Zanimljivo nam je kako su se to 24. rujna rodila trojica velikih nogometaša, u rasponu desetljeća, Slaven Zambata 24. rujna 1940., Vilson Džoni 1950., a Branko Karačić 1960...
Sva trojica džentlmeni u kopačkama, Zambi je eto umro baš u Splitu prije šest godina, rođen u Sinju, a velikan – Dinama.
Džoni je legenda Hajduka, rođeni Splićanin i najbolji igrač Dinama u sezoni 1978/79 (prvak je ipak te godine bio Hajduk), a Karačić je Slavonac iz Ivankova, rođen u Vinkovcima, kojega je Hajduk doveo iz Osijeka i Karačić je nosio „osmicu” kao Blaž Slišković, veličanstven posebice u pucanju slobodnih udaraca.
Džoni slavi 76, Karačić 66, a Zambata da je poživio imao bi 86...
Vrijedi ih se podsjetiti, s aspekta grada Splita Zambata zaslužuje pozornost jer je u smiraj života izabrao Split za svoj grad, živio je na Bačvicama, premda je utkao sebe u legendu Dinama i grada Zagreba, „plavi 9”, golgeter... No, Split je isto bio njegov grad, baš kao i rodni Sinj, a mnogi hajdukovci bili su mu bliski prijatelji, osobito pokojni Vinko Cuzzi.
Džoni je legendarni hajdukovac sam po sebi, toliko smo toga o njemu ispisali, a najdraža nam je anegdota kako je počeo... Hajduk je odlazio u Sarajevo Željezničaru, a razbolio se Ivan Buljan, tada standardni desni bek. Vili je tek prevalio punoljetstvo.
- Izvanredno! Ne igra Buljan. Obolio je. Umjesto njega moj kolega Slavko Luštica silom prilika uvodi nekog juniora koji je putovao tek toliko da vidi Sarajevo. Mijenjamo koncepciju – radosno je rekao Milan Ribar, trener Želje.
Slijedio je kratak dogovor u svlačionici Željezničara i utakmica je počela. Točno onako kako je iskusni trener zahtijevao od svojih igrača: svaka akcija počela bi nabacivanjem lopte u pravcu lijevog krila. Tamo je ordinirao Hajdukov desni bek. No, isto tako, tu je akcija i završavala!
- Je li, bolan, Milane, jel‘ ti to taj neiskusni mali bezveznjak!? - ne skrivajući iznenađenje obratio se Ivica Osim svome treneru Ribaru.
- Pogriješili smo. Mali igra kao sat. Treba mijenjati taktiku – priznao je iskusni Ribar.
Vilson Džoni je tako na velika vrata ušao u prvi tim Hajduka.
Karačić je pak imao „pegulu” u svojoj karijeri da nikad nije bio trener Hajduka, a bio je sasvim blizu u nekoliko navrata. Uvijek zbog toga žali, a kako je sam priznao, treniranje Hajduka bila bi mu kruna uspješne karijere. U trenutku bio je baš na glasu kao darovit trener u HNL-u, na stranu ranija igračka kvaliteta koja je neosporna i posebna priča.
Torcida je krajem osamdesetih pjevala pjesmicu Stojkoviću iz Crvene zvezde, koja je zvučala ovako, vi je nadopunite, nije lijepo da je pišemo eksplicitno.
- Oj ti Piksi, Dragane...... i sad ide refren dalje... sve do grane...
I drugi stih:
- Evo stiže Karačić, nosi ti banane!
Nećemo sve napisati jer nipošto nije lijepo, ali lako ste shvatili. Karačiću to godi, nije da nije, pa na sve to kaže:
- Zamislite, nisu u pjesmu dozvali Baku Sliškovića, velikog Doktora Baku, nego baš mene! Baš mi to mnogo znači – Karačić nam je priznao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....