U četvrtak, 29. svibnja trebali bismo dobiti novog predsjednika Nogometnog saveza Splitsko - dalmatinske županije. Iscurilo je ime Hrvoja Maleša kao Hajdukovog kandidata. Intervju kojega je napravio kolega Mario Garber za Slobodnu Dalmaciju 2011. najbolje oslikava zašto je baš Maleš idealan kandidat za ovu ‘fotelju‘. Uz naravno ‘aferu suci‘ koja je razotkrivena s Malešom u glavnoj ulozi.
DAJ LOVU ZA POŠTENO SUĐENJE "Slobodna" ekskluzivno otkriva detalje uhićenja korumpiranih sudaca
Pa pročitajte kako smo pisali 2011.:
Hrvoje Maleš je među rijetkim Hajdukovim predsjednicima koje sam intervjuirao. Nisu me odbili legendarni Jole Vidošević u Jugoslaviji, pa u Hrvatskoj Nadan Vidošević. Evo se svih mogu sjetiti, razgovarao sam još s Anđelkom Gabrićem i Željkom Kovačevićem. A Željko Jerkov je bio toliko kratko da smo intervju stigli napravit tek nedavno. Bilo je i predsjednika koje radije ne bih intervjuirao. Maleša sam nagovarao puna tri tjedna. Kako su predsjednici Hajduka “lako kvarljiva roba”, htio sam Maleša što prije intervjuirati, ali me odbijao. Sad moram priznati da bih nakon ovog intervjua i ja glasao za Maleša, a tko zna hoće li nas sve skupa prevariti. Zasad, oborio me s nogu na prvi pogled, čim smo sjeli:
- Na Malome Drveniku imam jednu kućicu, priroda, divljina, tamo je more čudo, kad zaronim, teško se vraćam na površinu. To je strast. Imam gumenjak manji od četiri metra, ali motor od 30 konja i za čas sam tamo čim nađem vrimena…
Nisam još ni uključio diktafon nego mu govorim da sam upravo s jutarnjeg panulavanja, u japankama, a on će:
- Ma i ja sam nekidan skočija do kluba tako pa su mi rekli da je to u japankama ipak previše za jednog predsjednika.
‘Napali ste me ...’
Ipak, zaboravite Mali Drvenik!
- Nema šanse, smanjit ću te strasti prema prirodi, znam da neće bit vrimena, ali bar skoknit moram na Mali Drvenik i zaronit, a isto tako i u vinograd, pa ne zapustit klapu za karte, balote i vino. Jer ja sam vam i vlaj, ali sam i čovik od mora.
A di vam je brod?
- Mali je to brodić, vežem se na Matejušku ili na Jadrana. Na tom potezu Kerumov je negdje između.
Možda ne bi bilo loše kad sredite Hajduka da dođete malo “predsjedničit” u Jadrana.
- Hahaha, eto zašto van u početku nisan tija dat intervju. Napali ste me da mi je Hajduk odskočna daska. Ma nije, šalim se…
Aaa ne, ne, siguran sam da čitatelja zanima što smatrate napadom, samo recite!
- Naravno da mi je Hajduk velika šansa, ali nisam se doša grebat. Nego sam magistar znanosti, i prije Hajduka sam kao menadžer Splitske banke imao visoko rangiran rezultat po plasmanima u poduzetništvu Hrvatske… Onda, opisali ste me nekako rogato u rukovanju s Mamićem, a ja sam se više naklonio nego to.
Slažem se, evo i sad ste se tako rukovali sa mnom, imate visinu i u centimetrima.
- Ma, mislim da je to stvar kulture komuniciranja, da prihvaćaš drugu stranu, dakle znak poštovanja.
Ali to nije baš neki napad. Nemate vi pojma šta ćete još doživit kao predsjednik Hajduka.
Smije se predsjednik Maleš jer je i sam svjestan toga:
- A sviđa li vam se što smo dosad napravili? Franko Bogdan svoju školu nogometa stavlja u službu Hajduka. To je moje inzistiranje, bit će voditelj otvorene škole na igralištu Dalmatinca. Moji Kaštelani su me poduprli u tome, a i sam sam informiran kako taj čovjek radi stručno, zaneseno, sa strašću, bez pritisaka i privilegija. To vam govorim totalni ekskluziv, sad je odlučeno.
Ih, do subote znat će svi…
- Dobro, ali evo vi ste od novinara prvi koji ste doznali. Time vam odgovaram na one napade vezano za legiju stranaca u Hajduku. Ja sam vam toliko žestoki hajdukovac da sto posto dolazim vratit onog sjajnog Hajduka. Volim ga, poznam ga, a još sam i ekonomist. Moje selo po Malešima je Mirlović Zagora i još tamo imam kuću i vinograd, između Unešića i Skradina. Znači, nije samo ekonomija, nego i to su moji temelji. A dalje, imate onu kamenu kuću di je blizu splitske peškarije bila Jugoplastika. Ta vrata je klesa moj did. A otac je doša u splitski Varoš u prvi srednje škole, ali do danas imamo kuću u Kaštel Stari i Kaštel Lukšić.
