StoryEditor
Domaći nogometdruga strana svijeta

Splitski nogometaš Josip Balić kruh zarađuje u dalekom Vijetnamu: Zemlja je prekrasna i sve je jeftino

Piše Matea Roglić
6. kolovoza 2020. - 22:46
Josip Balić svoju je nogometnu oazu našao u dalekom VijetnamuPrivatni album

Josip Balić, centralni vezni igrač sa splitskih Pujanki, ima specifičan nogometni put. Prošavši školu RNK Splita, preko Dugopolja je otišao u prvi rang slovenskog nogometa gdje je branio boje Zavrća, Radomlja i Krškog. Nakon kratke epizode u Azerbajdžanu i Litvi navukao je dres češkog prvoligaša Zlina iz kojeg je, evo, došao u vijetnamski Thanh Hoa. Dovoljan razlog da ga pitamo kako se snalazi u životu u potpuno drugoj kulturi i okruženju.

Prošli ste brojne klubove i zemlje, odakle vas u Vijetnamu?

- Imao sam nekoliko zanimljivih ponuda. Najviše mi se svidjela ponuda na početku sezone od jednog menagera iz Vijetnama, njegovim sam posredništvom došao ovdje.

Čujem da su vas tu lijepo primili, kako ste se adaptirali na novu kulturu?

- Vijetnamci su jako gostoljubiv narod. Jako te brzo prihvate. Naročito su ljubazni prema strancima kojima se maksimalno trude prilagoditi. Zemlja je prekrasna, posebno lokacije uz more. Iznimno me se dojmilo mjesto Ha Long Bay za kojeg kažu da je raj na zemlji. Cijene su jako pristupačne, država je prelijepa i svašta se može vidjeti. Ja sam oduševljen, svima bih preporučio turistički posjet ovoj zemlji.

Po čemu se razlikuje život u Vijetnamu od našeg u Hrvatskoj?

- U njih je sve divlje, u neredu. Trebalo mi je vremena za prilagodbu. Azijci se razlikuju od nas po mnogim aspektima, od hrane koje jedu, ubrzanijeg načina života, no najviše mi je trebalo da se naviknem na njihovo viđenje prometa.

Kakav je nogomet tu?

- U početku mi se bilo teško prilagoditi na njihov stil igre. Veliki su "radnici", agilni su i dobro kondicijski pripremljeni. Velik je naglasak na trci i tempu. Jako je zahtjevno prilagoditi se takvom stilu, pogotovo meni veznom igraču. Oni su naviknuti igrati konstantno pod velikim intezitetom, dok europski nogomet stavlja veći naglasak na taktiku i posjed. Fizički su slabiji, ali tehnički su vrlo dobro potkovani. Uvijek pružaju tristo posto svojih mogućnosti, ostavljaju srce na terenu.

Tvrdite da je liga jako kvalitetna.

- Jako me iznenadila kvaliteta lige. Ima dosta stranaca, najčešće dovode Brazilce i Afrikance. Najveći problem predstavlja temperatura koja veći dio godine prelazi 40 stupnjeva. Dodatan problem je njihovo slabo poznavanje engleskog jezika, ali sam već pohvatao neke njihove nogometne termine.

Kako izgledaju treninzi i pripreme?

- Vrlo su zahtjevni i maksimalno profesionalni. Trenira se dva puta dnevno, u teškim klimatskim uvjetima, na velikim vrućinama. Pripreme sam prošao s talijanskim trenerom, no njega je potom zamijenio trener iz Vijetnama čiji je tempo bio još intenzivniji. Profesionalizam je na najvećoj razini.

Prati li se liga? Kakvi su navijači?

- Liga je jako praćena, stadioni su uvijek puni, taj narod stvarno živi za nogomet. Prepoznavaju me na ulici, u trgovinama, stalno inzistiraju na fotografiji i autogramima. Nizak su narod pa mi je simpatično što na slikama uvijek “stršim“.

Kako se živi u Vijetnamu, Josipe?

- Živim na vrhu tornja u gradu Thanh Hoa koji broji 600 tisuća stanovnika, u luksuznom apartmanu s bazenom. Što se financija tiče, tek par klubova u HNL-u može parirati Vijetnamcima po plaćama i bonusima.

Na početku našeg razgovora izdvojili ste razlike u prometu i hrani.

- U državi od sto milijuna stanovnika većina ljudi vozi automobile i osobito motore, a da pritom nemaju završenu autoškolu jer u Vijetnamu ne postoje škole vožnje. Zanemaruju i semafore, a pravilo na cesti je “tko jači, taj prolazi“. Prvo kamion, zatim automobil, pa motor. Što se hrane tiče, vole jako začinjenu hranu i trebalo mi je vremena da prilagodim nepce.

Kako se vaši vijetnamski domaćini nose s koronavirusom budući je to veliki problem u cijelome svijetu?

- Ovdje je granica zatvorena već tri mjeseca i nitko ne može ući u državu. Sve funkcionira u najboljem redu i broj zaraženih je minimalan.

Za kraj, s obzirom na to da ste kroz karijeru promijenili puno država otkrijte nam gdje vam je bilo najljepše?

- Za svaki klub me stvarno vežu lijepa sjećanja, ali iapk bih izdvojio Češku i Vijetnam. U Češkoj mi je bilo lijepo zbog kvalitete lige, uređenja i blizine doma, no najljepša zemlja mi je definitivno - Vijetnam.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

17. rujan 2020 06:57