- Znate li koliko je prošlo od promjene stolica na Poljudu?
Koliko?
- Stavljene su 2000. godine, pa sad računajte.
Pa nije teško, 24 godine.
- E, 24 godine. A koliko su stale one prve, originalne.
One narančaste?
- E!
Bez naslona?
- Tako je.
One sa stakleno vunom, šta si treba ponit‘ tri ‘Slobodne‘ za stavit ispod dupeta da te ne češe posli?
- Baš te.
Pa ako je stadion napravljen za Mediteranske igre 1979., onda 21 godinu.
- Bravo. Prve su, originalne, trajale 21 godinu. A ove sad - 24. Pa sad vidiš kolika je to kvaliteta.
Je, stvarno. Al‘ bila je priča, sjećam se, da neće gorit, a...?
- Ma vidi. Znaš na koliko gori bengalka? Na 400 stupnjeva. Ej, 400 stupnjeva. A Torcida je oko njih palila i papire, kartone. Nema materijala koji ne gori, samo je pitanje vremena izloženosti i temperature. Al‘ bitno je da ove ne šire plamen, nego ga tope.
Kako ste uopće izabrali te stolice?
- Išli smo u Zagreb, kod arhitekta Borisa Magaša. Čudo od čovjeka. S paletom boja, kao kad biraš pločice. Crna, ništa, modra naravno ništa. Išli smo redom, onda je on kazao, neka budu boje neba. I eto, to je ta boja.
A grb na ‘istoku‘?
- E to je bilo van projekta, to sam ja ubacija i ponosan sam na to. Tražila je u jednom trenutku Torcida da preko ‘sjevera‘ piše Torcida, ali ovaj grb je ispao kako treba.
Sve nam ovo priča ni više ni manje nego Milivoj Bebić, u svoje vrijeme najbolji vaterpolist na svijetu. Legenda POŠK-a, čudo od sportaša, a u vrijeme montiranja stolica na Poljudu ravnatelj Javne ustanove športski objekti.
Razgovor bez povoda, ali opet zanimljiv. Bravo Beba za grb. Neka ostane ovdje zapisano, u povijesnim almanasima. Da se ne zaboravi. Bebin je grb na istoku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....