter je imao 3:0 prednost iz prve utakmice u Poljudu.

Doista, bila je to veličanstvena pobjeda protiv Torina i eliminacija kluba za kojeg su igrali i „legionari”, Brazilac Junior i Austrijanac Walter Schachner, te talijanski velikan Beppe Dossena.

Na golu im je bio Silvano Martina, Talijan je u školu išao u Sarajevu s našim kolegom radio-reporterom Zdravkom Lipovcem u razredu (kasnije je Lipovac radio za Deutsche Welle, op. a.). Tata Martina bio je inženjer rudarstva i dio karijere posvetio je metalurgiji u Sarajevu, u Jugoslaviji, pa je sin Silvano u Sarajevu išao u školu i naučio jezik, ajmo reć iz naše regije.

Taj će Martina u karijeri nakon golmanske, kasnije postati menadžer, agent velikom vrataru Gigiju Buffonu.

No, da se vratimo Torinu. Te je „sportske srijede” Slišković postigao jedan od onih svojih golova što ostaju zauvijek u sjećanju: slobodan udarac valjda sa 30 metara... Možda i više. Malo vjetra pomoglo je da se balun kao bolid zabije u mrežu preneraženog Martine. Bilo je to za vodstvo „bijelih” 2:1, igrala se 29. minuta.

Hajduk je u konačnici pobijedio sa 3:1, nakon 1:1 prve utakmice na torinskom Comunaleu, stadionu koji je za Zimske olimpijske igre 2006. godine postao preuređeni – Olimpico.

S ukupnih 4:2 u idućem kolu Hajduk je išao na sovjetski/ukrajinski Dnjepr iliti Dnjipro, prošao ga s dvije pobjede (1:0 i 2:0), pa u četvrtfinalu zaglavio s Waregemom na penale (1:0, 0:1, ajme).

- Lijepo je da se sjetite tog gola, ali bilo ih je još... - rekao nam je jednom zgodom Slišković.

Naravno, pogodak u Torinu (1:1) u prvoj utakmici, pa dva Dinamu u 2:2 derbiju u Maksimiru, onda gol direktno iz kornera Crvenoj zvezdi, pa praškoj Sparti za prodor u polufinale Kupa UEFA. Svaki ima svoje mjesto u muzeju hajdučkih uspomena osamdesetih.

Sjećamo se svih dragulja Doktora Bake, svaki je priča za sebe, ali ovaj topovski udarac koji je bacio na koljena Torino, tadašnjeg viceprvaka Italije (prvak je bila Verona), opet je nešto posebno.

Prvi gol zabio je Aljoša Asanović, glavom, što je raritet, Aljoša je upamćen po svome čuvenom laktu i dodavanjima, a golove glavom baš i nije postizao. Izjednačio je Junior s bijele točke, nakon što je Ivica Kalinić igrao rukom.

Onda je Slišković zabio taj slobodnjak za 2:1, a iz penala za Hajduk konačnih 3:1 početkom drugog poluvremena postavio je Zlatko Vujović. Penal je isposlovao Ivan Gudelj koji je bio i najbolji igrač utakmice, u velikoj formi... Deset mjeseci kasnije Gudelja će zaustaviti bolest, hepatitis B.

Studeni je donosio mnoge utakmice Hajduka na europskoj sceni, ali ljepše nam se sjetiti pobjede protiv Torina 3:1, nego da primjerice kopamo rane eliminacije od St. Etiennea 1:5, nakon 4:1, koja se dogodila ujesen 1974. godine ili od Bordeauxa 0:4 nakon 4:1 ujesen 1982. godine.

Torino, dakle, sjetimo se još jednom, opet i iznova. Sreća da je sve zapisano, utisnuto na You Tubeu, Sliškovićev gol Torinu vrijedi iznova pogledati!

Jedna je to od najvećih pobjeda Hajduka svih vremena na europskoj sceni, posljednja eliminacija nekoga iz ugledne svite klubova Lige petice! Nije mala stvar...

Hajduk je igrao u sastavu: Varvodić, Miljuš, Petrović, Gudelj (Deverić), I. Kalinić (Jerolimov), Ćelić, Zl. Vujović, Slišković, Zo. Vujović, Asanović, Z. Vulić.

Dirigirao je s klupe Špaco, čuveni Stanko Poklepović.