Dogodilo se i to što je dio svakog sporta. Niz od 11 utakmica bez poraza u svim natjecanjima prekinula je momčad Gonzala Garcije na Rujevici u 8. kolu HNL-a. Poraz kao poraz, rekli smo već, dio je sporta, no kad je Hajduk u pitanju uvijek se promatra iz više različitih kuteva.
Garcia je od početka sezone imao oponente svoje ideje i odluka kojima ovakav rezultat Hajduka dođe kao naručen za držanje svoje strane. Sami poraz kao takav nije problem i iluzorno je očekivati da bi Hajduk mogao držati ritam kojim nas je već razmazio posebice kad ovakve utakmice dođu kao dodatni test. I ne samo zbog kvaliteta protivnika, već i kvaliteta suđenja koje nekim čudom gotovo uvijek u ovakvim utakmicama bude na razini koju smo imali prilike vidjeti na Rujevici.
Možemo sad izvlačiti priče i o poštenju Riječana pa i sudačke odluke koje su blago rečeno sporne. Također, možemo pričati i kako je Garcia postavio momčad za početak utakmice što je u teoriji imalo jasno uporište i da ono rame Michelea Šege je bilo koji centimetar kraće ili u nekoj od onih situacija u prvih 20-ak minuta prošla lopta iza leđa Vekića možda bi gledali na koncu drugačiji ishod.
Ali možemo se i podsjetiti da se ovakve stvari Hajduku ne događaju prvi put na Rujevici, pa ni u Garcijinom mandatu. Taj detalj možda je lekcija koju bi Garcia s momčadi primarno trebao analizirati.
Gdje je griješio?
Što je mogao Garcia napraviti drugačije? Svaka teza sad zvuči logično u mantri generala poslije bitke, ali možemo izvući par detalja na koje se trebao pripremiti. Primjerice, sličnu postavku imao je u studenom prošle godine kad su Riječani torpedirali Hajduk s 5:0. Garcia nije odustajao ni tad od svoje ideje, a ona ga je koštala teškog poraza.
Sličnu priču je doživio i ove sezone kad je Rijeka prepustila Hajduku posjed i kreaciju igre iz zadnje linije odigravši obrambeno čovjek na čovjeka, obranu s kojom će se Hajduk često susretati u europskim utakmicama. I u teoriji Garcijina ideja nije bila loša i mogla je proizvesti drugačiji ishod kakav je proizvodila u zadnjih 11 utakmica uključujući i onu s Rakówom, ali nije.
Nekoliko je ideja onda što je mogao taktički izvesti u pripremi utakmice, a jedna se tiče i one za kojom je znao posezati prošle sezone nakon uzastopnih poraza protiv Varaždina i Dinama čime je tad vratio privremeno željenu obrambenu stabilnost. Taj potez bi protiv Rijeke na Rujevici možda bio i logičniji s obzirom na profil igrača kojima trenutno raspolaže i prilagodbu protivniku.
Naime, tad se Garcia odlučio na igru u sustavu s trojicom u zadnjoj liniju formacijski 3-4-1-2 gdje su mogli, možda da su spremniji, startati Dennis Hadžikadunić na stoperu i Carlos Martin u paru sa Šegom u napadu. Mogao je možda ići na sigurniju obrambenu varijantu s Albertom del Moralom u veznom redu, opciji koju je koristio i u utakmicama s protivnicima manje kvalitete od Rijeke.
Mogao je možda i reagirati zamjenom Rona Racija, istog igrača koji je do ove utakmice pružio niz sjajnih utakmica i pokazao ponovno veliki potencijal, ali i sad mane na kojima još treba raditi da bi taj potencijal kapitalizirao. Ironično i igrača koji je bio najbolji na terenu u Garcijinom jedinom slavlju protiv Rijeke otkako je u Hajduku, ali i igrača čije su kvalitete u izgradnji napada mogle u ovoj utakmici na Rujevici mogle doći do izražaja, samo ovog puta nije bio njegov dan.
Bilo je opcija
Mogao je i, ono teže za napravit i lakše za kazati iz tuđe perspektive, mirnije reagirati kod odluka sudaca i izbjeći isključenje te smanjiti nervozu među igračima. Jasno, mogao je puno toga, ali na koncu rezultat je takav kakav je i ne može se promijeniti.
No ono što se može promijeniti su Garcijini principi, ne u smislu da odstupa do njih nego da njegova ideja evoluira i ima varijante za ovakve utakmice. Dojam igre na koncu nije taj koji donosi odluku o rezultatu, već nijanse koje je u ovom slučaju Matjaž Kek iskusnije znao iskoristiti od svog mlađeg kolege.
Stoga i ove sezone Rijeka dođe Garciji kao lekcija i to baš prije derbija u kojima mu je trenutni omjer 0-1-3 otkako je trener Hajduka. Dakle, bez pobjede, jedan remi i tri poraza, a s Rijekom nešto bolji 1-2-3. Dovoljno da se preispita što je moglo bolje i što može bolje, tj. zašto uvijek ne funkcionira primarna ideja. Posebice i kad znamo da su još na rasporedu ove sezone dodatnih šest utakmica ovakvog tipa.
Da mu nije problem prilagoditi se i posegnuti za pragmatizmom već je pokazao prošle sezone, a u ovakvim utakmicama to bi mu možda mogla i postati praksa ili bar plan B. A s takvim pristupom i minimalizirati mogućnost podebljavanja ove negativne statistike koju bilježi u derbijima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....