stdClass Object
(
[id] => 575999
[title] => U Iranu je heroj sa svojim Persepolisom: Mamić me je onemogućio da od Dinama stvorim momčad kakvu je sada stvorio Bjelica
[alias] => u-iranu-je-heroj-sa-svojim-persepolisom-mamic-me-je-onemogucio-da-od-dinama-stvorim-momcad-kakvu-je-sada-stvorio-bjelica
[catid] => 276
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Tko god je u Hrvatskoj pogledao videa gdje navijači iranskog Persepolisa (finalista Azijske lige prvaka) luduju sa njihovim trenerom Brankom Ivankovićem doslovce jurišajući tijelima na autobus kluba ili kada se stadionom Azadi prolama "Beranko, Beranko!" mi kažu: "Branko je u Teheranu ko Tito u bivšoj Jugoslaviji - sjedi i maše!"
Na prvi pogled je uistinu tako, ali iza tog obožavanja, navijačkog delirija i idolpoklonstva epskih razmjera se krije krvavi Brankov rad koji u teheranskom Persepolisu traje četiri godine. Klub se kada je on došao borio za opstanak,a onda je Branko od posrnulog diva napravio lava koji kida sve
- Trebali smo ispasti, ali sam ih ostavio u ligi, iduće godine nam je titula pobjegla zbog gol - razlike,a onda sam u trećoj godini boravka postao prvak Irana i polufinalist azijske lige prvaka. Ove godine smo došli do finala azijske lige prvaka gdje nas je kineski sudac izmasakrirao u prvoj utakmici protiv Kashime Antlers u Tokiju jer je drugi njihov gol priznao iz ofsajda te nam je bez razloga na toj utakmici igraču Nematiju dao dva žuta kartona. U uzvratu sam na raspolaganju imao doslovce trinaest igrača u konkurencji za momčad i nismo uspjeli nadoknaditi prednost Japanaca iz prve utakmice od 2-0. U klubu se u godinu dana promjenila tri predsjednika, imali smo zabranu dovođenja igrača, pet standardnih igrača nam je prije toga otišlo. Puno je teže nego što vam se čini i ja i titulu viceprvaka Azije smatram uspjehom, mada bi moji Iranci htjeli da pobjeđujemo sve živo. Jedan Gabi koji je igrao u Atletico Madridu u Al Saddu ima milijun eura mjesečno,a Xavi još i više, a mi smo tog Al Sadda izbacili u polufinalu. Ta dva igrača zarađuju duplo više nego svi moji igrači zajedno - realno će Branko koji je već petnaest godina u inozemstvu,a od toga devet godina u Iranu.
On je jedini trener koji je u tri zemlje bio prvak države (u Kini sa Shandong Lunengom, u Iranu sa Persepolisom i u Hrvatskoj sa Dinamom). No i jedini je trener koji je nakon osvajanja titule prvaka dobivao otkaze i to Dinamu i u Kini.
- Ja nisam čovjek konfrontacije, svađe, ja nemam nikave lobije iza sebe. Kod mene vrijedi ona - ni zvijezda ni šahovnica samo arbajt,arbajt. Eto čuo sam nedavno da je Zdravko Mamić na N1 televiziji izjavio da mu je od svih poteza što je u životu krivo napravio najžalije što je bez razloga smjenio mene ni krivog ni dužnog i to dva puta sa mjesta trenera Dinama. Razlozi su uistinu banalni, jedan put poraz na malom nogometu od Hajduka, a drugi put neka bezvezna razmimoilaženja pred utakmicu sa Spartakom iz Moskve.
Druga je stvar što me je Mamić time onemogućio da stvorim veliki Dinamo koji bi sigurno dominirao u Europi kao ovaj Bjeličin sada. Ali ja mu sve to opraštam,a nedavno mi je porukom iz Međugorja čestitao na finalu azijske lige prvaka. Često se držim maksime svog mentora Ćiru Blaževića kojemu sam bio pomoćnik u reprezentaciji Hrvatske i reprezentaciji Irana a koji me je učio da od neprijatelja stvorim poluprijatelja,a od poluprijatelja prijatelja i nikome ništa ne zamjeram. Mene su i pokojni predjednik Branko Bevanda dok sam bio trener Rijeke i pokojni Anđelko Herjavec dok sam bio trener Varteksa pa i Mamić stalno zamjerali da sam preblag prema igračima. Pa ja sam takav, nisam blag, ali uvažavam sve teškoće koji igrači imaju i mislim da su me svi igrači koje sam trenirao voljeli i poštovali. Ja ne mogu nogom otvarati vrata kluba i vikati na ljude jer nisam tako odgojen".
