Urugvajski trener Gonzalo Garcia odveo je momčad Hajduka poslije 16 godina u ligašku/grupnu fazu europskih natjecanja. Prvi put nakon sezone 2010./11. Bijeli su izborili jesen u Europi, igrat će Konferencijsku ligu. Kako god u konačnici ova sezona završila, europski rezultatski iskorak je napravljen.
Međutim, malo šira slika ostavlja dojam kako je Hajduk mogao i morao europski iskorak napraviti i znatno ranije, samo da je malo više bilo mira u kući, čitaj kontinuiteta na vodećim klupskim pozicijama, strpljenja, kao i jasne strategije i pridržavanja iste, postavljanja realnijih ciljeva, držanja isključivo svoga dijela posla...
Garcia je konačno razbio Hajdukovo europsko "prokletstvo". No imao je i prije Hajduk momčadi i trenere koji su definitivno miritali plasmana u Europu. Bilo je posljednjih sezona i skupljih momčadi, zvučnijih trenera, ali to nisu ostvarili. Uostalom, pa i prošlosezonska Garcijina momčad koštala je cca tri milijuna eura više od ove ovosezonske, pa nije dočekala duge rukave u Europi. Poskliznula se na skromnom Dinamo Cityju. A u tome i jest jednim dijelom "kvaka".
Garcia je imao "privilegij" da i drugu sezonu zaredom povede Bijele u novu sezonu. Na Poljudu je prava rijetkost taj "privilegij", koji bi trebao biti nešto sasvim normalno, pogotovo što su mnogima na Poljudu već godinama puna usta priča o kontinuitetu. U posljednjih 12 godina samo su Igor Tudor u svom prvom mandatu (sezone 2013./14. i 2014./15.) i Garcia imali mogućnost da dvije sezone zaredom povedu momčad na startu sezone.
S tom velikom razlikom kako je u tom Tudorovu mandatu na Poljudu vladala financijska neimaština. Klub je tada bio organizacijski daleko od sadašnjeg stanja, prijetio je i stečaj. Stoga nije bilo novca za pojačanja. U sadašnjosti nema novca za plaćanja velikih odšteta, ali za pojačanje se nađe. Ovog ljeta dovedeno je čak 11 igrača, uglavnom bez plaćanja odšteta ili na posudbe.
Druga šansa
S Garcijom je na Poljudu bilo strpljenja. Koliko je tome u konačnici razlog bilo povjerenje u njegove trenerske sposobnosti/mogućnosti, a koliko dobrim dijelom vezane ruke zbog ugovora po kojem mu u slučaju otkaza pripada visoka otpremnina, sada je realno i manje važno. Urugvajac je dobio drugu šansu, i iskoristio ju je.
Neki bi rekli čak i treću šansu, budući da je ove sezone u kvalifikacijama Europske lige ispao od ciparskog Pafosa, ali klub je imao "padobran" zbog izborenog drugog mjesta u SuperSport HNL-u, nastavio je natjecanje u kvalifikacijama Konferencijske lige. "Povjerenje" se isplatilo. Ali ostaje dojam propuštenih prigoda u prethodnim sezonama. Je li Hajduk bio lak na okidaču kada su na tapetu bile trenerske glave?
Iza nas je prvi tjedan natjecanja u Ligi prvaka. Ove sezone u elitnom europskom klupskom natjecanju su i dvije momčadi na čijim su klupama dvojica bivših trenera Hajduka iz razdoblja od zadnjih pet godina. Valdas Dambrauskas je senzacionalno skromni azerbajdžanski Sabah odveo u Ligu prvaka. U prvom kolu ligaške faze Litavac je poražen na gostovanju na Old Traffordu kod Manchester Uniteda 0:4.
Dambrauskasov klub ovih je dana proslavio tek deveti rođendan, a po Transfermarktu momčad vrijedi samo 19 milijuna eura. Za usporedbu, momčad Hajduka, nakon transfera Rokasa Pukštasa i Nike Sigura, vrijedi 28,23 milijuna eura.
Drugi bivši trener Bijelih u ovosezonskoj Ligi prvaka je Ivan Leko. U prvom kolu je njegov Club Brugge s 2:3 poražen na svom terenu od engleske Aston Ville. Mogli su proći mnogo bolje, ali bilo je to te večeri baš bizarno izdanje iskusnog vratara belgijskog sastava Yanna Sommera.
