StoryEditor
Domaći nogometgoran tomić

Trener Lokomotive sanja osvajanje Hrvatskog kupa u svome Šibeniku: ‘Bila bi mi čast voditi Hajduk ili Dinamo, ali me prijatelji od toga odgovaraju’

30. srpnja 2020. - 11:22
Nikša Stipaničev/HANZA MEDIA

Zadarski Šibenčanin i zakleti Dalmatinac dr. Tomislav Vrčić silno žali što tribine Šubićevca neće biti otvorene za gledatelje 1. kolovoza za finalnu utakmicu Kupa Hrvatske Lokomotiva – Rijeka.

- Bez obzira na moju dob, ne bih žalio truda da automobilom potegnem do rodnog grada. Da bodrim Gorana Tomića, mog Šibenčanina. I ovim putem mu želim čestitati na drugom mjestu na prvoligaškoj ljestvici. On je kao nogometni stručnjak ponos Šibenika i cijele Dalmacije. Zaslužuje svekolike pohvale, pa i nove velike trenerske izazove – telefonski nam se javio dr. Vrčić.

Vremešni, ali još uvijek vitalni Tomislav nije jedini, koji ovih dana ne štedi komplimente na račun 42-godišnjeg nogometnog stručnjaka. Kao da je Tomićeva trenerska karizma doživjela eksponencijalni rast poslije dramatične utakmice Lokomotiva – Hajduk(3:2), te još više nakon subotnjeg odlučnog dvoboja za drugo mjesto na konačnoj prvoligaškoj ljestvice.

A mladi šibenski stručnjak nije ostao indifirentan na riječi šjor Tome, pa i na ine komplimente, kojima ga obasipaju prijatelji nogometa iz  Dalmacije, pa i cijele Hrvatske.

– Hvala doktoru Vrčiću, kojega, naravno, želim i upoznati. Ponosan sam na sve te pohvale. One su najbolji dokaz da smo u tek završenoj ligaškoj sezoni mi u Lokomotivi odradili veliki posao. Završna i odlučna utakmica s Osijekom bila je samo krunski dokaz tvrdnji kako je „Liga 10“ i kvalitetna, i atraktivna, i rezultatski zanimljiva.

– Mi smo počeli sezonu s tri poraza. S Dinamom, Hajdukom i Rijekom, koja nam je zabila gol u 93. minuti. Trebalo je naći snage za vratiti se na pravi kolosijek u izuzetno jakoj konkurenciji. Nije riječ samo o velikoj četvorki hrvatskog nogometa. Sa sličnim ambicijama, pa i ulaganjima u sezonu su krenuli i Slaven Belupo i Gorica – počeo je Goran Tomić našu opuštenu šibensku ćakulu na štekatu kamenog hotela Life Palacea.

Makar to nije kazao eksplicite, Tomić je, očito, pod svaku cijenu htio proslaviti plasman u europske kvalifikacije u rodnom gradu. S obitelji, prijateljima, Funcutima…

– Ne znam zašto se uvijek čude, kad im na pitanje „Dinamo ili Hajduk“ odgovaram kako navijam jedino za Šibenik. To je moj matični klub, rođen sam dvadesetak metara od stadiona na Šubićevcu. Nemate pojma koliko se radujem povratku Šibenika u Prvu ligu ili koliko bih bio sretan da podignem u zrak Rabuzinovo sunce na travnjaku, gdje sam počeo svoj nogometni put. I ja baš, kao i dr. Vrčić žalim što neće biti gledatelja. Ne sumnjam da bi šibenski prijatelji nogometa, zbog mene, otvoreno navijali za Lokomotivu – uvjeren je Tomić.

Kinezi trenere mijenjaju kao čarape 

Zanimljivo je i Tomićevo razotkrivanje temeljnih elemenata ozbiljnog  posla na zagrebačkoj Kajzerici. S formulom, od koje ne bi trebao bježati nijedan hrvatski prvoligaš. S naglaskom da je Lokomotiva i dalje s Dinamom u dobrim odnosima, ali ne kao njegova „filijala“ već klub, vičan proizvodnji kvalitetnih igrača.

– Naš glavni skaut Prenga je gotovo bezgrešan u otkrivanju nadarenih albanskih nogometaša. Na Kosovu i Albaniji, svejedno. Nismo zanemarili ni hercegovački kraj, a dobro radimo i s mlađim kategorijama. Ovog proljeće samo je Atiemwen bio kod nas na posudbi od Dinamovih igrača. Brojniji su nogometaši, koji će krenuti u suprotnom smjeru. Napadač Lirim Kastrati, desni bočni Fran Karačić i vezist Kristijan Jakić. Mirta Uzunija već je „kaparao“ mađarski Ferencvaros. Teško je i nabrojiti i sve ponude , koje imamo za sjajnog vratara Ivu Grbića.

– Kastrati te, primjerice, katkad na treningu dovede do ludila nekim neshvatljivim, djetinjastim potezima, ali gdje ćeš ti naći krilo, koje u sezoni zabije 11 golova, uz desetak asistencija!? Ja sam naučio na odlaske, ali ih je ovog ljeta previše. Teško ćemo bez spomenutih igrača u novu prvoligašku sezonu, a kamoli europske kvalifikacije za Ligu prvaka. Da su kojim slučajem Kastrati i drugi ostali „lokosi“, uvjeren sam, da bi s njima ispisali ne samo lijepu hrvatsku, već i europsku priču – nastavlja Goran našu ugodnu ćakulu.

