StoryEditor
HajdukAdio, Sizgo naš

Bio je čuvar tajni, crna kutija nogometaša, rame za plakanje: mnogi veterani Hajduka nisu ni smogli snage za rečenicom oproštaja

8. kolovoza 2020. - 09:20
Vladimir Dugandžić/Hanza media

Umro je Domeniko Sisgoreo, a šta je imao, niti 58... Mlad čovik. Odnijela nam ga je bolest učas, a da se nisi ni okrenuo, od prve zloćudne informacije kako nije baš dobro, preko nekih nadanja da će biti bolje do neumitne vijesti od koje se odsjeku noge, zastane dah: sve se odvilo tako prokleto brzo...

Otišao je Sizgo, dovoljno je reći Sizgo da znate kako se radi o legendi „bijelih”, maseru, kako smo nekoć zvali fizioterapeuta koji je otprije već nastavio niz čuvenih likova Hajduka koji nisu ni treneri ni nogometaši, a tako su neizostavno blizu momčadi: Božidar Soldo, Danko Rožić, Domeniko Sisgoreo... Velikani, a da balun nisu šutnili

Vaš kroničar dok ovo piše ne vjeruje sam sebi da taman sastavlja nekrolog nekom tako sebi bliskom, vršnjaku. Kaže i Zlatko Dalić, skupa smo mi ušli u Hajduk...

Da, bilo je to s početka osamdesetih, četiri su desetljeća prohujala u hipu. Kupovi i Europa osamdesetih, domovinski rat u kojem je Sizgo bio srčani hrvatski branitelj, zanos i Liga prvaka devedesetih, razdoblje novog milenija što je donosilo i trofeje i sušu, ali uvijek posebnu intrigu i zanimljivost, toga nikad nije falilo. Sisgoreo je tu bio neprekidno, navijek... s vječnom željom šefova redakcije: Ajde, nagovorimo Sizgu da nam da intervju... Na to bi se naš svjedok svlačionice i svega intimnog iz četiri klupska zida slatko nasmijao:

- Ma daj... Znaš, Slavenski (tako me je zvao, op. a.), ništa od toga.

Bio je čuvar tajni, crna kutija nogometaša, rame za plakanje. On bi masirao, a oni bi se jadali, komentirali, ogovarali... Jednom se samo smekšao, za 107. rođendan Hajduka ispričao je tek poneki fragment, kako je Blaža Sliškovića tražio i pronašao u noć prije Waregema ili Torina, ne sjeća se više, a i to je bio tada posao mladog masera. Da bude trenerima u pomoć i u ponoć. Bila je to anegdota koja ni Doktoru Baki nije smetala, ta sam je Slišković otvoreno pričao o svojim nestašlucima, pa je smio i Sizgo. Rado je pak Sisgoreo potvrdio kako je baš on dugo u noć odšivao grb-petokraku s Hajdukovih dresova na čuvenoj turneji po Australiji 1990. godine, e da je igrači lakoćom strgnu prije izlaska na teren

A ostalo? Knjiga neispričane hajdukologije odlazi sa Sizgom. Bio je fizioterapeut nenadmašne vještine, učenik Hajdukove škole barba Solde i Danka. Lako je to reći u smrtnom času, da je bio najbolji, ali bilo je to baš tako. Kao kad imate povjerenja u glasovitog doktora, pa ta poruka „ajde skokni do Sizge, neka ti on to vidi” odavna je postala krilaticom poljudskog okruženja ozlijeđenih, stručnog zahvata potrebitih...

Tuga steže dok se opraštamo od Sizge, mnogi veterani „bijelih” nisu ni smogli snage za rečenicom oproštaja, riječ im je nestajala u grlu. Plače za njim ne samo hajdučka obitelj. Jer, mnogima je Sisgoreo pomagao, bio je više od masera prve momčadi kroz generacije, bio je vrijedan član u raznim razdobljima i hrvatske nogometne reprezentacije, njegove su ruke bile čudotvorne.

