Hajduk se poprilično muči u domaćem prvenstvu, ali je zato stigao na korak od toliko željene ligaške faze europskih kupova. Bijelima slijede dva ogleda play offa Konferencijske lige protiv Rakowa. Prvi ogled igra se u četvrtak, 20. kolovoza na Poljudu, a uzvrat je sedam dana kasnije u Poljskoj.
Nesporno je kako bi plasman u ligašku fazu Konferencijske lige bio veliki uspjeh za trenera Gonzala Garciju i momke, ali financijski ipak to ne bi bila zlatna koka, barem ne na onakav način kako je dio javnost percipira. U smislu nagradnog fonda UEFA-e dao bi taj prihod klubu kisik, ali ništa više od toga. No drugi benefiti kojih je zaista mnogo, multiplicirali bi taj dobitak, ne samo u financijskom smislu. Stvorilo bi to svakako i određene nove probleme Bijelima u smislu dodatne potrebe za pojačanjima, odnosno proširivanjem igračkog kadra. Ipak, to bi bile slatke brige.
Hajduk je u velikoj prilici da nakon 16 godina ponovno zaigra u ligaškoj fazi europskih kupova. Ulazak u ligašku fazu Konferencijske lige po nagradnom fondu UEFA-e svakom klubu donosi po 3,17 milijuna eura. Već sada je ulaskom u play off klub s Poljuda zaradio 1,45 milijuna eura (750 tisuća eura za nastup u play offu plus 175 tisuća za svaki odigrani krug kvalifikacija).
Ulaskom u ligašku fazu dodatno se može zaraditi na temelju bonusa za ligaški ranking, ali i bonusa po učinku. Svaka pobjeda u ligaškoj fazi donosi 400 tisuća eura, svaki remi 133 tisuće. Profitirati se može i od ligaškog plasmana. Pozicija među osam najboljih klubova donosi 400 tisuća eura, plasman od 9. do 24. mjesta 200 tisuća. Plasman u osminu finala klubu bi donio još 800 tisuća eura. No, kada se to sve skupa zbroji, realno radi se o "sići" u odnosu na prihode klubova u Ligi prvaka (18,62 milijuna eura za ulazak u ligu), ili se otprilike radi o iznosu jednog velikog izlaznog transfera. Naime, planirani godišnji proračun kluba za ovu godinu iznosi oko 33 milijuna eura. Dakle, taj potencijalni plasman i ukupno oko pet do šest milijuna eura ne bi riješili financijske probleme kluba, ali bi svakako bili dobar početak.
Svakako bi se dobro moglo zaraditi i od ulaznica. Zarada bi sigurno bila i puno veća da Hajduk, za promjenu, prije početka sezone u cijenu skupljih pretplata nije uključio i sve europske utakmice?!
Nije u šoldima sve
Benefiti potencijalnog plasmana tu tek počinju, financijski kolač UEFA-e samo je dio onoga što bi klubu donijela jesen u Europi. Imao bi klub još najmanje šest europskih utakmica u listopadu, studenome i prosincu, od čega tri domaće. Bilo bi tu klubova koji bi bili pravi mamac za publiku, skaute, a vjerojatno i onih koji na papiru baš i nisu jaka imena.
Vratilo bi to ponovno Hajduk konkretnije na europsku nogometnu kartu i svakako popravilo imidž kluba.
Može se itekako polemizirati o propustima u dovođenju igrača na Poljud, i to već duže vrijeme. No, nije baš lako angažirati igrača ako ga moraš nagovoriti na dolazak u sredinu u kojoj se ligaška faza europskih natjecanja nije igrala već petnaest godina, odnosno igrala se samo jednom u posljednja tri desetljeća.
