Rijetko kada su igrači veći od utakmice, ali u ovom slučaju je vjerojatno tako. Ogled šesnaestine finala Svjetskog nogometnog prvenstva između Hrvatske i Portugala u Torontu jednim dijelom je sigurno u sjeni Luke Modrića (40) i Cristiana Ronalda (41).
Dvojica majstora kojima je godina proizvodnje ista, davna 1985., plešu svoj posljednji ples. Na Svjetskim prvenstvima sigurno. Reprezentativni možda. Generalno posljednji ples? Teško, poznavajući "povijest bolesti" ova dva "luđaka". Igrat će valjda sve dok mogu stajati na nogama. Ali jedan će nakon ovog susreta sigurno završiti svoju priču što se tiče Mundijala.
Modrić i Ronaldo zajedno imaju ukupno 81 godinu, 432 nastupa za reprezentacije (Modrić 201, Ronaldo 231) i 174 pogotka (Cristiano 145, Luka 29). No netko će nekoga poslati ove noći u "penziju". Nekome će to biti to u Torontu.
Bivši suigrači iz Real Madrida Ronaldo i Modrić su glavne zvijezde, ali prštat će na sve strane. Portugal je veliki favoriti u ovom susretu. Objektivno je kvaliteta na njihovoj strani, pa čak i tradicija. Hrvatska ima samo jednu pobjedu u dosad deset odigranih međusobnih susreta, uz čak sedam poraza.
U Mundijal je Portugal ušao kao jedan od favorita za podizanje trofeja. Slično kao i Hrvatska nisu pretjerano uvjerljivo odradili grupnu fazu turnira. Poslije mršave igre i 1:1 remija s DR Kongom uslijedila je visoka 5:0 pobjeda nad Uzbekistanom te na koncu remi bez pogodaka protiv Kolumbije kojoj su se realno "provukli", bolji su bili Južnoamerikanci.
Dalić neće (puno) mijenjati
Veliki Dalićev prijatelj izbornik Portugala Roberto Martinez forsira 4-2-3-1 formaciju, slično kao i hrvatski izbornik. Moglo bi to biti zrcaljenje sličnih formacija. Zanimljivo, iako smo u međusobnim susretima znali igrati s trojicom u zadnjoj liniji, u toj spomenutoj jedinoj pobjedi nad Portugalom zaigrali smo s četvoricom.
Najveća snaga Portugala vjerojatno je jedan od najjačih veznih redova svijeta koji čine Vitinha, Ruben Neves ili Joao Neves, Bruno Fernandes. Ono što su 2018. godine "kockasti" imali u Modriću, Rakitiću i Brozoviću, kasnije i Kovačiću, sada ima Portugal. Ima Hrvatska i dalje Modrića i Matea Kovačića, ali objektivno obojica su sada ipak na zalazu karijera.
Dalić nema potrebe (puno) mijenjati. Susret protiv Gane na kraju grupne faze natjecanja bio je najbolja predstava Hrvatske u dosadašnjem dijelu turnira. Na tome bi Dalić trebao graditi dalje, koncepciju za suprotstavljanje Portugalcima.
Jasno je da će sve ovisiti o tome kako Dalić želi postaviti igru. Logično bi bilo da Portugalcima u što većoj mjeri pokuša oduzeti posjed. U tom su segmentu igre Portugalci najjači, tehnički su gotovo savršeni, pokretljivi, hitri, s velikim brojem polivalentnih igrača... Ali na ovom SP-u su svakako pokazali i neke slabe točke.
Martinez forsira Ronalda, 41-godišnjak je imao maksimalnu minutažu. No s njim španjolski trener ne može odigrati presing na nivou koji bi želio, na najbolji način pritiskati protivničku obranu. A u tom su segmentu igre Englezi Hrvatskoj napravili dosta problema.
DR Kongo je Portugalcima prepustio posjed (25:75 posto), ali sastav s Pirinejskog poluotoka nije znao što bi s loptom. Imali su samo jedan udarac unutar okvira protivničkog gola.
Protiv Kolumbije do izražaja su došle slabosti bočnih igrača. Joao Cancela i Nuna Mendesa Kolumbijci su izvlačili sa svojih pozicija, a onda bi im se iza leđa zavlačio napadač. Pritom ni krilni napadači Joao Felix i Pedro Neto nisu bili prava podrška spomenutim suigračima, a veznjaci bi također bili uhvaćeni na spavanju. No Kolumbija ima drukčije profile igrača od Hrvatske, hitrije, fizički moćnije.
Vlašić i Sučić daju ‘mišiće‘
Hrvatska se ne može suprotstaviti Portugalu brzinom, ali ima igrače koji mogu parirati posjedom i može nametnuti svoj ritam. Pogotovo ako se odluči Dalić kao i protiv Gane na igrače poput Petra Sučića i Nikole Vlašića, koji će uz tehnički dio dodati i malo "mišića". Specijalitet Hrvatske je da "umrtvi" utakmicu. Protiv tehnički gotovo besprijekorne momčadi kao što je Portugal to je potrebnije nego ikada. A trebat će ne samo njima parirati, već i svoju šansu tražiti u prekidima.
Pamtimo okršaj Hrvatske i Portugala (0:1) u četvrtfinalu Eura 2016. godine u francuskom Lensu. Hrvatska je tada bila bolja, diktirala zbivanja na travnjaku, imala bolje šanse, ali je nesretno ispala pogotkom primljenim u finišu drugog produžetka. Sada se očekuje obrnuto, da se papirnati favorit Portugal pokuša nametnuti. Hrvatska zato protivniku mora "uzeti loptu".
U Hrvatskoj je po pitanju nogometa, pogotovo reprezentacije, uvijek slična priča. Jedna slabija partija i kreće drama i opća depresija, a u slučaju bolje predstave, kreće kolektivna euforija bez pravog uporišta. Kao što u dijelu javnosti vlada sada poslije pobjede nad Ganom.
Ne treba se zavaravati, neće Portugal poput Gane igrati obranu pogledom, biti daleko od igrača, dopustiti držanje lopte hrvatskih igračima... Hrvatska će morati ubrzati svoju igru, biti okomitija, konkretnija.
S obzirom na to da su zbog doprinosa u igri i pogocima Sučić i Vlašić bili ključni igrači pobjede nad Ganom, očekuje se kako će se ponovno naći u prvih 11. Moguće je da Dalić solidnog, ali ipak u zadnjoj liniji najmanje uvjerljivog Marina Pongračića zamijeni. Prva opcija tu je Joško Gvardiol koji nije bio starter u ogledu s Ganom. Stoper Manchester Cityja inače je bio neupitan član početne postave, ali nakon loma noge (tibije) u siječnju tek polako hvata pravu natjecateljsku formu i ritam. Nije još pravi, što se i vidjelo u prethodnim susretima.
Možda se Dalić ponovno odluči za promjenu napadača, najbliže protivničkom golu u susretu s Ganom krenuo je Ante Budimir. Ako Dalićeva intencija bude pokušavati iskoristiti prostor iza bočnih igrača, Petar Musa je pokretljiviji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....