Leko i Dambrauskas su igrom slučaja treneri koji su osvojili dva posljednja Hajdukova trofeja, kupove 2022. i 2023. godine. A obojica su smijenjeni relativno vrlo brzo nakon toga. Obojica su takvu sudbinu doživjela u mandatu predsjednika Lukše Jakobušića i sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa.
Pogotovo navijači Hajduka žale za Dambrauskasom, koji je na Poljudu radio tek desetak mjeseci. Kup je osvojio u svibnju, u finalu protiv Rijeke u Splitu (3:1), što je bio prvi osvojeni klupski trofej poslije devet godina. U prvenstvu je iste sezone bio drugi, a u igri za naslov bio je do pretposljednjeg kola. No odletio je s klupe samo četiri mjeseca kasnije, već u prvoj polovini rujna 2022. godine, nakon remija u Šibeniku 1:1 golom Hajdukova igrača na posudbi Ivana Dolčeka.
U klubu nisu bili zadovoljni početkom sezone, izgubljenim Superkupom, slabim rezultatima u prvenstvu, ali i razvojem mlađih igrača. Europska eliminacija od španjolskog Villarreala bila je očekivana. Dambrauskas je smijenjen u situaciji kada je imao 12 bodova, ali i dvije utakmice manje od Dinama.
Leko također otišao nakon osvojenog trofeja
Vodio je potom Litavac OFI, Omoniju i mađarski Diósgyőr. U lipnju prošle godine preuzeo je Sabah. Osvojio je domaću dvostruku krunu (povijesna prva titula prvaka), a na putu do Lige prvaka eliminirao je velške New Saintse, finski KuPS Kuopio, danski Aarhus i izraelsku Hapoel Beer Shevu.
Zanimljivo, i Leko je na Poljudu proveo desetak mjeseci. Naslijedio je Dambrauskasova nasljednika Mislava Karoglana, jedinog koji je u eri Jakobušića i Nikoličiusa dvaput zasjeo na klupu.
Leko je krajem 2022., odnosno početkom 2023. godine, stigao kao "kapitalac" kojeg se dugo vabilo, ali od početka stvari nisu sjele na svoje mjesto, počevši s neadekvatnim sustavom igre. Leko je svim silama želio igrati s trojicom u zadnjoj liniji, iako to nije funkcioniralo. Na koncu se sve stabiliziralo, obranjen je Kup u finalu sa Šibenikom u Rijeci (2.0), spojio je u dvije sezone devet pobjeda u nizu. No, kasnije u sljedećoj sezoni nastavilo se sa sličnim turbulencijama. Dok 23. listopada nije došlo do razlaza, poslije vezanih poraza od Rijeke i Osijeka. Dio navijača je nakon poraza od Osijeka zazivao njegov odlazak, što je rijetkost u novije vrijeme.
Nije Leko preživio ukupno četiri poraza u zadnjih šest ligaških utakmica, pokidane niti s dijelom svlačionice. Doduše, u tom trenutku Hajduk je bio drugi, s dva boda manje od Rijeke, pet više od Dinama. U Europi je Hajduk eliminiran od grčkog PAOK-a. Umjesto Leke ponovno je trenerom imenovan također Karoglan. Poslije Hajduka radio je Leko u Standardu, Gentu, dok je od prosinca prošle godine u Club Bruggeu.
Ne potpuno, ali dijelom u ovu priču o trenerima Hajduka iz novije povijesti uklapa se i Gennaro Gattuso. Samo jednu sezonu proveo je na Poljudu, igre nisu bile dojmljive, dojam je bio slab, ali do samog finiša borio se za naslov prvaka. On je angažiran i otišao u eri aktualnog predsjednika Ivana Bilića. Doveo ga je sportski direktor Nikola Kalinić, a naslijedio ga je i s njim se formalno rastao Francois Vitali.
Nakon odlaska iz Hajduka u ljeto 2025. godine postao je talijanski izbornik. Doživio je fijasko u finišu kvalifikacija za SP, eliminirala ih je u finalu play offa Bosna i Hercegovina u Zenici. To je Talijanima bio treći uzastopni neuspjeh u plasmanima na Mundijale.
Od ove sezone Gattuso vodi Lazio. Odmah u startu, u kupu Italije, doživio je Gattuso i tu s Laziom blamažu. Šokantno je već u prvom kolu na svom Olimpicu eliminiran od drugoligaša Mantove 0:2. No trenutačno ima maksimalnih devet bodova poslije prva tri kola Serie A i na trećem je mjestu, ima isti broj bodova kao i lider Roma, odnosno branitelj naslova Inter.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....