Vjerojatno ne postoji hvalospjev koji niste čuli o igri Hajduka i treneru Gonzalu Garciji posljednjih dana. Pa čak i od onih koji su ‘kukom i motikom‘ mlatili po ideji i radu urugvajskog stručnjaka posljednjih godinu i pol dana.
Garcji zasigurno to nije bilo lako istrpjeti, a mnogi su i za manje odlazili s Poljuda. Urugvajac, srećom po splitski klub, nije. Kažemo srećom, jer rezultati su kao i uvijek ti koji su na koncu mjerilo uspjeha, a Hajduk je trebao proći ovaj temeljni korak na kojem se godinama saplitao, kako bi se nastavio razvijati kao klub.
Svi preduvjeti i temelji za iskorak koji se čekao su tu, a hoće li se ova situacija zaista iskoristiti za daljnji razvoj ili ne, ocjenjivat ćemo s odmakom. Baš kao što odmak od godine dana možemo uzeti za primjer dvije gotovo iste situacije s različitim ishodima.
Nećemo se puno praviti pametni pa reći kako je sve moglo biti drugačije zbog jedne stative, kojeg centimetra lijevo ili desno i sličnih priča, jer ovo je uzorak koji više nitko dobronamjeran ne može zvati slučajnošću. One karte kod izvlačenja ždrijeba kao da su se slijepile i nisu dobro promiješale pa su nam dale gotovo isti raspored protivnika u HNL-u.
Prije godinu dana to su bili Rijeka, Varaždin i Dinamo, a ovog puta smo imali Rijeku, Dinamo i Varaždin. I baš nam taj redoslijed može poslužiti kao usporediv uzorak za vidjeti gdje je Hajduk pod Garcijinim vodstvom bio tad i gdje je sad.
Momčad napreduje
Hajduk je danas u ligaškoj fazi Konferencijske lige s pobjedom iz prve utakmice, i to protiv Ajaxa. Pomalo nestvarno zvuči koliko god ponavljali, ali to je napredak koji je rezultatski ostvarila momčad pod vodstvom Garcije. Međutim, i kad isključimo Ajax teza o napretku stoji, jer Bijeli su izgubili od Rijeke 0:3 pa slavili protiv Dinama i Varaždina. Nećemo gatati "što bi bilo kad bi bilo", ali činjenica je da je Hajduk i na Rujevici ostavio dobar dojam unatoč rezultatskom posrtaju. Garcia je naučio neke lekcije iz te utakmice i izbrusio momčad tijekom stanke za Dinamo pa Ajax.
Eto još jedna tvrdnja za koju bi vam netko, ne samo prije godinu dana, već i prije par mjeseci, vjerojatno rekao da se blago rečeno preispitate. Hajduk je nakon reprezentativne stanke slavio protiv Dinama i Ajaxa, i to ne slučajno nego uvjerljivo i dominantno na terenu. A da nije slučajno pokazatelj je i utakmica koju su Bijeli odigrali protiv Varaždina, protivnika s kojim je Garcijina momčad redovito imala problema.
Nakon psihološkog i emocionalnog pražnjenja u prethodne dvije utakmice trebalo je izaći na teren i pokazati protiv Varaždinaca da nije riječ o slučajnosti, već o uzorku s temeljem. A Bijeli su to i pokazali. Tu se vraćamo na ono prije godinu dana kad je u prvom krugu prvenstva Hajduk upao u krizu kroz utakmice s Rijekom, Varaždinom i Dinamom. Hajdukovci su u te tri utakmice upisali remi i dva poraza, a onda u drugom krugu upisali težak poraz na Rujevici i dva remija. Uglavnom taj niz utakmica za Garcijinu momčad je značio prošle sezone kraće krize, a ove ih nije poremetio ni teže rezultat na Rujevici.
Ono što je odlika te i ove momčadi je karakterna razlika i sad već postojeći uzorak nakon prvenstveno Rakówa, pa onda derbija s Dinamom i Ajaxa. Ova momčad pod vodstvom Garcije uspjela je skinuti negativne stigme koje su ih pratile i etikete koje su joj se lijepile.
‘Triba ginit‘
Zato ćemo se vratiti na priču o karakteru koji smo isticali u tekstovima nakon derbija. Istaknuli smo onda kako se klupski identitet definira kroz klupsku strategiju i da je ono što danas gledamo najbliže onom što navijači godinama sanjaju. Ofenzivniji pristup igri, izražena agresija i intenzitet, uz čvrst i obramben karakter opisno praćen borbenošću i hrabrošću. Ili možda jednostavnije sažeto: ‘triba ginit‘ načelom kao vrijednosnim mjerilom hajdučkog karaktera i privrženosti dresu.
Uz to, poželjno je imati veći broj igrača poniklih iz Akademije ili lokalnog bazena te naravno ostvarivati rezultate. A da smo na tragu svega navedenog pokazuje ono što na terenu ove sezone gledamo od aktualne momčadi Hajduka. Isto smo istaknuli koliko je besmislena priča brojanja krvnih zrnaca za privrženost klubu pored karaktera i profesionalizma pojedinaca. Drugim riječima, da su karakter i profesionalnost temeljne odlike hajdučkog mentaliteta za koji bi nakon ovog lijepog perioda za sve navijače Hajduka mogli čvrsto kazati da opet živi na Poljudu.
Hajduk je nakon dvije teške utakmice i protiv Varaždina imao posjed 64 posto vremena, 18 puta šutirali su igrači Hajduka naspram 7 gostiju, razmijenili 527 dodavanja naspram 293 Šafarićevih igrača, obranili jednu veliku opasnost od gostiju i na kraju slavili s 1:0 golom desnog beka Acapandiea.
Reklo bi se da su "pobijedili na mišiće", a to je isto odlika velikih momčadi ili etiketa koja se rijetko vezala uz moderni Hajduk. Zato bismo na ovom uzorku mogli kazati kako hvalospjevi koji su se čuli nakon Ajaxa vjerojatno neće biti jedini takvi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....