Ivanković je rodom iz Tomislavgrada i njegovo prezime svi krivo izgovaraju.
- Naglasak je na prvom slogu, ali to ljudi ne znaju pa se ni ne bunim. Odrastao sam u Varaždinu, skromno sa svoja dva brata Zlatkom i Draganom,koja su kao i ja igrali nogomet. Ja u Varteksu i u mladoj reprezentaciji sa Mužinićem, Šurjakom a oni u MTČ-u i Muri iz Morske Sobote. Zlatko je sada moj pomoćnik u Persepolisu, a Dragan nije toliko u nogometu. Otac Franjo je bio policajac, majka Kristina je radila u varaždinskom VIS-u. Dobro su nas odgojili i na tome im hvala. I zato kod mene nema ni buke ni vike. I moj nadimak Tanac nema veze sa mojom plašljivošću i mekanošću na terenu. Tanac je kod nas Varaždinaca-ples,a ja sam dobio nadimak Tanac kada su me prijatelji kao maloga zezali da sam ja Bosanac. A ja sam govorio - nisam ja Tanac jer Bosanac nisam mogao izgovoriti - govori nam Branko zanimljive trenutke iz svog odrastanja.
Hrvatski treneri nisu baš kao srpski da oko sebe okupljaju svoje sunarodnjake. Ako ne vjerujete pogledajte gdje Hrvati rade po svijetu pa ćete vidjeti da Branko prednjači u angažiranju svojih zemljaka.
- Sa mnom su u Persepolisu moj brat Zlatko, trener golmana Igor Panadić i kondicijski trener - izvrsni stručnjak Marko Stilinović. Kad god sam mogao dovodio sam svoje, ali to je nekada nemoguće, sve ovisi koliki si autoritet u tom trenutku u zemlji u kojoj si angažiran. U Shandong sam odveo Fahriju Dautbegovića kao trenera vratara, Rajka Magića kao svog pomoćnika, fitnes trenera Franu Leku,pa mog dragog Bosanca Envera Lugušića. U Al Wahdi sam angažirao Andreja Panadića, opet Faću Dautbegovića i Lugušića, pa igrača Hajduka Srđana Andrića. U njemačkom Hannoveru 96 sam angažirao pokojnog Ivicu Frkića koji je bio moj asistent i prevoditelj a u saudisjkom Al Ettifaqu Andreja Panadića kao mog pomoćnika i Ivana Štefanića kao kondicijskog trenera. Zašto ne bi ako mogu i ako su ti ljudi stručni. U Perspeolisu je sada i bivši golman Hajduka Božidar Radošević koji može braniti u bilo kojem klubu,a i branit će i kod mene ako se legendarni Alireza Beiravand proda,a čini mi se da hoće - kaže Branko koji ima dvogodišnji ugovor sa Persepolisom iako ponude pljušte, a naročito iz Južne Koreje i Kine.
Vi ste u Hrvatsku unijeli više do 15 milijuna eura kojeg ste zaradili vi i vaši pomoćnici koje ste sve ove godine angažirali radeći vani.
- Hvala vam na toj konstataciji.To je istina a nitko to nikada do sada nije spomenuo. Ma više od petnaest milijuna moji su suradnici donijeli u Hrvatsku. Pa ja sam sam preko kredita HBOR-a prije devet godina u Varaždinu na stadionu Slobode izgradio zatvoreni sportski centar TTS površine 7000 kvadrata koji košta šest milijuna eura. Centar je možda i prevelik za potrebe grada Varaždina, a moja dva partnera Tomislav Vrbnjak bivši fizioterapeut Milana i Stjepan Cvek predsjednik NK Varaždina su se iz tog posla povukli,tako da ja kredit otplaćujem sam, ali je i taj kredit pri kraju. Prostor se sastoji od dva malonogometna igrališta punih dimenzija sa mantinelom, fitnes centra, dvorane za grupne programe, kinezioterapijske dvorane i caffe bara Marascino na dvije etaže. Osim moje kćerke Mije i sina Hrvoja (nekadašnji golman Varteksa,op.a) koji vode posao tu ukupno radi još sedamanest ljudi koji redovito primaju plaće i plaćaju poreze.Tu nema zarade da se obogatiš jer je cijena naših usluga što ih dajemo ljudima dnevno od sedam do najviše 300 kuna,ali ja sam sretan jer sam zaposlio toliko ljudi koji od toga žive. E da imam i kafić Contra na igralištu bivšeg Varteksa a današnjeg Varaždina kojeg već trideset godina držim u partnerstvu sa Stjepanom Cvekom. Ali tu se zaradi toliko da se pokriju troškovi - otvoreno će Branko.
