Hajduče znaj: na proljeće kad prvak budeš, zaboravit ćeš koliko te mučio - Rudeš! I takvu smo rimu dobili u poplavi poruka nakon subotnjeg okršaja protiv Rudeša.
I to od dežurnih optimista koji gledaju i vide kako je Hajdukova šampionska čaša do pola puna, a nipošto prazna...
Osmatrajući rezultate Dinama, jasan je optimizam i postavka utrke za titulom prvaka: nije toliko važno kakav si ti, nego kakva ti je konkurencija! S bodovima što su jedinim golom izboreni kontra Rudeša (koji je od početka lige ostvario Golem napredak, jasna vam je igra riječi, Toni Golem je trener Rudeša i sustavno ih podiže), Hajduk se opet nalazi na vrhu ljestvice. Poravnat je s Rijekom, a Dinamo zaostaje, nakon novog posrtanja u Varaždinu. Nikad lošiji Dinamo. Od 2005. kad je igrao u Ligi “za bedaka”... A i Rijeka je posrnula u gostima kod Lokomotive.
Posebna težina
Dakle, tri Hajdukova boda od Rudeša “pizaju” naročitom težinom!
Hajduk, k tome, ima poseban, rekli bismo baš golem prostor da napreduje. Kad se igra(lo) toliko slabo, onda je logično da se ubuduće može i mora igrati samo bolje... Mnogi bi rekli kako je utakmica protiv Rudeša bila od onih koje klasificiramo “gore ne može”. Sam je trener Mislav Karoglan rekao da je igra “bila za zaborav”, ali se treba podsjetiti da su “bijeli” protiv Rudeša igrali bez trojice najboljih nogometaša. Pa je lako dokučiti zašto je to baš bilo tako – slabo...
Baš povratak Marka Livaje, te Filipa Krovinovića daje osobit optimizam da će igra biti kvalitetnija. Dakle, evo zbog čega će Hajduk u Osijeku igrati bolje:
1. Povratak Marka Livaje
Jasno je da najbolji igrač lige donosi/vraća poseban značaj momčadi, diže joj snagu, a sva tri boda protiv Rudeša trener Karoglan oslikao je i kao prvu pobjedu u minule dvije i pol godine, a da je Hajduk nastupio bez Livaje. Znate i sami tu priču, kad nema Livaje, Hajduk ne pobjeđuje. E sad je razbijen i taj peh, a s povratkom Livaje u sastav Hajduk može biti samo - bolji. Livaja kao centralni špic, ili gurnut malo ulijevo dat će novu dimenziju napadačkoj igri Hajduka kako je vidi Karoglan. Trener je u svome dolasku odmah pričao o tome kako će drugačije pozicionirati Hajdukovu ofenzivu... A uloga Livaje pri tome je od osobita značaja. S povratkom svoje “desetke” Hajduk će dobiti novi zamah u stvaranju i realizaciji šansi već od gostovanja u Osijeku.
2. Povratak Filipa Krovinovića
Kao roman Miroslava Krleže, “povratak Filipa Latinovicza”. Uvijek nam je to padalo na pamet kad Filipa ne bi bilo, zbog ozljede ili kartona, pa bi se vraćao... Tek kad ga nema vidimo koliko Krovnović znači (u) igri Hajduka. Naročito po novome kad bi trebao biti lišen zadaće pokrivanja pozicije lijevog beka. Mučio bi se i trošio zatvarajući lijevu stranu čim bi se Dario Melnjak odvezao iz obrane i krenuo “u nepoznato” prema naprijed. Sad takvu ulogu više neće imati. Krovinović će misliti više na sebe i biti drugačije koristan u službi momčadi. Ne samo kao radilica, “miješalica betona” nasred terena, nego i na poziciji razigravača. S Krovinovićem ili bez njega, razlika je u igri Hajduka. I Filip je adut da će Hajduk već u srijedu biti bolji od prezentiranog “zaborava” minule subote....
3. Sigur umjesto Melnjaka?
Darija Melnjaka je nemoguće nadomjestiti, njegova ozljeda odnosno izostanak postaje najveći problem Hajduka. I ne mislimo da je Ismael Diallo trajno rješenje, prije bismo voljeli vidjeti Niku Sigura na poziciji lijevog beka. Desno Fahd Moufi ili još prije Dino Mikanović; vezni red je popunjen ionako, pa bi onda bilo najbolje upotrijebiti Sigura na lijevom beku. Barem probati tu opciju. Smatramo da ima logike... Diallo bi mogao konkurirati za ulogu stopera što i jest, pa bi time Karoglan dobio i širu rotaciju.
Kako god, novoga Melnjaka se ne da “izumit” i zacijelo će biti potreban zahvat u prijelaznom roku za poziciju lijevog braniča, ali barem trenutačni povratak Livaje i Krovinovića daje optimizam i nadu u bolju igru odmah i sad!
Gostovanje u Osijeku, pa dolazak Varaždina u Poljud prilika je da se “bijeli” odvoje na vrhu ljestvice i da u reprezentativnoj pauzi Hajduk gleda sam s vrha...•