Bio je to velik događaj za legende i za hajdukologiju. Susret svečara Ćire Perinčića i Ivice Šurjaka, prvi ima 70., a potonji 71. rođendan 23. ožujka, bio je prožet "samo jednom željom", da "nam Hajduk opet prvak bude", uz napomenu neizostavnu samo da "nismo izgubili od te vražje Lokomotive".
Pa taj poraz unosi donekle nespokoj u Hajdukovu šampionsku matematiku, mada ništa nije izgubljeno.
Ali, ima nade, Rijeka će kiksat, bio je lajt-motiv druženja ugodnog veterana i velikana.
Duboka je i duga nit koja povezuje Hajduk i Zadar i tu se naša draga Jugoplastika nema što ljutit, jer Zadar voli Hajduk, a sa strane Hajduka uvijek će kazati "Jugoplastika je bila Jugoplastika, ali Zadar je uvijek bio nešto posebno, iznad..."
Samo ćemo vas podsjetiti, kad je Ivićev Hajduk bio prvak 1974. i 1975., u iste te dvije godine prvak Jugoslavije je bio i Zadar, s nepobjedivom petoricom Đerđa, Perinčić, Ostarčević, Jerak i Ćosić. U petorci je svakako redovit bio i bek-šuter Branko Skroče, a pamtimo primjerice i beka Bruna Marcelića... Jugoplastika je pak gledajući u leđa tom i takvom Zadru, koji je i Hajduka volio, postala - Drugoplastika.
Kompleks Zadar nabio joj se na leđa i tek će 1977. "žuti" s Gripa skinuti taj jaram i trostrukom krunom (jugoslavensku duplu krunu, titulu prvaka, kup i europski Kup Korać donijeli su na Gripe) razbit će komplekse. Između ostalog i težak "zadarski sindrom" Ćosić - Đerđa, plus Perinčić koprodukciju.
Svo to vrijeme Zadrani su voljeli - Hajduk... I ugledali se na Ivić - Šurjakovu generaciju nepobjedivosti. E pa baš kontra Šurjaku, Kataliniću i Vuliću na "buće" su se našli Ćiro Perinčić, Zdravko Jerak i Ćirin sin Hrvoje i svladali su Splićane.
Klapa Intrade na čelu s Tomslavom Bralićem začinila je rođendanski susret legendi (i ženska klapa Dalmatika), uz zajednički pritisak pitanja za uzvanike (a nazočio je i zadarski gradonačelnik Branko Dukić da pozdravi sportske velikane) "onda, hoće li Hajduk napokon..."?!
Nije da su Bralić i suradnici obećali mukte koncert čim Hajduk bude prvak, ali i to je bilo u zraku, u titraju pjesme što nas je razgalila i ta opcija se spominjala; toliko se Hajduk voli i čeka i spominje se stalno ta vražja utrka za titulom.
Bio je to susret starih generacija, vrijedno je spomena, za starije kibice, listao se i stari album žvakaćih guma Kolinske "Koš" u kojem su i Perinčić i Jerak s guštom pogledali svoje slike (vidi, tata, ovdje si još imao kose, rekla je kći Iva), a falilo je samo da netko donese i one albume "Fudbalere i timove" sedamdesetih, pa da vidimo kako su onomad izgledali Šurjak, Katalinić, a nešto kasnije kroz osamdesete i Vulić.
Kako god, poziv za isto sijelo uručen je i dogodine, u Zadru ili u Splitu, nebitno, dogovorit će se još, ali to bi trebalo biti doba s naznakom sjećenja na ovaj susret koji je u ožujku 2024. bio nagovještaj Hajdukove titule. Pa što da su izgubili od Lokomotive? Kao da se to ne može nadoknaditi?
I Rijeka će kiksat i te kako. A na Veliku subotu treba svladat Dinamo, razišlo se zadarsko-splitsko društvo u dobru raspoloženju i s optimizmom.
