StoryEditor
Domaći nogometglava u balunu

Zdravko Reić: Mnogi suci, poput Pajača, nemaju ‘osjećaj’ za nogomet

6. lipnja 2020. - 09:12
Damir Krajač/Arhiva/Hanza Media

Post je, za nogometne ovisnike, ali i aktere, trajao predugo, tako da su polufinalne utakmice kupa Hrvatske doživljene kao prava uvertira za nastavak borbi za bodove. One su predstavljale svojevrsni povratak u normalu, premda je to objektivno daleko od onog nogometa prije pandemije. Mnogi su uvjereni, na primjer Lionel Messi, in prima persona, kako  „život, pogotovo nogomet, nije više ono isto što je bilo prije“, znači prije provale pošasti iz Wuhana.

Obje polufinalne utakmice za kup Hrvatske bili su vrlo zanimljive, pobjednici su do finala došli preokretom, od gubitničke pozicije (0:1, odnosno 0:2) do uspjeha i plasmana u finale. Lokomotiva je to izvela na superioran način, Rijeka pak uz obilatu pomoć suca Igora Pajača iz Sv. Ivana Zeline.

Negativne reakcije na skandalozno Pajačevo suđenje su logične: iz Rijeke tajac, iz Osijeka žestoka pobuna, komisija za suđenje pod vodstvom Ante Kulušića djelovala je besprijekorno: Pajač do kraja prvenstva neće suditi, ali i Fran Jović, u ovom slučaju u ulozi VAR-suca. Isto tako se može zaključiti da je Pajač također reagirao očekivano…

Kompromitirani sudac, u ekskluzivnoj ispovjedi za Sportske novosti, požalio se da mu „sa svih strana govore da je lopov“, pa je eto „odmah otišao u Mađarsku“ kako bi se sklonio od napada. Pejin se zaklinje da je bio „300 posto siguran u svoje odluke“, on bi eto za drugi žuti Kleinheisleru „stavio ruku u vatru, ma život bi dao da je kontakt postojao“.

I baš to je ono najžalosnije, doslovno nevjerojatno, jer bi prema toj izjavi on bio u stanju opet tako vulgarno kompromirati neku novu utakmicu. Treba se nadati da će ga sudačka komisija, u daljnjim postupcima, što se još nije dogodilo u našem nogometu, barem degradirati, pa i za opomenu poslati u mirovinu. Onako kako je to zaslužio svojevremeno Antun Burilo, sudac iz Osijeka.

Burilo je daleke 1994. u četvrtfinalu kupa Hrvatske izveo sudački suicid: svirao je sumnjivi kazneni udarac za Varteks, onda se pod pritiskom trenera Dinama Ćire Blaževića u prvom napadu „modrih“ osmjelio doslovno izmisliti jedanaesterac za goste. Tako je Burilo pogurao Dinama u polufinale, kasnije se pokazalo da su tako dečki iz Maksimira osvojili trofej.

Dakle, u prvoj utakmici u Zagrebu bilo je 1:0 za Dinamo, u uzvratu je Zlatko Dalić doveo Varteks u vodstvo, vjerojatno bi se dvoboj nastavio u produžecima, ali se majstor Burilo zaletio, pokazao u 85. na bijelu točku za Varaždine, da bi otrpio bijesne napada trenera Dinama na centru, pa odmah jednu „lastavicu“ Igora Cvitanovića ocijenio kao faul, to jest jedanaesterac za Dinamo, za 2:1 i eliminaciju domaćina. Dugo su gledatelji, na slijedećim utakmicama, u trenucima nezadovoljstva suđenjem, umjesto uzvikivanja „sudac lopove“ ustrajno skandirali „Burilo, Burilo“…

Ono što je ključno, što se mora prihvatiti kao realnost to je da sudac Pajač, bez obzira na njegovu impresivnu figuru, perfektnu fizičku kondiciju, u stvari nije talentiran za posao suca, što se nažalost dade zaključiti za većinu aktualnih sudaca. Mnogi nemaju osnovni osjećaj za nogomet, oni polažu norme, zadovoljavaju na teoretskim testovima, ali nemaju potrebni „feeling“ za igru.

Ponovit ću: nisu daroviti za delikatnu ulogu suca, pa je otud i pitanje kako je taj Pajač dosegnuo međunarodni rang. I ne trebaju se Pajač i takvi brinuti zbog percepcije u javnosti da su lopovi, jer da je na Rujevici sudac namjerno poklonio preokret u korist Rijeke, onda bi zaslužio i kazneni progon. Mnogi su bili uvjereni da će primjena VAR-a rezultirati pravednijim suđenjem, pokazalo se da tako baš i nije, zato je odlučna reakcija vodstva sudaca prava lekcija za nastavak prvenstva.

Drugo je pitanje, možda čak i važnije, koje se danas poteže kako je moguće da Igor Pajača tri puta u kupu uzastopno sudi Rijeci i još četiri u dosadašnjem tijeku prvenstva...

Nastavak prvenstva donosi brojne neizvjesnosti, u prvom redu u odnosu na činjenice da će se utakmice, barem u početnim kolima igrati bez gledatelja, što je najveći hendikep za Hajduka obzirom da „bijeli“ uživaju podršku ne samo na svojem Poljudu nego i na svim gostovanjima. Nadalje, pitanje je fizičke pripremljenosti, to jest izdržljivosti tijekom ljetnih mjeseci.

Javlja se pitanje učestalih ozljeda, što je na svoj način dokazao dr. Jason Mason, znanstvenik Instituta nauka sporta sveučilišta u Jeni, koji je utvrdio da je broj ozlijeđenih u prvom kolu nastavka Bundeslige bio veći čak za 266 posto, pa poslije dva kola broj ozlijeđenih dosegao 65, odnosno u autu su po klubu tri prvotimca. U tom smislu treba vidjeti kako će treneri znati primijeniti, to jest koristiti novu mogućnost zamjena pet prvotimaca. 

Svojevremeno u Hajduka, najprije odavno Tomislav Ivić, onda za njim Stanko Poklepović, kao posebnu snagu svojih momčadi držali su mogućnost takozvanih planskih izmjena. O tome je govorio Arrigo Sacchi, talijanski nogometni mag, u razgovoru za Gazzettu dello Sport:

 - Mogućnost osvježenja je značajna prednost, ali ovo da si u stanju promijeniti pola momčadi, to je apsolutni dobitak moćnijih klubova, s velikim brojem kvalitetnih prvotimaca. Tu bi trebala doći do izražaja sposobnost trenera, to jest kako će te svoje resurse znati iskoristiti...

Izdvojeno

02. kolovoz 2020 20:36