U biti ni ja iz dosadašnjih pročitanih Ivankovićevih intervjua nisam mogao osjetiti koliko je taj čovjek - široka, pametna duša.
- A to sam sam kriv jer ne volim prozivati nikoga,niti se zamjerati bilo kome,a a i novinari sa mnom nisu bili intenzivno četiri -pet dana kao što ste vi bili u Teheranu i upoznali me u svim situacijama i nogometnim i nenogometnim - konstatira Branko kojemu su navijači Persepolisa pokolonili postolje sa njegovim likom od slatkiša, pa tortu na kojoj su slike svih članova stožera sa njegovim pomoćnikom Karim Bagherijem, proslavljeniim iranskim reprezetativcem koji je igrao u Bundesligi i Premierligi.
Hrvatski trener je obožavan u Iranu, a svojevremeno je dobio posebno priznanje kada je postao počasni građanin Teherana
- To priznanje sam dobio 2006. godine kad sam se s reprezentacijom Irana plasirao na Svjetsko prvenstvo pa ispada da sam trener najpoznatijeg kluba u gradu gdje sam i počasni građanin. Lijepo zar ne?".
Finalisti smo Lige prvaka, a on zove samo moja dva igrača
Branko Ivanković već duže vrijeme ratuje sa iranskim izbornikom Portugalcem Carlos Quirozom.
- Mi smo prvaci Irana, finalisti azijske lige prvaka a on iz mog kluba u reprezentaciju zove samo dva igrača i to golmana Alirezu Beiravanda i veznjaka Nourlahija. Nije se udostojio doći na uzvratni susret finala azijske lige prvaka koji se igrao ovdje u Teheranu nego je iz Portugala tek doputovao sutradan na pripreme reprezentacije. A nakon što smo remizirali sa Kashimom i nismo postali prvaci Azije, član njegovog stožera- trener golmana u reprezentaciji je slavio pobjedu Kashime. Ej on danas slavi pobjedu Japanaca, a sutra će trenirati Beiravanda!
A u čemu je problem?
- Pa u tome što je Quiroz shvatio da pored mene,Cice Kranjčara,vrijednog i vječnog vašeg Splićanina Vinka Begovića u Iranu ne može sam drugima prodavati nogometnu pamet. Pa u Iranu su jedino hrvatski treneri imali uspjeh (Poklepović, Ivić, Blažević, Kranjčar, Frančić, Begović, Mijač), a otkaze su dobijali u Perspeolisu i veliki Mustafa Denizli ili Velšanin John Toschak i mnogi drugi.A i Quiroz će, barem se nadam!
Kad sam tužan kupim sebi odijelo
Branko je nogometni šminker. Ni sam ne zna koliko stotina odijela i košulja ima.Sam ih pegla i održava.
- Kad god sam jako tužan ili jako sretan kupim neko odijelo ili košulju ili kaput.Pa za gospodina od 64 godine mislim da sam u dobroj formi bez botoksa, bez prevelikog treninga.
Supruga ostala kući brinuti o kućnim ljubimcima
Brankova supruga Vesna nije bila u Teheranu sa mužem na uzvratu azijske lige prvaka.
- Kćer Mija ima psa- labradora koji se zove Kala i koji ima 11 godina,a mi imamo mačka Doda,lijenčinu i mrcinu od 8 kila koji je star 14 godina. Vesna ih nije htjela ostaviti susjedima na brigu jer su stari i zahtjevni. Dogovorili smo se da u Teheran idu Hrvoje i Mija, a žena nije mogla ostaviti životinjsku starčad jer samo mi ukućani znamo šta u u svakom trenutku oni ustinu trebaju
Tko god je u Hrvatskoj pogledao videa gdje navijači iranskog Persepolisa (finalista Azijske lige prvaka) luduju sa njihovim trenerom Brankom Ivankovićem doslovce jurišajući tijelima na autobus kluba ili kada se stadionom Azadi prolama "Beranko, Beranko!" mi kažu: "Branko je u Teheranu ko Tito u bivšoj Jugoslaviji - sjedi i maše!"
