StoryEditor

U čemu je tajna Dalićeva uspjeha? Pokazao je kako treba biti ponizan i u najvećim pobjedama

22. lipnja 2022. - 11:59
Dalić je redovito miran i staložen, teško će se primijetiti na njegovom licu ili u ponašanju nešto što bi odudaralo od njegova uobičajenog stila. Za vrijeme utakmice je, naravno, energičan, prati igru, gestikulira, raduje se, ali i plače Ante Čizmić/CROPIXAnte Cizmic/Cropix

Hrvatska je od osamostaljenja imala trinaest izbornika nogometne reprezentacije. Jedan je od njih "trener svih trenera", legendarni Miroslav Ćiro Blažević, koji je s "vatrenima" osvojio broncu na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj. Bilo je među izbornicima i bivših vrhunskih nogometaša kao što su Zlatko Kranjčar, Slaven Bilić, Igor Štimac, Niko Kovač... No, ni jedan od prethodnih nije postigao rezultate koje je ostvario trenutačni izbornik Zlatko Dalić, imenovan od HNS-a 7. listopada 2017. godine.

Dalić je s reprezentacijom na prvenstvu u Rusiji 2018. bio drugi na svijetu, izgubili smo u finalu od Francuske. S Hrvatskom se plasirao na EURO 2020. koje je prošle godine održano u više zemalja, prošao skupinu, a potom smo ispali u drami sa Španjolcima. Konačno, ostvario je s "vatrenima" plasman na Svjetsko prvenstvo 2022. koje će se koncem ove godine održati u Kataru, i po tome je najuspješniji hrvatski izbornik jer je s reprezentacijom prošao na tri velika natjecanja, što ni jednom drugom izborniku nije pošlo za rukom.

Najveća kriza

U čemu je tajna Dalićeva uspjeha? Nogometnu karijeru započeo je u mlađim uzrastima u rodnom livanjskome klubu NK Troglavu. Igrao je na poziciji zadnjeg veznog. Prvi profesionalni ugovor dobio je u Hajduku 1983. u koji se vraćao u još dva navrata. Igrao je potom za vinkovačku Cibaliju, podgoričku Budućnost, mostarski Velež te na kraju za varaždinski Varteks. U Varaždinu se i skrasio sa svojom obitelji, a po završetku igračke karijere krenuo je u stručne vode. Počeo je kao pomoćni trener u Varteksu, s Ćirom Blaževićem, pa pomoćnik Draženu Ladiću u mladoj hrvatskoj reprezentaciji. Kao glavnom treneru prvi mu je klub opet Varteks 2005., potom je u Rijeci, Dinamu iz Tirane, Slaven Belupu, a onda je od 2010. stekao trenersko ime u nekoliko klubova na Arapskom poluotoku.

Dalić nema Ćirinu karizmu, ali se od njega učio trenerskom poslu. S igračima je, osobito onima u reprezentaciji, razvio dobar odnos međusobnog uvažavanja, no nije dopuštao da itko od njih bude privilegiran ili kojim slučajem da prenosi negativnu energiju na ostatak momčadi. Kad se Nikola Kalinić našao uvrijeđen što je na otvaranju prvenstva u Rusiji protiv Nigerije trebao "samo" ući s klupe, napravio je najveću uvredu koju igrač može napraviti treneru, odbio je ući u igru, pa je Dalić napravio jedini logičan i normalan potez. Udaljio je Kalu iz reprezentacije.

Najveću krizu od kad je izbornik, Dalić je imao nakon Rusije, u novom natjecanju zvanom Liga nacija. Tada je doživio i svoj najteži poraz na klupi "vatrenih", 0:6 od Španjolske. Živjeli smo tada na krilima srebra i neviđenih dočeka reprezentativaca diljem Hrvatske. Dio senatora se oprostio od reprezentacije, a Dalić je počeo malo-pomalo pozivati mlađe snage među "vatrene". Trebalo je vremena za prilagođavanje, no, ipak smo se uspjeli plasirati na EURO.

