Naprosto ne damo da se zaboravi, na današnji dan, 19. travnja rođen je Stanko Poklepović zvani Špaco, i to 1938. godine, da je poživio imao bi danas 86. rođendan... Umro je na Badnjak 24. prosinca 2018. godine...
Često se sjetimo šjor Špace, nogometne legende, osebujnog trenera i zazivamo ga u svojim osvrtima, citiramo njegove mudrosti. Also sprach Špaco. Tako je govorio Poklepović. Kao kakav Zaratustra. Puno toga je o njemu ispisano i nećemo sad nabrajati da je bio ovo i ono, od Talasa iz Milne, preko Splita i Hajduka, 20 godina u Splita, pa 30 s prekidima kao trener u Hajduka, na raznim funkcijama i još o-ho-ho po bijelom svijetu.
Jedna od najdražih izjava, koja ga posebno oslikava kao duhovita i u suštini puno dobra čovjeka urezala nam se u pamćenje na njegov 80. rođendan. Pritisnut teškim zdravstvenim stanjem više-manje bio je prikovan za katrigu i tada je iskren do boli provalio:
E, sad sam kao Baka Slišković!
- Kako to mislite, šjor Stanko?
- Triba bi vježbat, a ne da mi se! - bio je duhovit i u trenucima kad mu se hoćeš-nećeš bližio neumitni odlazak.
Postoji pregršt lijepih tekstova o šjor Špaci, podsjetili bismo da je i sa 77 sjedio na klupi, za kormilom Hajduka u proljeće 2015., a rekli bismo vam da smo gledajući Manchester City - Real Madrid sjetili se i njega i komentirali s kolegom ispred malih ekrana:
- Vidi Real, vidi Ancelottija, igra što mora i što jedino može, cilj opravdava sredstvo. Svih deset sabio je u svoj šesnaesterac, pa sad neka se Guardiola misli, neka izvoli proć‘!
Tako je Poklepović eliminirao Dinamo iz Bukurešta (u Splitu je poveo, pa se duboko povukao), te Unireu Urziceni u uzvratu na stadionu Steaue u Bukureštu. Tada je uveo u finišu Mateja Jonjića u 76. minuti umjesto Anasa Sharbinija, izvadio fantazistu skromna učinka i dodao u utvrdu još jednog stopera. Mudri znaju čemu služi Jonjić, pisali smo, svaki balun u skoku, u srcu obrane, bio je njegov. Odbij, razbij. Tada je Hajduk zasad posljednji put ušao u skupinu na europskoj sceni, ujesen 2010., u Europsku ligu. Bio je to autentični Hajduk s autorskim potpisom Stanka Poklepovića.
E, nije sve bila destrukcija u Špacinu balunu, daleko od toga, kao što nipošto nije ni kod Carla Ancelottija. Međutim, obojica znaju upraviti s onim što imaju, prilagoditi se trenutku, izvlačiti iz momčadi najbolje.
Špaco je bio nenadmašan strateg u finesama i detaljima igre. Kad bi mu se prigovorilo da protiv Varteksa, doma u Poljudu igra nešto a la bunker, objasnio bi:
- Bunker, je li? Ne razumite vi ništa, meni treba prostor za kontru, imam napadača Vukušića, a on je igrač bijega! Kako ću mu stvorit prostor? I šta će mi Vukušić na postavljenu obranu?! - pamtimo razne doskočice i mudroslovice.
Rekosmo, nije nam namjera duljiti, tek ne damo da se zaboravi. U nekim spisima pogrešno piše da je rođen 18., pa se to prenosi eterom, prepisuje, a ispravno je da mu je dan rođenja 19. travnja.
I kako da ga zaboravimo? Danas bi imao 86. rođendan, a davno je s Tomislavom Ivićem ruku pod ruku stvarao i podučavao balun ispred svoga vremena, baš ovo što danas vidimo na terenima Lige prvaka.
I čini nam se sve više kao da to nije isti sport u usporedbi s onim što ga trenutačno upražnjavaju u Poljudu. Često se uhvatimo u razmišljanju: što je to što mi sad gledamo, u odnosu na ono što smo nekoć upijali i pamtili...