Sad zapamtite šta ste dosad ulovili na Mali Drvenik i popili iz tog vinograda, jer ako budete uspješni, kao što ste odlučili, neće vas pustit iz Hajduka.
- Dobro, najgore je na početku jer u ovome kaosu treba sve to posložit…
A tu sam vas čeka, “u kaosu”, pa tko sad napada Hajduka, vi ili ja?
- Govorim o kaosu kojega više neće bit. Hajduk mora postati ozbiljna firma, a ja ću to znat izvesti, i kao čovjek, i kao ekonomist, pa i kao hajdukovac. Zar se već ne osjeća nešto novo?
Najviše mi se svidjela ona ideja s oročavanjem Vukušića, mladog igrača, kao da je nekretnina. A zapravo je i te kakva napadačka pokretnina.
- Onaj kaos sam spomenuo misleći najviše na prevelike uplive i miješanja u poslove kluba izvana. Čak i u doslovnom smislu, u svakodnevici, pa su se u taj kaos uklopili baš svi, čak i zaposlenici na nižim razinama. U najbanalnijim stvarima vidi se da Hajduk ne funkcionira kao firma, da ga ljudi nisu tako navikli doživljavat. Izađem iz ureda, a nasrne na mene s raznim traženjima masa ljudi. Nezamislivo. Kao što u nas zna biti i kod liječnika.
Pa tu se radi, čovječe. Ljudi su to zaboravili, utopili se u nekom ponašanju koje nema veze s ozbiljnim poduzećem, a Hajduk je firma. Mora se znati radno vrijeme, radno mjesto… Tako da svaka sitnica koju uvodim u klub ovih tjedana izgleda kao povijesna revolucija. Ni to s Vukušićem nije nepoznato u svijetu nogometnog biznisa, a kod nas, evo, ja sam prvi koji je primijenio nešto slično, založio nogometaša Hajduka u Banco Popolare.
Kad ga budemo prodavali, ta banka će nam zaplijeniti milijun eura dok se ne vrati bankovna garancija. A Barceloni smo dali bankovnu garanciju, da nam vjeruju kako će se obaviti uspješni transfer. U biti je tu riskirala jedino Banco Popolare, a to su ajmo reć neke moje zasluge jer sam radio kod njih prije dolaska u Poljud, do nekidan, te ostavio nekoliko uspješnih projekata koji bez obzira na recesiju i dalje donose profit, kako su me baš nekidan izvijestili…
Radi se na sigurnosti
Maleš se raspričao o poslovnim idejama u Hajduku, angažmanu jedne tvrtke koja će klub dovesti u red po pitanju sigurnosti, kontrole izlaza i ulaza u klub, ljudi, informacija, prebrojavanja ulaznica za utakmice…
- Svršeno je s tim starim Hajdukom, kaotičnim i ucijenjenim s nebrojenim menadžerima i proizvođačima pritiska, koji kampiraju pred uredom predsjednika i dolaze jedino zbog privilegija, pa traže ovo i ono, napominju da me znaju, da ih znam… Kakve to veze ima? Užas. Svadio sam se s mnogima…
Kud prije?
- Naljutili se jer nisu navikli da im netko kaže kako predsjedniku nije funkcija primati u ured prema privilegijama. Ovi bi kosija travu, oni bi zaposlija sina… To se ne rješava na temelju poznanstva. Pa ja sam i došao u Hajduk upravo zbog suprotnih razloga. Da uvedem logiku posla i znanja. Takav sam bio i na dosadašnjim radnim mjestima. U Banco Popolare sam bio voditelj odjela za gospodarstvo na području od Ogulina do Dubrovnika. Tko bi me tu trpio da se nisam držao poslovnih kriterija?
E, ali ka vlaj i ka čovik od mora dobro znate naše običaje.
- Je, u privatnom životu, a posao je nešto drugo. Držim do kulture i tradicija, čuvam ono što su stvorile generacije prije nas. Održavam vinograd i stvaram nove tako da imam jedno dvi i po tone grožđa i pravim svoje vino, godišnje oko 1300 litara, ali ne prodajem, to je za moju klapu, kumove, prijatelje.
Kumovi? A koliko ih je?
- Pa samo sam ja drugima bio šest puta kum, ima nas velika klapa.
A još ste i oženjeni.
- Naravno. Diana i ja čekamo drugo dijete, a već imamo malog Marka, jedanaest mjeseci. Dobio je ime po didu, onome što je klesao, bio vješt i u drvu, ali je doša u Split, imao četvero djece i preživio. I ja i stric još uvijek kopamo s njegovim motikama koje imaju dršku iz njegove radionice. Sad radim na tome da kupim jedan njegov kar, on ga je izradio prije 50 godina i još vozi, otkrio sam ga u selima, originalan je, moram ga otkupit.
