Od osam ovosezonskih četvrtfinalista, tri kluba dolaze iz Španjolske, što ne iznenađuje, Primera je uz bok engleskom Premiershipu, ali dva kluba u četvrtfinalu imaju Francuzi, čije je prvenstvo svakako znatno slabije od engleskog. Je li upravo snaga i izjednačenost domaćeg prvenstva uteg klubovima s Otoka u Europi?
Je li razlog europskog posrtanja u tome što, za razliku od drugih, sebi ne mogu dopustiti laganiji pristup tijekom vikenda? Dio problema vjerojatno leži i u tome, ali prije šest-sedam godina Englezi su unatoč tome dominirali u Europi.
U padu od 2009. godine
Zapravo, kad se pogleda u prošlost, engleski nogomet je u padu od 2009. godine, kada je bio na vrhuncu. Finale Lige prvaka 2008. u Moskvi bio je sasvim engleski, Manchester United je na jedanaesterce svladao Chelsea. Godinu poslije tri od četiri polufinalista dolazila su s Otoka, no više nisu ponovili takvu dominaciju.Doduše, United je bio u finalu 2011., godinu potom Chelsea je dosta iznenađujuće postao europski prvak, no i tada je Abramovičeva momčad bila jedini engleski klub u četvrtfinalu. Lani smo imali španjolski (madridski) finale, prije dvije godine njemački, a novi sudar otočkih klubova u završnici ostaje daleki san.
Engleski klubovi, prije svega Manchester City i Chelsea, svakoga ljeta ulažu desetke milijuna funti u pojačanja, a onda im se dogodi debakl u Europi kao ove sezone. Liverpool je ispao već jesenas u skupini (nakon toga u Europskoj ligi nisu izdržali duže od jednoga kola, izbacio ih je Bešiktaš Slavena Bilića), a u osmini finala dogodio se pravi potop Engleza, nisu uspjeli proći ni Chelsea, ni Manchester City, ni Arsenal.
Nakon prvih utakmica činilo se kako bi čast otočkog nogometa, kao i prije tri sezone, mogao obraniti Chelsea, ali Mourinhu se osvetio kukavički pristup i s igračem manje ih je izbacio PSG. Arsenalu je koban bio opušten ulazak u prvi susret s Monacom, dok City praktično nije imao šanse s Barcelonom.