Europa je za igrače mamac za dolazak, ali i glavni prodajni izlog. To vrijedi i za one koji već nose Hajdukov dres. Naime, teško je prodati nogometaša ako je izložen isključivo u SuperSport HNL-u, ligi koja ne spada ni među 20 najboljih u Europi, koja je retro po tempu igre, a uz čast iznimkama (prije svih Hajduku), loše je infrastrukture i medijskog praćenja. Bez reprezentacije ili nastupa u Europi, gdje se u pravom ritmu dokazuješ protiv jakih suparnika i otvaraš si prigodu, znatno je teže ostvariti izlazni transfer.
Prisjetimo se često transfera Nikole Vlašića u engleski Everton. Tada devetnaestogodišnji Niksi bio je izvanserijski talent, član svih mlađih reprezentativnih selekcija, ali tek kada se u kvalifikacijama Europske lige 2017. godine iskazao u izravnom ogledu s klubom iz Liverpoola, Englezi su stekli potpunu sliku o kakvom je igraču riječ i odmah je stigla visoka ponuda. Uskoro je dogovoren i transfer, prema Transfermarktu vrijedan 10,8 milijuna eura odštete.
Svaka europska utakmica je izlog; igračima bi mogla porasti cijena, a napunili bi se iskustvom i samopouzdanjem. No navijači prvenstveno ne gledaju voljeni klub kroz prizmu tvrtke i financijskih, nego sportskih rezultata. A pravi europski rezultat simpatizeri Bijelih već jako dugo čekaju.
Dvije propuštene šanse
Igranje ligaške faze Konferencijske lige donijelo bi i spomenute slatke brige. Već i kroz dosadašnje kvalifikacije Europske i Konferencijske lige, iako u početku nije istodobno igrao na dvjema frontama (HNL je počeo kasnije), Hajduk ima velikih problema u domaćem prvenstvu. Klub s Poljuda "kašljuca" u SuperSport HNL-u, nakon tri odigrana kola osvojio je samo četiri boda, i to nakon što je džoker s klupe Marko Livaja u svom stilu donio pobjedu u Velikoj Gorici u 87. minuti.
Za usporednu plovidbu u domaćem prvenstvu i Konferencijskoj ligi trebalo bi osigurati dodatna pojačanja. Nakon dolaska Dennisa Hadžikadunića, govorimo o minimalno četiri-pet novih igrača, posebice jer su ozljede neizbježne. Hajduk ovog ljeta još nije napravio veći izlazni transfer na koji se računalo u financijskim projekcijama, ako izuzmemo oko 900 tisuća eura odštete za Bruna Durdova. S obzirom na to da je od planiranih 14,85 milijuna eura od prodaje igrača u 2026. godini ostvarena tek trećina (najviše od Branimira Mlačića), jedan do dva transfera do kraja prijelaznog roka čine se neminovnošću, bez obzira na dosadašnju financijsku gimnastiku Uprave Bijelih.
Hajduk ima tanak kadar, na što upozoravamo od početka sezone. Kvalitetom i širinom on je nedovoljan za borbu za naslov prvaka. Ulaskom u Konferencijsku ligu dodatno bi sebi otežao poziciju u SuperSport HNL-u, no realno svakako i nije na razini potrebnoj za borbu za titulu. Svoje je prave prilike propustio u sezonama 2023./24. i 2024./25., kada Dinamo nije bio na uobičajenoj razini. Tada je klub iz Maksimira nudio šanse svojim slabostima, ali Hajduk je bio još stepenicu niže, pokazujući još više manjkavosti. Makar, čak i da je tada osvojio naslov, teško bi izborio Ligu prvaka zbog vlastitih nedostataka i skromnog koeficijenta, što je ključna stvar u ždrijebu. To je cijena sramotnih ispadanja od Gzire, a kasnije i Tobola, Ružomberoka te Dinamo Cityja…
Stoga bi sada ulazak u Konferencijsku ligu svakako bio stepenica naprijed – rezultatska, financijska i novi izazov. Premda bi to moglo rezultirati situacijom sličnom onoj u kojoj se prošle sezone našla Rijeka, dugo se mučeći da izbori plasman u Europu. No to je cijena koja se mora platiti, u aktualnim okolnostima Hajduk zapravo nema alternative.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....