Na prvi pogled je uistinu tako, ali iza tog obožavanja, navijačkog delirija i idolpoklonstva epskih razmjera se krije krvavi Brankov rad koji u teheranskom Persepolisu traje četiri godine. Klub se kada je on došao borio za opstanak,a onda je Branko od posrnulog diva napravio lava koji kida sve
- Trebali smo ispasti, ali sam ih ostavio u ligi, iduće godine nam je titula pobjegla zbog gol - razlike,a onda sam u trećoj godini boravka postao prvak Irana i polufinalist azijske lige prvaka. Ove godine smo došli do finala azijske lige prvaka gdje nas je kineski sudac izmasakrirao u prvoj utakmici protiv Kashime Antlers u Tokiju jer je drugi njihov gol priznao iz ofsajda te nam je bez razloga na toj utakmici igraču Nematiju dao dva žuta kartona. U uzvratu sam na raspolaganju imao doslovce trinaest igrača u konkurencji za momčad i nismo uspjeli nadoknaditi prednost Japanaca iz prve utakmice od 2-0. U klubu se u godinu dana promjenila tri predsjednika, imali smo zabranu dovođenja igrača, pet standardnih igrača nam je prije toga otišlo. Puno je teže nego što vam se čini i ja i titulu viceprvaka Azije smatram uspjehom, mada bi moji Iranci htjeli da pobjeđujemo sve živo. Jedan Gabi koji je igrao u Atletico Madridu u Al Saddu ima milijun eura mjesečno,a Xavi još i više, a mi smo tog Al Sadda izbacili u polufinalu. Ta dva igrača zarađuju duplo više nego svi moji igrači zajedno - realno će Branko koji je već petnaest godina u inozemstvu,a od toga devet godina u Iranu.
On je jedini trener koji je u tri zemlje bio prvak države (u Kini sa Shandong Lunengom, u Iranu sa Persepolisom i u Hrvatskoj sa Dinamom). No i jedini je trener koji je nakon osvajanja titule prvaka dobivao otkaze i to Dinamu i u Kini.
- Ja nisam čovjek konfrontacije, svađe, ja nemam nikave lobije iza sebe. Kod mene vrijedi ona - ni zvijezda ni šahovnica samo arbajt,arbajt. Eto čuo sam nedavno da je Zdravko Mamić na N1 televiziji izjavio da mu je od svih poteza što je u životu krivo napravio najžalije što je bez razloga smjenio mene ni krivog ni dužnog i to dva puta sa mjesta trenera Dinama. Razlozi su uistinu banalni, jedan put poraz na malom nogometu od Hajduka, a drugi put neka bezvezna razmimoilaženja pred utakmicu sa Spartakom iz Moskve.
Druga je stvar što me je Mamić time onemogućio da stvorim veliki Dinamo koji bi sigurno dominirao u Europi kao ovaj Bjeličin sada. Ali ja mu sve to opraštam,a nedavno mi je porukom iz Međugorja čestitao na finalu azijske lige prvaka. Često se držim maksime svog mentora Ćiru Blaževića kojemu sam bio pomoćnik u reprezentaciji Hrvatske i reprezentaciji Irana a koji me je učio da od neprijatelja stvorim poluprijatelja,a od poluprijatelja prijatelja i nikome ništa ne zamjeram. Mene su i pokojni predjednik Branko Bevanda dok sam bio trener Rijeke i pokojni Anđelko Herjavec dok sam bio trener Varteksa pa i Mamić stalno zamjerali da sam preblag prema igračima. Pa ja sam takav, nisam blag, ali uvažavam sve teškoće koji igrači imaju i mislim da su me svi igrači koje sam trenirao voljeli i poštovali. Ja ne mogu nogom otvarati vrata kluba i vikati na ljude jer nisam tako odgojen".
Ivanković je rodom iz Tomislavgrada i njegovo prezime svi krivo izgovaraju.
