StoryEditor

GLAVA U BALUNU Torcida diktira tempo

Piše PSD.
18. srpnja 2011. - 13:06

Hajduk starta u novu sezonu s velikim ambicijama, ali objektivno sa skromnim izgledima da nadvlada velikog rivala Dinama. Kad se povuku paralele između ta dva naša vrhunska, najbolja, najdraža kluba, onda su „modri“ u velikoj prednosti u odnosu na splitski klub. Kako god okrenuli, golemu zaslugu za nadmoć Dinama donosi Zdravko Mamić, sigurno najsposobniji sportski funkcionar Hrvatske, bez obzira što ga s jedne strane mnogi ne podnose i osporavaju, a s druge strane uvažavaju i priznaju, posebno oni iz drugih klubova.

Dinamo je jači na svim planovima osim navijačkom, ali od ovog ljeta nazire se vjerojatno bolja budućnost Hajduka. Dva bivša predsjednika splitskog kluba Mate Peroš i Joško Svaguša, svaki na svoj način, postavili su temelje boljitka, ali su prije vremena napustili kormilo Hajduka (onaj interregnum pod Josipom Grbićem bila je vožnja u leru), sad je na novoj upravi delikatni zadatak da stabiliziraju klub i vode ga na duže razdoblje.

Izgleda, „bijeli“ se napokon nalaze u fazi ozbiljnog organiziranja i tu zasluge, začudo, pripadaju navijačima, još konkretnije čvrstoj jezgri Torcide. Jer, uspiju li provesti projekt „Naš Hajduk“ možda se dogodi i kod nas kopija formule Barcelone, premda ni izbor rukovodstva, to jest Nadzornog odbora svojevrsnim nadglasavanjem nije garancija da će sve funkcionirati kako valja… Političari uglavnom povlađuju navijačima Hajduka, posebno Torcidi i to ne iz osnova vjere u njihov projekt nego iz želje da se dodvore nogometnom puku uoči izbora.

Navijači protagonisti

Onako na papiru, po ideji, možda je projekt „Naš Hajduk“ zaista put da se navijačka masa pretvori u protagonistu, u one koji neće isključivo aklamacijama usmjeravati vodstvo „bijelih“, već će čvršće držati uzde upravljanja. Koliko sam shvatio, navijači računaju da bi se njih petnaestak tisuća, najmanje, pretvorilo u svojevrsne „sociose“, kojima bi Grad prepustio vodstvo u smislu biranja šireg kruga kandidata za Nadzorni odbor, onog dijela koji je u rukama gradonačelnika temeljem većinskog vlasničkog paketa. A to bi navodno bila garancija za kvalitetnije upravljanje Hajdukom.

Sa svih strana stižu uvjeravanja kako će se s lakoćom osigurati učlanjivanje u udrugu „Naš Hajduk“, najavljuje se da će već do mega spektakla sa Barcelonom, impozantan broj „tifosa“ prihvatiti ponudu i odlučiti se na plaćanje godišnje članarine od sto kuna. Bilo bi dobro da se ta masa članova manifestira, da se dokaže kako su sa svih strana svijeta zaljubljenici Hajduka pristali na obvezu godišnje članarine, jer u protivnom ne bi imalo smisla da jedna udruga od par tisuća navijača prisvoji pravo selekcije kandidata za Nadzorni odbor.

Treba podsjetiti da su slične euforične najave iz navijačkih krugova već doživljene uoči početka prodaje dionica, ono kad se Hajduk preoblikovao. Međutim, taj zanos po kojem su obećavane masovne kupovine udjela od po 500 kuna od strane malih dioničara brzo su splasnule i da se nisu isprsili tzv. veliki dioničari, pretvorba bi zapela, moguće i propala…

Odavno, čak i prije negoli je Hajduk formalno pripao gradu Splitu, napisao sam, ustvrdio, kako je splitski klub klizav teren za gradonačelnika Željka Keruma, koji može tijekom svojeg mandata izvesti prava čuda što se tiče gospodarskih projekata, otvaranja vrtića i domova za nezbrinute, urbanističkih programa, podizanja standarda građana, uređenja prometa i svega drugog, ali sve će mu to biti uzalud u slučaju da Hajduka ne podigne na razinu najmanje ravnopravnosti rivalu Dinamu. Jer, u Splitu, pa i Dalmaciji jedino Hajduk može izazvati sveopću sreću, pravu ekstazu ili naprotiv nezadovoljstvo, istinski čemer, čak mogućnost masovne destrukcije.

Takva posvećenost navijača jednom klubu, kako se to desetljećima događa s Hajdukom, zaista je raritet, premda i drugi klubovi imaju svoje „ultrase“. Bit će zanimljivo i za sve koji rade u sportu poučno, kad se provede taj novi model biranja članova Nadzora, onog dijela koji pripada većinskom vlasniku. Tko će se prijaviti na natječaj za člana i kako će onda udruga „Naš Hajduk“ odlučivati o tome tko su ti prikladni za vodstvo kluba, po tom procesu će se lako zaključiti ima li navijački korpus pravilan odnos ili će se kandidata birati po navijačkoj podobnosti.