Nismo baš shvatili da spomenuti odlasci ili nemali gubici „lokosa“ tjeraju i Gorana Tomića da imperativno potraži novu sredinu, a pogotovu da se mladi stručnjak nudi bogatijima i poznatijima. Kao da je posebno zadovoljan činjenicom da u Lokomotivi može raditi bez imperativa rezultata i „klasičnog“ pritiska, zašto duguje nemalu zahvalnost direktoru Božidaru Šikiću.

– Nemojte misliti da je nestrpljenje oko postizanja rezultata karakteristično samo za hrvatski nogomet. Tako je, primjerice, i u Kini, gdje sam u stotinjak utakmica dobro ispekao trenerski zanat, a gdje ti mogućnost otkaza, također, kao Damaklov mač stalno visi nad glavom. Ni Kinezima nije strana riječ „noga“, kad se dogodi niz uzastopnih trenerskih neuspjeha.

– Puno mi je, dakako, bilo lakše, kad sam bio pomoćnik znamenitom Šveđaninu Svenu Goranu Eriksson. Nisam toliko strepio za svoj posao, a uz Erikssona možeš naučiti puno tajni nogometnog zanata. Nije ta kineska liga mačji kašalj. Nije tamo bilo lako ni prokušanom i nažalost pokojnom Beograđaninu Radomiru Antiću s kojim sam se uvijek prijateljski rukovao kod svakog susreta – objašnjava Tomić svoje kineske staze.

Cijelo smo vrijeme imali osjećaj da bi naš sugovornik rado pričao o svemu samo ne o kuloarskim ćakulama o tome da ga žele i najpoznatiji hrvatski klubovi Dinamo i Hajduk. Da su stigli i neslužbeni pozivi iz Grčke, gdje je Goran kao igrač branio boje solunskog PAOK-a.

– Razočarat ću one, koji misle ili priželjkuju suprotno, ali nije uspostavljen nijedan službeni kontakt ni s Maksimirom, ni Poljudom. U onim neslužbenim razgovorima s bivšim dinamovcima dobio sam čak i savjet „da ne prihvatim eventualnu ponudu, jer da u Maksimiru nemaju strpljenja za trenera mog načina rada“.

– Što se tiče Hajduka rado se sjetim mojih mladenačkih dana u Poljudu. Suigrača iz juniorske momčadi. Igora Tudora, Jurice Vučka, Vlatka Đolonge, Darka Miladina, Ivana Leke, pa i vratara Silvija Čavline, koji je napravio lijepu karijeru u austrijskom LASK-u, a koji je napustio Hajduka s etiketom „neperspektivnog vratara“. Na to me podsjećaju i stariji „torcidaši“, ali uz preporuku „da se ne vratim u Poljud, dok je ovakva, ne baš zavidna situacija“. 

- Pitali ste me za Grčku!? Pa, Grci nisu jedini od ozbiljnih europskih klubova s kojima stalno kontaktiram. Nismo , međutim, došli dalje od kurtoaznih razgovora. Ja vam serviram golu istinu, ali ne krijem stav da bi mi bila čast voditi bilo koji klub od velike četvorke, posebice Hajduk i Dinamo. No, najnovija nogometna slika Hrvatske govori da je tim klubovima Lokomotiva jako blizu ili gotovo ravnopravna – objasnio je Goran da su ćakule, ipak, samo – ćakule.

Spomen velike hrvatske četvorke vratio nas je, dakako, na subotnju utakmicu finala Kupa Hrvatske Lokomotiva – Rijeka. S neizbježnim pitanjem jesu li još svježi incidenti na Rujevici dodatna motivacija za finalni susret.

– Nije mi na kraj pameti dodatna motivacija takvog tipa. Ne želim nepotrebno paliti vatre. Bio sam, istina, šokiran pogrdnim riječima, koje smo na riječkoj utakmici doživjeli ja i pomoćnik Cinotti, kao i dio igrača , ali kad su se slegli dojmovi, sve sam bliže uvjerenju da je to bila samo mala skupina besprizornih navijača. Da oni nisu ogledalo riječkog prvoligaša. Kluba, čiju tradiciju i zadnje natjecateljske domete itekako cijenim. Ne fali nam, dakako, one normalne motivacije da pobijedimo u finalu Kupa.

– No, ja sam već zadovoljan činjenicom da smo osvojili drugo mjesto. Dapače, uvjeren da bi nas Rabuzinovo sunce manje razgalilo od već spomenute pobjede u Osijeku. Pokal pobjednika kupa donio bi trenutačni gušt, dok je plasman u kvalifikacije za ulazak u Ligu prvaka dokaz ozbiljnog, kontinuiranog rada. 

Ugovor za 1 kunu

U dva navrata Goran Tomić je na jasan način dokazao kako je njegova ljubav prema matičnom Šibeniku iskrena i vječna. Kad su predstavnici talijanske Vicenze stigli na Šubićevac radi inozemnog transfera, Goran nije imao ugovor sa šibenskim prvoligašem. No, na nagovor oca Žarka, bivšeg prvotimca “narančastih” naknadno je potpisao ugovor kako bi Talijani platili odštetu Šibenčanima.

Prije pet godina Tomić nije mogao odbiti poziv sa Šubićevca da vodi šibensku momčad u dvjema kvalifikacijskim utakmicama s Istrom, kad je Šibenik nesretno ispao na penale. Za te dvije utakmice mladi trener je potpisao ugovor s matičnim klubom, vrijedan , vjerovali ili ne, jednu kunu!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

01. prosinac 2020 00:19