Možda vam zvuči glupo, ali Hajduk je nakon Pule dobio pilule za smirenje, vrećicu praška, sedativa da mirnije dovrši ovo turbulentno razdoblje u kojem (nas) navijači bombardiraju pitanjima što ima dolje i što se dešava. I kad će više na vidjelo neke kapitalne odluke za projekciju iduće sezone tipa tko je budući trener i ostaje li Mindaugas Nikoličius na funkciji sportskog direktora.
To se čini glavnom odlukom, dok je ona treća faca, pročelnik u upravi zadužen za visoka sportska razmišljanja, tipa koliki će biti budžet za prvu momčad i kako provoditi Strategiju u djelo nekako marginaliziran od javnosti, premda je On, Taj, naznačen kao najvažniji od svih ovih za kojima se traga.
Kao da je po srijedi potraga za Nemom...
Znate kako je to, treneri i sportski direktor su glavni likovi za svakodnevicu, a ovaj treći, premda u drugačijoj stručnoj nomenklaturi zamišljen kao istureni kolovođa sportske politike, nekako je po strani interesa.
No, kako god, dajmo da se klupko počne odmotavati, što prije, to bolje, a do svršetka ove turobne sezone za Hajduk ostalo je desetak dana.
Uredna konfekcija
Pula kao dobra, solidna utakmica protiv Istre 1961, na tragu HNL-uredne konfekcije, daje za pravo da se sad hajducima barem neko vrijeme manje ‘skače po glavi‘. Pa neka smo svi u iščekivanju ‘bijelog dima‘ i obznane trojice ključnih imena nove sezone. Kako bismo otrcano, ali i obavezno rekli, nove sezone šampionskih nadanja. Pa nećemo od snova unaprijed odustati? Još i to, samo bi nam to falilo, da se proglasi godina stabilizacije... Srećom, nema takvih naznaka, predsjednik Ivan Bilić je obećao da neće kresati budžet.
Što smo, dakle, vidjeli u Puli, osim pozitivnog rezultata od 1:1, koji – slažemo se - nije bogznašto, ali može veseliti.
- Trebali smo dobit, premda će ljudi reći da smo mogli i izgubit, ali borili smo se i to je najvažnije. Gledamo naprijed – sukus je razmišljanja uokolo trenera Jure Ivankovića.
- Izgledali smo kao tim, napokon, to je najvažniji efekt ove utakmice – rekao je trener Hajduka.
Za momčad koja je odavala dojam da se raspala totalno i da vlada posvemašnje rasulo, baš to je najbitniji pokazatelj da se kola ‘bijelih‘, usprkos tome što su pojurila nizbrdo, mogu zaustaviti. U Puli su ‘bijeli‘ barem prikočili, čula se škripa kočnica...
Tri su značajke koje izdvajamo, pa da ih nabrojimo:
1. Ivan Perišić
Zabio je golčinu stani pa gledaj, uspoređuju je stariji s pogotkom što ga je Marco van Basten zabio Rinatu Dasajevu u finalu Eura 1988. Možda je pretjerano, ali nije ni daleko od istine. Pokazao je Perija kako autorsko djelo velikana može poništiti jalovost i konfekciju većine ostatka ekipe i podići svih zajedno na višu razinu. Perišić se bori da što prije bude spreman i za Hajduk će biti važno u kakvom će se svjetlu pokazati na Euru. Vuče li još malo nogu? Kaska li da stigne u baš punu pripremu za Euro? Onako kako je bio bitan igrač, u Kataru na primjer. Ako se saga o Periji rasplete na način da će ostati u Hajduku i dalje, pa sad koliko dugo, ne znamo, na njemu će Hajduk moći graditi barem prvi uzlet u novoj sezoni, borbu na europskoj sceni. Nekako nam je iluzorno očekivati od još uvijek potentnog 35-godišnjaka da se u trenutku potpunog oporavka posveti Hajduku svih novih 365 dana. Ako poželi nastaviti dalje brati eure i (petro)dolare tamo gdje bujnije rastu, tko da mu zamjeri? Svejedno, Perišić bi idućih mjeseci mogao biti osovina oko koje se neki novi, drugačiji Hajduk može brže pokrenuti...
2. Ismael Diallo
Znakovit je njegov nastup, jer pokazuje da u Hajduku zapravo još uvijek nitko - NIJE otpisan! Ako je netko trebao biti izvan crte, zbog užasnih grešaka, pa i nediscipline, nepoštivanja spram Ivankovića, onda je to mogao biti Diallo. Međutim, nakon hlađenja dobio je novu priliku i pokazao da može biti koristan! Možda da ostane kao pričuvno rješenje? Jer, tko će napripraviti toliko novih igrača... Dakle, ne žurimo s listom za odstrel, sve dok to iz Poljuda javno ne objave. Sve te križaljke unaprijed što ih sastavljamo po medijima samo su špekulacije, bez istinske osnove. Tko zna što se sve skriva u bilježnici Ivana Bilića i Mr. Footballa, sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa u ostavci i tko zna što će sve reći ovi koji tek dolaze, trener, novi sportski direktora i taj u upravi sportski strateg, iznad svih njih u upravi, pa da oni svi zajedno prosude o igračkom kadru.
3. Mladi (ne) dolaze
Hajduk je u nebranom grožđu ozljeda sastavio nečuvenu klupu za pričuve, osim etabliranih Odjidje i F. Čuića, tu su bili golobradi vratar Bezeljak, pa Durdov, Jurak, Jurić – Petrašilo, Skoko, Pavić, Hodak. To je ajmo reć zelena brazda ‘bijelih‘ i to će navijači pozdraviti, da se ubacuju i mladi u vatru, pogotovo sad kad je sve već ionako potopljeno. Nas zanima pak koliko će ih nastupati u idućoj sezoni?! Na koga se osloniti? Objektivno, nitko ili malo tko će dogodine igrati, jer premladi su, a nisu to ni svi srebrni od lani iz Ženeve... Međutim, dobro je upamtiti sva ta imena i da ostanu zapisana, pa ćemo ih pratiti. Pretjeran broj ozlijeđenih prorijedio je igrački korpus, pa su i oni među prvotimce uletjeli, zapazilo se Durdova, Juraka...