- Naglasak je na prvom slogu, ali to ljudi ne znaju pa se ni ne bunim. Odrastao sam u Varaždinu, skromno sa svoja dva brata Zlatkom i Draganom,koja su kao i ja igrali nogomet. Ja u Varteksu i u mladoj reprezentaciji sa Mužinićem, Šurjakom a oni u MTČ-u i Muri iz Morske Sobote. Zlatko je sada moj pomoćnik u Persepolisu, a Dragan nije toliko u nogometu. Otac Franjo je bio policajac, majka Kristina je radila u varaždinskom VIS-u. Dobro su nas odgojili i na tome im hvala. I zato kod mene nema ni buke ni vike. I moj nadimak Tanac nema veze sa mojom plašljivošću i mekanošću na terenu. Tanac je kod nas Varaždinaca-ples,a ja sam dobio nadimak Tanac kada su me prijatelji kao maloga zezali da sam ja Bosanac. A ja sam govorio - nisam ja Tanac jer Bosanac nisam mogao izgovoriti - govori nam Branko zanimljive trenutke iz svog odrastanja.
Hrvatski treneri nisu baš kao srpski da oko sebe okupljaju svoje sunarodnjake. Ako ne vjerujete pogledajte gdje Hrvati rade po svijetu pa ćete vidjeti da Branko prednjači u angažiranju svojih zemljaka.
- Sa mnom su u Persepolisu moj brat Zlatko, trener golmana Igor Panadić i kondicijski trener - izvrsni stručnjak Marko Stilinović. Kad god sam mogao dovodio sam svoje, ali to je nekada nemoguće, sve ovisi koliki si autoritet u tom trenutku u zemlji u kojoj si angažiran. U Shandong sam odveo Fahriju Dautbegovića kao trenera vratara, Rajka Magića kao svog pomoćnika, fitnes trenera Franu Leku,pa mog dragog Bosanca Envera Lugušića. U Al Wahdi sam angažirao Andreja Panadića, opet Faću Dautbegovića i Lugušića, pa igrača Hajduka Srđana Andrića. U njemačkom Hannoveru 96 sam angažirao pokojnog Ivicu Frkića koji je bio moj asistent i prevoditelj a u saudisjkom Al Ettifaqu Andreja Panadića kao mog pomoćnika i Ivana Štefanića kao kondicijskog trenera. Zašto ne bi ako mogu i ako su ti ljudi stručni. U Perspeolisu je sada i bivši golman Hajduka Božidar Radošević koji može braniti u bilo kojem klubu,a i branit će i kod mene ako se legendarni Alireza Beiravand proda,a čini mi se da hoće - kaže Branko koji ima dvogodišnji ugovor sa Persepolisom iako ponude pljušte, a naročito iz Južne Koreje i Kine.
Vi ste u Hrvatsku unijeli više do 15 milijuna eura kojeg ste zaradili vi i vaši pomoćnici koje ste sve ove godine angažirali radeći vani.
- Hvala vam na toj konstataciji.To je istina a nitko to nikada do sada nije spomenuo. Ma više od petnaest milijuna moji su suradnici donijeli u Hrvatsku. Pa ja sam sam preko kredita HBOR-a prije devet godina u Varaždinu na stadionu Slobode izgradio zatvoreni sportski centar TTS površine 7000 kvadrata koji košta šest milijuna eura. Centar je možda i prevelik za potrebe grada Varaždina, a moja dva partnera Tomislav Vrbnjak bivši fizioterapeut Milana i Stjepan Cvek predsjednik NK Varaždina su se iz tog posla povukli,tako da ja kredit otplaćujem sam, ali je i taj kredit pri kraju. Prostor se sastoji od dva malonogometna igrališta punih dimenzija sa mantinelom, fitnes centra, dvorane za grupne programe, kinezioterapijske dvorane i caffe bara Marascino na dvije etaže. Osim moje kćerke Mije i sina Hrvoja (nekadašnji golman Varteksa,op.a) koji vode posao tu ukupno radi još sedamanest ljudi koji redovito primaju plaće i plaćaju poreze.Tu nema zarade da se obogatiš jer je cijena naših usluga što ih dajemo ljudima dnevno od sedam do najviše 300 kuna,ali ja sam sretan jer sam zaposlio toliko ljudi koji od toga žive. E da imam i kafić Contra na igralištu bivšeg Varteksa a današnjeg Varaždina kojeg već trideset godina držim u partnerstvu sa Stjepanom Cvekom. Ali tu se zaradi toliko da se pokriju troškovi - otvoreno će Branko.
U biti ni ja iz dosadašnjih pročitanih Ivankovićevih intervjua nisam mogao osjetiti koliko je taj čovjek - široka, pametna duša.
