Danas, 5. ožujka, prije čak 44 godine odigrano je prvo poluvrijeme epske utakmice četvrtfinala nogometnog Kupa europskih prvaka Hamburger - Hajduk (1:0) koja će svoj klimaks doživjeti dva tjedna kasnije, u Poljudu u revanšu uz eliminaciju Hajduka i Pirovu pobjedu "bijelih" 3:2.
Ako se dva tjedna kasnije Poljud do vrha napunio, tog 5. ožujka navečer po ulicama u Splitu nije bilo žive duše. Svi su se natiskali uz male ekrane (po kućama, tada nije bio baš običaj da se tv ima u kafićima, a kamoli da se grupno gleda kao sada) i strepjeli su kako će Hajduk proći.
Uz 0:1 poraz od momčadi Branka Zebeca, znate li kakav je Slobodna Dalmacija sutradan donijela naslov?
Mini poraz, maksi nada! - ulazi nam u antologiju naslova sportske redakcije našeg i vašeg lista.
Hajduk je igrao zanosno, ali šanse nije pretvorio u pogotke, dapače, ostao je na nula golova, dok je Ivan Pudar, mlad k‘o kaplja sa 18 godina bio svladan tek nakon što ga je Horst Hrubesch grubo faulirao (ušao mu kopačkama u prsi u padu), škotski sudac Ian Foote se nije oglasio, a Willi Reimann je lako taj "otpadni" balun pospremio u mrežu.
Bio je to jedni pogodak u utakmici koja je bila i ogledni primjerak kako je Hajduk taktikom umnogome osujetio hamburšku momčad, a na desnom beku Šime Luketin, kao nekom nevidljivom mrežom nebrojeno puta ulovio u ofsajd-zamku tada moćnog miša, Mighty Mouse" Engleza Kevina Keegana. Moćni Miš, dvaput Zlatna lopta Europe poput Beatlesa je svoj nastavak karijere iz Liverpoola usmjerio baš u Hamburgu.
Hajduk, za povijest prvi put u bijelim štucnama poštovao je tv-pravilo iz budućnosti da se mora bolje razlikovat od protivnika i po tom dijelu opreme, pa je za tv-ljubav navukao bile bičve. Hajduk je u tom detalju opreme bio sasvim neobičan, kao i igra koja je odjednom slutila na - najviše domete! Tko bi rekao da je to taj Hajduk što ga je u posljednjem kolu jeseni na stadionu JNA Partizan Josipa Miće Duvančića pregazio sa 3:0.
Nakon tog teškog ligaškog poraza kao da se dogodio neki "klik" u glavama "bijelih", a po spoznaji da su u ždrijebu (održan je glamurozno u Rimu) naletjeli na Hamburger SV, druga u Splitu, počele su velike pripreme kako osujetiti snažni njemački stroj (Manfred Kaltz, Felix Magath, Horst Hrubesch...), k tome pun bivših hajdukovaca. Naime, trener Hamburgera bio je Branko Zebec, u Hajduku kormilar u sezoni 72/73, pomoćnik mu je bio Aleksandar Ristić, inače četiri godine desni bek Hajduka od 1966. do 1970., dok se Ivan Buljan u redovima HSV-a tek oporavljao od preležane žutice (prave bolesti, ne mislimo na kartone!) i bio je rezerva u prvom susretu, te se pripremao da bude najbolji igrač Hamburgera za dva tjedna u Poljudu.
Dakle, svakog tko misli da je doba bez VAR-a bilo romantičarsko, a navija za Hajduk, podsjećamo na gol Reimanna, odnosno start Hrubescha u Pudara, te odmahivanje rukom i odluku Škota Footea da se igra nastavi... Nastavila se s balunom u mreži Hajduka samo trenutak potom. I nije bilo VAR sobe da se pozove sudac i kažu mu hej, pregledaj ovo, kako to misliš da faula nije bilo...
Nije VAR savršen, dapače varljiv je i ružno je kad proslaviš gol, pa te vraćaju, ne, ne, ofsajd, radi nekog milimetarskog izračuna, ali sjetite se Hamburga vi koji ste ga gledali i navijači ste Hajduka, ako je to romantika bez VAR-a, eto vam je...
Nije slučajno jednom Ivica Šurjak izjavio "da je bilo VAR-a, Hajduk bi bio prvak Europe"!
Što bi bilo, da je bilo, ne znamo ni mi, a ni Šurjak, ali je lijepo rečeno, ima u tome nešto. A taj pogodak Hamburgera jedna je od većih nepravdi i sudačkih previda što su se sručili po glavi Hajduka u europskim epopejama. Naravno, dok je na nogometnoj karti Europe "majstor s mora" bio relevantan čimbenik.
Kako god, da nabrojimo još jednom: bijele bičve kao šok kad su istrčali "na male ekrane", Kevin Keegan u ofsajd zamci Luketina (Šime je dobio žuti karton što ga je eliminiralo iz revanša u Poljudu, kakva šteta), zatim promašene šanse braće Zlatka i Zorana Vujovića prije svega, pa primljen gol poslije faula, Horst Hrubesch je odnio mladog Ivana Pudara; slijedi i nepogrešiv dojam da je Tomislav Ivić taktički i faktički nadigrao Branka Zebeca, kao i činjenica da je njemačka momčad - slavila, ali samo minimalno.
Sve su to bile značajke nastupa Hajduka u Hamburgu što je samo raspirio nadu. Bio je to temelj da za dva tjedna svi polude tražeći kartu više i da se odigra u Poljudu najveća od svih utakmica Hajduka, tog ožujka 1980. godine. Ali o tom, potom...