Pobjeda prije pauze je tu, otišli su navijači s Poljuda sretni. Ipak, opet je svima prva misao na pameti: ništa bez Livaje. Jasno je to svima koji su barem oko bacili na koju utakmicu Hajduka ove sezone. U napadu sve počinje s Markom, a ako ne počinje, onda s njim završava.
Već tri i pol godine Livaja je u Hajduku, mijenjali su se treneri, suigrači, uprave... a ideja kod publike je ostala ista: "Ne može Livaja sve sam."
Ne može, ali još uvijek izgleda da mora. I jučerašnji gol, pogodak odluke na Poljudu, bio je plod njegove ideje, zamisli, vještine.
Ponovno je i protivnički vratar izgledao kao Buffon u najboljim danima, istog mišljenja bio je i Krovinović nakon utakmice. Ima očito Hajduk tu moć ove sezone, od protivničkih čuvara mreže čitinit zvijezde. Tek Livaja uspije probiti tu barijeru, koja se čini više psihološka nego stvarna.
Ima i onih koji vole više gledati nogomet kroz statistiku, brojke. Vole vidjeti postotke, izračune, ocjene, draže im je to od promatranja događaja na terenu.
Ovaj put ni oni neće doći do drukčijeg zaključka. Zabio je Hajduk sedam golova u pet kola prvenstva. Siromašno. A svih sedam golova zabio je ili namjestio Livaja. Tako je, četiri gola i tri asistencije. Bez da se Livaja uključi, izgleda da Bijeli teško znaju kako do gola. Jasno, kada je igrač poput Livaje u momčadi, vrtjet će se igra oko njega.
Problem je to koji već neko vrijeme traje, svaka čast Marku, neka nastavi ovako igrati, pa i neka mu se neki od suigrača što prije pridruži.