Nije Slavenu Biliću lako, još prije današnje inauguracije povratka za kormilo hrvatske nogometne reprezentacije komentatori ga seciraju, lome pera i koplja. Širok je dijapazon pitanja i rasprava. Koliko je novi/stari izbornik bio ukupno uspješan kao trener? Je li po svom habitusu roker i Che Guevara i socijalist ili je i on politički desno orijentiran i osvjedočeni vjernik, kao prethodnik mu Zlatko Dalić... Tko je, uostalom, prvi „puštao” Thompsona u svlačionicu domoljublja?
Izbor Slavena Bilića za nasljednika Zlatka Dalića izazvao je nevjerojatnu kakofoniju polemike i sam Slaven dobro kaže da je dovoljno star, odnosno iskusan a da se na sve to ne osvrće.
Mi bismo pak s ove pozicije htjeli napravit malu digresiju i spomenuti se nogometnog puta obojice. Hajduk je, naime, ono što ih veže i spaja. Točnije, omladinski pogon Hajduka, danas čuvena Akademija „Luka Kaliterna”, a posebno je jedan trener u zajedničkom fokusu, to je – Sergije Krešić.
Iskusni danas 79-godišnji stručnjak obojicu je na svoj način formirao. Iz Hajdukove škole, a Krešićeva „razreda” izašli su kao – prvotimci i budući treneri. Utjecaj šjor Kreše bio je značajan, čak štoviše presudan da iz te generacije treneri postanu i Zlatko Dalić, Robert Jarni, Igor Štimac, Ante Miše... Potom i Slaven Bilić.
Kad imaš velikog učitelja kraj sebe u formativnim godinama, onda i sam poželiš postati kao tvoj uzor. Nije slučajno da su nakon karijere nogometaša svi oni iskoračili trenerskom stazom.
U žarištu su nam izbornici Dalić i Bilić. Zlatko je dvije godine stariji i sudjelovao je u osvajanju juniorskog naslova prvaka Jugoslavije s Hajdukom 1985. godine, bekovski par bili su Dalić – Jarni, a u šampionskoj momčadi u prvih 11 bili su i Igor Štimac i Ante Miše.
Iduća garnitura i dalje pod paskom Krešića (a tu je bio i Zvonimir Boban, makar na kratko, Zvonu je emocija silno vukla u Dinamo) njedrila je, dakle, Slavena Bilića. Dvije godine mlađeg, rođenog 11. rujna 1968. godine.
Kad je uprava Hajduka bila na vagi da li zadržati Slavena Bilić ili ga otpustiti, zauzeo se Krešić:
- Slaven se možda sporije razvija, ali je beskrajno marljiv, te nadasve intelektualno superioran. Sve što mu danas možda fali, sve će sigurno nadoknaditi!
Krešić je jamčio za Bilića koji je nakon juniora i kaljenja u redovima stobrečkog Primorca i Šibenika ubrzo postao standardan prvotimac Hajduka. Bio je i „joker zovi” Pere Nadoveze kad bi ga iz Šibenika i druge lige trener Hajduka dozvao s „dvojne registracije” da prigodno pomogne Hajduku na gostovanjima u Nišu, Mostaru, Skoplju, te 1988/89 sezone... To se tada tako moglo, tzv. „Miljanovo pravilo” je vrijedilo. Od dvojne registracije do brončane medalje s Mundijala 1998. godine.
Da ne dužimo: u trenutku Bilićeva povratka za kormilo „vatrenih” i kad je završila epopeja čudesno uspješnih Dalićevih devet godina, želimo istaknuti starog trenerskog majstora, njihova prvog učitelja.
Obojica, dakle, nose pečat Sergija Krešića. Jednog od onih vrhunskih splitskih trenera, sljednika barba Lukine škole, koji bi se „stvorili”, izgradili u procesu klupskog rada „bijelih”. I onda si ih u datom trenutku sazrijevanja mogao mirne duše staviti i na funkciju trenera prve momčadi. Na Starom placu i kasnije Poljudu Hajduk je proizvodio i nogometaše i trenere.
Krešić kao trener prve momčadi Hajduka, u dva navrata, nije dugo trajao, bio je i sportski direktor „bijelih”, ali je nadasve ostvario izuzetnu i dugotrajnu karijeru trenera u Španjolskoj.
Baš njegov, Krešićev pečat formiranja kroz svoje trajanje nose i Dalić i Bilić, Hajdukovi juniori osamdesetih iz Akademije „Luka Kaliterna”, i to nam je na srcu istaknuti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....