Eto ga, a Hajduk je duplo stariji. I skoro više ne vozi.
- Prigovorili ste mi da mi je Hajduk odskočna daska, a sad pogledajte, imao sam karijeru u blagom usponu, sad su mi 33 godine, može mi se dogodit da na Hajduku padnem, sve izgubim.
I još te Isusove godine…
- Ali ja sam siguran da znanjem i poštenjem ne mogu promašit.
U biti ste uvijek imali novca, imate kuću od starine u Kaštel Starome, pa novu kuću u Kaštel Lukšiću, 4000 metara zemlje, vinograde, kućicu na Malom Drveniku…
- He, ali moji roditelji su kuću gradili 20 godina, na Malome Drveniku imam takoreći ribarsku kućicu, s kumovima, taj prijatelj je dobio na lutriji davno i uzeo taj teren. Moj did se mučio, baba tkala i prodavala sukance, otac živija u Varošu i did ga je sla na zanat u svom starom trlišu i dvi različite cipele, a posli je završija strojarstvo, pamti se profesora Tićinovića di je otac znanjem iznendija, pa poslije bio i direktor niza poduzeća od Jadrantransa na dalje.
A u Hrvatskoj je iša u rat, završio kao umirovljeni pukovnik, bilo mi je jedanaest, dvanaest godina… Odgajala me i baba po majci, oni su iz Gospića, a po ocu iz Konjevrata. I odrasta sam s bilježnicama hrvatskog i matematike tako da su s druge strane bili popisani svi igrači i utakmice Hajduka.
Ničiji igrač
Maleš je klasik-romantik. Maturirao je s odličnim u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji “Don Frane Bulić”, koju je pohađao s dječačkim idejama i buntom, a otac ga je forsirao za elektrotehniku. I danas je ponosan jer, “mogu brljat na nekoliko jezika, pa čak i latinskom, grčkom...”, a momčad snova iz tih istih bilježnica počinje s Bearom, pa po bekovima-bokovima Srna i Rapaić, stoperi Holcer i Peruzović, manevar Vukas, Jerković, Slišković, Šurjak, naprid Frane Matošić, pa Žungul ili Bokšić..
Fali mi tu mista za Gudelja ili Mužinića, pa Asanovića, nikad kraja. A di su tek vratari Gabrić i Pletikosa koji su me oduševljavali. Ne mogu zaboravit onu političku utakmicu s Dinamom 1999. kad je Šimić dao gol iz ofsajda, Gabrić dobio crveni, a onda Pletikosa ušao i obranio devet mrtvih šansi. Hrvoje Vuković je dao gol, ostalo 1:1. Uvijek se može vratit tog velikog Hajduka, ali polako, moramo bit svjesni da u ovoj “tramvaj ligi” Dinamo ima na startu 30 bodova prednosti s utakmicama u svom susjedstvu, Lučko, Zaprešić, Velika Gorica, Lokomotiva itd.
Sve je posloženo protiv Hajduka, međunarodni sudac Bebek ne sudi Hajduku nego uglavnom osječki suci iz osječkog sudačkog centra, a Hajduk je kriv jer ne brine o tome da svoje ljude ima i u HNS-u i u sudačkoj organizaciji i u vodstvu ligaškog natjecanja. To je sve zapušteno, moramo poći od sebe. A jednako tako očistit se iznutra od tih stanja koja su svojevremeno rezultirala i pretučenim Lukom Bonačićem u portunu.
Hajdukove trenere tuku!
- Zato smo doveli stranca jer Balakov će izolirat pritiske tih menadžera. A od domaćih trenera ne možemo dovesti autoritet tipa Slaven Bilić. Sad smo doveli neke igrače da premostimo ovo razdoblje, ali cilj su nam mladi, projekt sa stobrečkim Primorcem, kamp talenata, zatim da odgojimo jednog velikog Srnu, od njega do danas – ništa nismo lansirali. Znači, zemlju se ne prodaje osim ako se ne investira u projekte budućnosti. A u Hajduku su ta zemlja – igrači. Ne možeš ih prodat da bi sve pojeo. Zato ćemo morati naći rješenje i za manji broj zaposlenih, ali polako, bez stresova i nepravdi prema ljudima.
A zna li Kerum za ovaj razgovor?
- Ne! Zašto?
Pa, malo sam se naježio, čiji ste vi igrač, nije valjda moguće da su sve ovo samo riječi?
- Ja sam ničiji igrač. Jedino Hajdukov. A na kraju ću bit Kerumov, to jest gradski. Ako ispunim sva ova obećanja...
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalima društva HANZA MEDIA d.o.o. dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu društva HANZA MEDIA d.o.o. te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima.
Komentari (0)
Komentiraj