Treće mjesto na Svjetskom prvenstvu je velika stvar, veliki rezultat za Hrvatsku. Nitko to nije očekivao, a vraćamo se kući s medaljom. Utakmica je bila sasvim drugačija nego ona prva s Marokom. Taj susret na početku Mundijala je bio dosta oprezniji, ispitivalo se snage, dok je u ovoj bilo dosta prostora i prilika. Ova utakmica je bila vrlo važna, ali ipak nije bilo toliko naboja kao u onoj prvoj. Hrvatska je do pobjede došla rutinski. Maroko je cijelo prvenstvo igrao iznad svojih mogućnosti, sada su možda „izdušili“ i ova utakmica je bliža njihovoj realnosti nego one dosadašnje u Kataru.

Svaka čast našoj reprezentaciji, osvojili smo dvije medalje u četiri godine. Kad vidimo koliko ih nije ni došlo u Katar, Talijana nema na zadnja dva SP-a, Belgija je ispala u skupini, Englezi ne mogu ni blizu iako igraju dobro... Možda nismo ni svjesni koliki je ovo uspjeh. Još kad pogledamo koliko igrača iz HNL-a imamo, to znači da se i naša liga diže.

Iz HNL-a je i Oršić, koji je zabio fenomenalan gol, on je već dao dosta takvih golova. Gol je postigao i Gvardiol, nagradilo ga je za odličnu igru na cijelom turniru. Perišić je već u Interu igrao lijevog bočnog u formaciji 3-5-2, tako da mu nije bio problem igrati lijevog beka. On je naš najkompletniji igrač, ima moć ponavljanja, lijevu i desnu nogu, skok glavom. Na ovom SP-u stavio se u službu momčadi, možda smo od njega očekivali više, ali ne zaboravimo da je zabio protiv Japana i omogućio nam prolaz u četvrtfinale.

Što se tiče napadača, na papiru ih imamo četiri, ali možda nemamo pravog „killera“. Ja ga za sada ne vidim ni među mlađim igračima, mislim da će izbornikova rješenja biti kao i do sada. No, kroz dvije godine će sigurno netko iskočiti i konkurirati za mjesto u vrhu napada. Sada treba guštat u osvojenoj bronci!