- A to sam sam kriv jer ne volim prozivati nikoga,niti se zamjerati bilo kome,a a i novinari sa mnom nisu bili intenzivno četiri -pet dana kao što ste vi bili u Teheranu i upoznali me u svim situacijama i nogometnim i nenogometnim - konstatira Branko kojemu su navijači Persepolisa pokolonili postolje sa njegovim likom od slatkiša, pa tortu na kojoj su slike svih članova stožera sa njegovim pomoćnikom Karim Bagherijem, proslavljeniim iranskim reprezetativcem koji je igrao u Bundesligi i Premierligi.
Hrvatski trener je obožavan u Iranu, a svojevremeno je dobio posebno priznanje kada je postao počasni građanin Teherana
- To priznanje sam dobio 2006. godine kad sam se s reprezentacijom Irana plasirao na Svjetsko prvenstvo pa ispada da sam trener najpoznatijeg kluba u gradu gdje sam i počasni građanin. Lijepo zar ne?".
Finalisti smo Lige prvaka, a on zove samo moja dva igrača
Branko Ivanković već duže vrijeme ratuje sa iranskim izbornikom Portugalcem Carlos Quirozom.
- Mi smo prvaci Irana, finalisti azijske lige prvaka a on iz mog kluba u reprezentaciju zove samo dva igrača i to golmana Alirezu Beiravanda i veznjaka Nourlahija. Nije se udostojio doći na uzvratni susret finala azijske lige prvaka koji se igrao ovdje u Teheranu nego je iz Portugala tek doputovao sutradan na pripreme reprezentacije. A nakon što smo remizirali sa Kashimom i nismo postali prvaci Azije, član njegovog stožera- trener golmana u reprezentaciji je slavio pobjedu Kashime. Ej on danas slavi pobjedu Japanaca, a sutra će trenirati Beiravanda!
A u čemu je problem?
- Pa u tome što je Quiroz shvatio da pored mene,Cice Kranjčara,vrijednog i vječnog vašeg Splićanina Vinka Begovića u Iranu ne može sam drugima prodavati nogometnu pamet. Pa u Iranu su jedino hrvatski treneri imali uspjeh (Poklepović, Ivić, Blažević, Kranjčar, Frančić, Begović, Mijač), a otkaze su dobijali u Perspeolisu i veliki Mustafa Denizli ili Velšanin John Toschak i mnogi drugi.A i Quiroz će, barem se nadam!
Kad sam tužan kupim sebi odijelo
Branko je nogometni šminker. Ni sam ne zna koliko stotina odijela i košulja ima.Sam ih pegla i održava.
- Kad god sam jako tužan ili jako sretan kupim neko odijelo ili košulju ili kaput.Pa za gospodina od 64 godine mislim da sam u dobroj formi bez botoksa, bez prevelikog treninga.
Supruga ostala kući brinuti o kućnim ljubimcima
Brankova supruga Vesna nije bila u Teheranu sa mužem na uzvratu azijske lige prvaka.
- Kćer Mija ima psa- labradora koji se zove Kala i koji ima 11 godina,a mi imamo mačka Doda,lijenčinu i mrcinu od 8 kila koji je star 14 godina. Vesna ih nije htjela ostaviti susjedima na brigu jer su stari i zahtjevni. Dogovorili smo se da u Teheran idu Hrvoje i Mija, a žena nije mogla ostaviti životinjsku starčad jer samo mi ukućani znamo šta u u svakom trenutku oni ustinu trebaju
Tko god je u Hrvatskoj pogledao videa gdje navijači iranskog Persepolisa (finalista Azijske lige prvaka) luduju sa njihovim trenerom Brankom Ivankovićem doslovce jurišajući tijelima na autobus kluba ili kada se stadionom Azadi prolama "Beranko, Beranko!" mi kažu: "Branko je u Teheranu ko Tito u bivšoj Jugoslaviji - sjedi i maše!"
Na prvi pogled je uistinu tako, ali iza tog obožavanja, navijačkog delirija i idolpoklonstva epskih razmjera se krije krvavi Brankov rad koji u teheranskom Persepolisu traje četiri godine. Klub se kada je on došao borio za opstanak,a onda je Branko od posrnulog diva napravio lava koji kida sve
- Trebali smo ispasti, ali sam ih ostavio u ligi, iduće godine nam je titula pobjegla zbog gol - razlike,a onda sam u trećoj godini boravka postao prvak Irana i ...