Do sada su u uprave, one prijašnje prije preoblikovanja, birani ljudi po političkom ključu. Takvu praksu je nastavio i Kerum, postavio je svojih pet ljudi, faktički prijatelja u koje kao ima povjerenja, ali je potom izveo zaokret: najprije je smijenio Svagušu, onda od svojih povjerljivih partnera još Ivu Livaju i Mirana Pelivana, pa se povukao Tomislav Gruica. Evidentno, Kerum se predomislio… I sad bi Grad u nekom zakonskom roku, prema određenoj proceduri, morao istaknuti nove ljude, one koje će na neki način odobriti navijači.

I tu je ključ budućnosti Hajduka. Naime, pitanje je tko će se javiti na natječaj za Nadzor, hoće li tu biti kandidata opet od nekog povjerenje navijača, tipa Duška, Bojana, Josipa, Petra i Pavla… Hoće li primat dobiti jedan Šime Luketin za kojeg se s razlogom može tvrditi, čak jamčiti kako je takva faca savršeni izbor za predsjednika Nadzornog odbora. Ne, ovo nije lobiranje za bivšeg igrača, osvjedočenog biznismena, poznavatelja baluna i posla, već je plediranje za Luketine. Radi se o tome da je uz onu kvalitetu „ljubavi i odanosti Hajduku“ neophodno i znanje i sposobnost i iskustvo u upravljanju klubom.

Ipak sve su to procesi koji će se događati u budućnosti, a za to vrijeme Hajduka čekaju aktualni zadaci: natjecanje u prvenstvu, nadmetanje s Dinamom, borba da se probiju kroz kvalifikacije do Europske lige, ali i da se osiguraju sponzori, pokrenu drugi strateški projekti. Marketing je startao, bitno je dobiti brojne druge bitke za dobro Hajduka kao što je odnos s dalmatinskim klubovima, ustroj omladinske škole, utemeljenje sportskog centra itd.

Aktualna uprava, u stvari tandem Hrvoje MalešMilo Nižetić, po svemu zabili su prvi gol dovođenjem Krasimira Balakova za šefa stručnog stožera. Trenutno, baš Balakov, odnosno njegov rad tijekom priprema, jedini nudi kakvu takvu sigurnost da će Hajduk u novoj sezoni postupno napredovati. Tu, u natjecanju, treba i malo sreće, kao što je na primjer premijerna utakmica protiv Šibenika, jer startati s pobjedom i tri boda značit će novi zamah za ambicije „bijelih“.

Hajduk u novu sezonu ulazu s potpuno rekonstruiranim sastavom, prinove koje su stigle su na velikim ispitima, oni tek trebaju pokazati koliko zaslužuju dres ipak mitskog kluba. Prema najavama Balakov je iskristalizirao prvih jedanaest, u početnoj momčadi su četiri novaka (James, Inoha, Lima, Vuković), ali se i Krešu Ljubičića može na taj način tretirati. A to znači da je u odnosu na finiš prošlog prvenstva promijenjeno pola momčadi!

I sad, premda je to „aqua passata“, ne mogu zaobići pitanje kako su to Hajduku promaknuli igrači kao što su Mehmed Alispahić i Arijan Ademi? Znate zašto? Zato što su u Poljudu spavali i dopustili da im Zdravko Mamić zdipi dva igrača, koja bi dominirala u splitskoj momčadi. U Hajduku su držali „sve pod kontrolom“ i onda su se onesvijestili kad su najprije prošlog ljeta Ademi, pa ove zime Alispahić otišli put Maksimira.

Dvosmjerni odnosi

Svojevremeno su iz splitskog okružja, s dalmatinskog terena odlazili put Zagreba i Beograda bogom dani igrači kao što su Slaven Zambata, Josip Skoblar i Ilija Petković. To su bili neoprostivi grijesi, koji su se i kasnije ponavljali. Svojevremeno se pojavio Tito Kirigin i postavio imperativ po kojem „ni tica s ovog područja ne može odletit bez našeg znanja“. Hajduk je niz godina je imao u dalmatinskim klubovima iskrene podržavatelje, ali su se vremena promijenila, odnosi više ne mogu biti jednosmjerni, ono isključivo u korist splitskog kluba, već se mora razviti partnerski odnos.

A to znači da u te relacije treba ulagati, onako kako je to na primjer uradio Dinamo sa Širokim Brijegom. O da, Zdravko Mamić je to sredio na bazi love, milijun eura za deset godina suradnje, za pravo prvokupa. U Poljudu za sada nemaju takvih mogućnosti, ali se ipak može mnogo više uraditi na zbližavanju s klubovima dalmatinskog, hercegovačkog, ličkog područja.

Hajduk je zanemario te odnose, to je veliki grijeh prošlih uprava. Zato se i dogodi da Hrvoje Maleš u pratnji Denisa Kosora, prigodom pokušaja razgovora sa Šibenikom glede zanimanja za neke prvotimce sa Šubićevca, naiđu na front odbijanja. Najprije, Maleš se tu zaletio, on je pomislio da je njegova funkcija dovoljna pa da mu se otvore vrata suradnje.

Uopće, u nekim svojim istupima i postupcima novi predsjednik Hajduka pokazuje nestrpljenje, ali i neiskustvo… Nogometna diplomacija je vrlo bitna, odnosi sa središtima kao što su Zadar,Šibenik, Sinj, Imotski, Matković, Dubrovnik zaslužuju planiranje, iskrenu suradnju, odnose na obostranu korist. .

zdravko reić

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

27. rujan 2020 06:25