Na prošlom Europskom prvenstvu, Dalić je još uvijek najviše vjerovao senatorima iz Rusije. To je prije svih opravdao kapetan Luka Modrić, Kovačić, Kramarić... Jedan od onih koji je uživao veliko Dalićevo povjerenje bio je Ante Rebić, koji i nije bio u nekoj formi, ali je počinjao utakmice od početka. I igrao nikako. Izbornik je onda shvatio da mora igrati s najboljima, makar to bili i oni mlađi, i ušlo se u drugi krug. Nakon toga uslijedio je ružan obračun Rebića s Dalićem, od kojeg je izbornik tražio ispriku njemu i suigračima, ali je nije dočekao, pa je tako i Rebić postao bivši.

Nastupi na Poljudu

Veoma važna Dalićeva je odlika da se uči iz pogrešaka i spreman je javno ih priznati. Zbog toga zacijelo uživa podršku navijača, bez obzira gdje reprezentacija igra. Kad je za vrijeme prvenstva u Rusiji ustrajno pozivao na poniznost nakon svakog uspjeha, ta je riječ postala gotovo kao mantra koju su isticali u to vrijeme i političari i svećenici i mnogi drugi.

Inače, Dalić je redovito miran i staložen, teško će se primijetiti na njegovom licu ili u ponašanju nešto što bi odudaralo od njegova uobičajenog stila. Za vrijeme utakmice je, naravno, energičan, prati igru, gestikulira, raduje se, ali i plače. Suze je pustio na kraju utakmice u Splitu protiv Rusije, u zadnjoj utakmici kvalifikacija s kojom smo direktno otključali vrata Katara.

Zacijelo je i Dalićeva zasluga što smo u zadnju godinu, dvije, više puta gledali "vatrene" u Splitu, ali i u Rijeci i Osijeku. Zagreb se na "repku" navikao tako da su utakmice na Maksimiru igrane bez velikog naboja. Za razliku od Zagreba, reprezentativci su na Poljudu dočekivani s oduševljenjem. Publika koju su činili ne samo navijači iz Dalmacije nego i iz susjedne Hercegovine, nosila je "vatrene" do pobjede u kvalifikacijskim utakmicama protiv Mađarske i Rusije, kao i do remija s Francuzima u Ligi nacija.

I sami igrači su više puta isticali kako im je drago igrati na Poljudu zbog izvrsne atmosfere. Kad je nedavno protiv Francuza Modrić igrao 150. utakmicu u reprezentativnom dresu, na poljudskom istoku navijači su razvili veliki transparent s Lukinom slikom i porukom: "Ti si naš kapetan, mi smo tvoja luka".

Odnos s navijačima

Hrvatska je na početku ovog izdanja Lige nacija u Osijeku izgubila od Austrije 0:3, u utakmici koju je izbornik vodio netom nakon što je u Livnu pokopao svog oca Ivana. Priznao je kasnije kako bi bilo bolje da nije bio na klupi na tom susretu. Možda su mu zbog toga teško pali zvižduci koji su se na oproštaju na osječkom Gradskom vrtu čuli s tribina.

Više puta je ponavljao kako to nisu hrvatski navijači koji nakon jednog lošeg rezultata zvižde reprezentaciji. Uvjeren sam da će nakon nekog vremena shvatiti da takve ocjene nisu opravdane, i da su navijači ti radi kojih se igra nogomet. Nakon loše igre i osobito manjka zalaganja, navijači imaju pravo reagirati na igrače. Zviždali su njima, a ne Hrvatskoj. Kao što su ih nagradili pljeskom nakon prve pobjede nad Francuzima, i to u Parizu. Ako tako nastavimo, bit će još velikih slavlja za "vatrene" i Zlatka Dalića, kojemu želimo da i nakon Katara ostane najmanje srebrni, ako ne i zlatni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. lipanj 2022 11:59