Splićanin Nenad Baćina u Singapuru je - bog i batina

Splićanin Nenad Baćina u Singapuru je - bog i batina! Ovaj nekada solidni desni stoper Primorca iz Stobreča, Mladosti iz Suhopolja i Belišća u 38. godini je na putu da postane nogometni trener puno većeg kalibra i dometa nego što je bio igrač.

Od rada sa dječacima u splitskoj Školi nogometa Spinut s Harijem Vukasom i Goranom Milankom, ovaj diplomirani profesor tjelesne kulture i vlasnik pro licence HNS-a je preko noći postao trener singapurskog prvoligaša Woodlands Wellingtona. Iako je riječ o dalekoj zemlji i relativno maloj svjetskoj ligi, saznanje da je jedan Hrvat, gotovo početnik, na čelu jednog stranog kluba svakako zavrjeđuje pozornost.

Benjamin Woods / foto

- Ne zaboravite da su mnogi naši poznati treneri sada nezaposleni u Hrvatskoj, a da se rijetkima ikada u životu pruži prilika otići raditi u inozemstvo. Ja sam, eto, imao tu sreću jer sam lani postao savjetnik trenera u malezijskom klubu PDRM gdje sam uspio klub dovesti do četvrtfinala kupa, a to je najveći uspjeh kluba u povijesti. Kako sam ranije igrao u Singapuru i to u njihovom najboljem klubu SAFFC, tako su moj rad prepoznali i u toj zemlji te me iz susjedne Malezije vratili ‘kući’. Nije to bilo u klubu gdje sam igrao - tamo su me zvali prije dvije godine, ali mi nisu davali mjesto glavnog trenera pa sam se zahvalio.

Vrlo ozbiljno je zagrizao Woodlans jer je uprava promjenila pola momčadi te su htjeli dovesti trenera neopterećnog prošlosti i nekim tamošnjim odnosima - priča Baćina.

Nenad nije čovjek koji se busa u prsa, prije bi se moglo reći da se iz njega može iscijediti ‘dvi riči u tri ure’, ali kada je nogomet u pitanju, pretvara se u drugu osobu.

- Privatno sam miran, a na klupi uvijek želim više i nikada do kraja nisam zadovoljan. Tako nisam zadovoljan ni sadašnjim položajem na sredini tablice mog kluba. Moramo i možemo bolje, za sada sam digao formu i uigrao ekipu, ali je izostao faktor sreće. No i sreća prati one koji rade pošteno, zar ne?

Baćini jako nedostaju supruga Danira i desetogodišnji sin Bruno koji su ostali živjeti u Splitu. Nogometu je podredio sve, a hoće li mu nogomet vratiti puno više nego što mu je dao kao igraču, ostaje za vidjeti.