Nogometno vrlo siromašni jadranski derbi Rijeke i Hajduka zaista nije ponudio mnogo na terenu. Treneri Radomir Đalović i Gennaro Gattuso vodili su taktički rat, pravu šahovsku partiju, u kojoj je remi bio cilj kojim nitko nije ostao nezadovoljan. Međutim, ponovno je malo nogomet izgubio mjesto u fokusu javnosti u odnosu na neke stvari koje su se događale izvan travnjaka. Prije susreta zbog Torcidinog jutarnjeg „izleta” na Kantridu. Potom i ponovno vrućeg dočeka Marku Livaji na Rujevici. A poslije utakmice zbog jedne scene pljuvanja mladog navijača Rijeke u smjeru Ivana Rakitića. Taj isječak s televizijskog prijenosa brzinom munje je postao viralan.
Skandalozan detalj s Rujevice: Ovakav bezobrazluk i sramotu Ivan Rakitić nije doživio nigdje!
Oglasio se Ivan Rakitić, evo što je kazao o derbiju na Rujevici
Bivši hrvatski reprezentativac Rakitić koji je ponašanjem na terenu i izvan njega jedan od najpozitivnijih likova hrvatskog nogometa u ovom stoljeću, lik kojeg bi majke rado za zeta, koji je tim nenametanjem ‘kupio‘ i Hajdukove navijače koji su po tom pitanju vrlo zahtjevna sredina, doživio je da ga neki tamo klinac pokušava pljunuti samo zato što na prsima nosi Hajdukov grb, a ne Rijekin. Momčić koji je, između ostalog, uz kućni odgoj i lijepo ponašanje očito zaboravio sve što je Rakitić davao za reprezentaciju Hrvatske.
Provokacije
U ovom slučaju sve one priče o provociranju publike na Rujevici, ‘bad white boyu‘ Livaji, naprasnom odlasku iz reprezentacije, ne drže vodu. Ako je Livaja etiketiran kao problematični tip koji je ‘dobio što je tražio‘, te se time opravdaju pjevanja ‘Umri Livaja‘, što je pobogu ‘skrivio‘ Rakitić?
Ponovimo gradivo. Ujutro je Torcida upala u Rijeku i portali su vrištali, makar očito većih incidenata nije bilo, sve je na vrijeme, u startu zaustavljeno. No, moglo je biti svega. Livaja je opet dočekan u Rijeci kao ‘persona non grata‘, zviždalo mu se i na zagrijavanju! Ali to još i možemo probaviti kao folklor (jadranskog) derbija. Međutim, jedna scena nam se s tribine na Rujevici urezala u sjećanje. Ove sezone posebno nabrijani Livaja u jednoj je situaciji požrtvovnim klizećim startom presjekao loptu, izbio je u aut i prekinuo napad domaćina. Taman ispod glavne tribine Rujevice, gdje je i novinarska loža. A jedan čovjek u vrlo ozbiljnim godinama, od cca 60-65 godina, s kapom i gornjim dijelom trenirke Rijeke, skočio je sa stolice par redona ispod novinarske lože. Ništa zato da nije digao obje ruke i pružio ih prema Livaji. A u svakoj je bio ispružen po – srednji prst. Kao poruka koju je poslao Livaji.
Sramota je od Livaje što je izbio loptu. Nečuveno ponašanje jednog nogometaša. Vidjet ćemo kako će reagirati disciplinski sudac Alan Klakočer u njegovom slučaju, ali vjerojatno ga očekuje drakonska kazna. Dosta je ipak šale, jer ovo više nije za zafrkanciju. Mlado, staro, svi su ‘pukli‘.
A onda se dogodio i slučaj Rakitić. Pa je opet kao i ujutro s Torcidom krenulo snebivanje, zgražanje.. Dokle više?!
Mržnja se na jadranskom derbiju mogla osjetiti u zraku. Isto je, Maksimir, Poljud, Rujevica, samo su akteri i intenzitet malo drugačije podešeni. Nažalost, ta mržnja je duboko usađena u gotovo sve pore hrvatskog društva, a mnogima djeluje i kao pogonsko gorivo. Ne samo navijačkim skupinama, u nogometu. Dva egzaktna primjera smo doživjeli/vidjeli na Rujevici.
Na krivom tragu
No, potpuno ćemo biti na krivom tragu ako ćemo sada analizirati samo to zbog čega mnogi navijači Rijeke svih dobih skupina mrze sve što ima ikakve veze s Hajdukom, neki čak i gradom Splitom. Nemojmo se zavaravati, ‘osjećaji‘ su obostrani, ‘ljubav‘ cvate. Samo što prosječan tifos Hajduka, bez obzira s koje tribine na Poljudu gledao susrete svoje momčadi, sjevera, istoka ili zapada, što je i razumljivo i dalje glavnim rivalom doživljava Dinamo odnosno Bad Blue Boyse. Dok se Armada odnosno mnogi riječki navijači u želji da nađu svoje mjesto pod suncem rivalom odnosno neprijateljem broj jedan već desetljećima smatraju Torcidu/Hajduk. Jako je nezgodno to kada se uporno trsiš postati nešto što nisi, ni rezultatima kluba kroz povijest, ni brojnošću navijača... Rival da, ali zna se gdje je kome mjesto. No, generalno je ovdje cijeli problem mnogo kompleksniji. I ako se ovako nastavi potencijalno može dovesti do ozbiljnih posljedica jer sve više i više ova mržnja eskalira.
U Hrvatskoj je mržnja pogonsko gorivo. I uvijek je netko drugi kriv nekome za nešto. U navijačkom svijetu u kontekstu nogometa to je odavno postalo kao nešto normalno, ali ‘huligani‘ su zapravo svud oko nas. Toliko ih je da je zapravo najtočnija dijagnoza: „Mi smo huligani.” Ali se zgražamo i začuđeni to ‘otkrivamo‘ kada nekoga od nas razotkriju, pogotovo ako je na onoj drugoj strani.