Prije godinu i pol recimo, spasio je bivšeg vaterpolista Marija Budimira kad mu je pozlilo, dao mu umjetno disanje. Jedva da je to i spominjao, vječno šutljivog osmijeha na zagonetnom licu. Bože, je li moguće da ga više nikad vidjet nećemo

Reakcije na smrt Sisgorea...

Ivan Katalinić: Utkan u sve trofeje

- Bio je utkan u svim trofejima otkad je došao u prvu momčad, uz Danka Rožića još tamo sredinom osamdesetih. Sve je doživio iz prve ruke, sjedio na klupi, proživljavao sve kao treneri i igrači. Bio je od velike koristi, više od običnog fizioterapeuta. Nikad nije rekao neću i nikad mu ništa nije bilo teško. Tužan sam, njegova smrt se tako iznenada dogodila da te pogodi kao grom iz vedra neba. Mlad čovik ode...

Blaž Slišković: Mogao si mu ispričati sve svoje probleme

- Ostao sam šokiran, nisam znao ni da je bolovao, kad se sve to dogodilo? U desetak dana kažete... Nisam imao pojma, vidim vijest i ne vjerujem svojim očima, što je bilo, pitam se... Nemam riječi da vam kažem koliko mi je žao.

- Sjećam se svaki put da mu je osmijeh bio na licu kad se vidimo, izgrlimo se i izljubimo k'o da je prvi i zadnji put. Humor mu je bio jača strana, ali nadasve je bio čovjek od našeg povjerenja, mislim na igrače, naravno.

- Mogao si mu se povjerit, uvijek se igrači žale njima, maserima, opuste se i upuste dok si na masaži u razne priče. On je kao psiholog, sve mu probleme ispričaš, i privatne i profesionalne. Sto puta me masirao i uvijek sam mu sve iznova pričao, bilo staro ili novo, strpljivo je slušao, bio je prijatelj. Nikad nisam čuo da bi se nešto proširilo – rekao nam je Blaž Slišković.

Zlatko Dalić: Postao je legenda

- Pamtim dobro da smo zajedno došli u Hajduk, prve korake tu uradili, 1983, četvrta... Išli zajedno na turnir mladih koji je bio prvi i njemu i meni. Otad ga znam, desetljećima... Radio je vrhunski, velemajstor svoga posla. Izražavam duboku sućut njegovoj i hajdučkoj obitelji, vremenom je Sizgo već postao legenda među nama, veliki je to gubitak...

Fredi Fiorentini: Dobri duh kluba

- Mi smo generacija iz osnovne škole „Luka Botić”, Sizgo, Fabo (dr Čukelj, op. a) i ja, baš smo bili prijatelji. Proveli smo nezaboravne, lijepe trenutke. Pogođen sam silno i riječi mi fale u ovom času. Bio je dobri duh kluba.

Goran Tomić: Kao da se otkida komad Hajduka

Rastužilo me, nisam povjerovao svojim očima kad sam vidio vijest na portalu Slobodne. Ka dite kad bih dolazio još u Poljud, u Hajduk kao kadet i junior i kasnije, pamtim njegovo lice kao zaštitni znak hajdučkog ambijenta. Kad god dođeš na Poljud, uvik je on bio tu, nasmiješen i dobre volje. S njegovim odlaskom kao da se i komad Hajduka otkida, kakvog smo poznavali...

Slaven Bilić: Sizgo mi je bio sve

Sizgo je simbol, ogroman dio mog života. Ne sićam se ja šjor solde, kroz dječačku maglu nazirem sjenu Danka Rožića. A Sizgo mi je bio sve. Rupa ostaje. Sizgo je moj život kroz Hajduk, kroz reprezentaciju. I kao igrača i trenera, izbornika. I stručnost i zafrkancija. I terapija i igranje na karte. Sve. Pretužan sam.

Izdvojeno

20. kolovoz 2020 13:57