Slaven Bilić je kao igrač osvojio svjetsku brončanu medalju 1998., a onda je i šest godina bio izbornik, prilično dugačak ciklus kroz troje kvalifikacije (2006. - 2012.). Nije se realizirao i kroz nove, izborničke medalje, što će tek kasnije uspjeti Zlatku Daliću, ali ciklus Bilića pamtimo prije svega po dobru. Na primjer, za dlaku mu je izmaklo polufinale Eura 2008. u Austriji (penali protiv Turske), a nastupi u Poljskoj na Euru 2012. bili su dojmljivi, premda – rekli bismo – za pola gola kratki u skupini smrti s Italijom i Španjolskom (vrlo slično kao i sad na Euru u Njemačkoj). Etablirao je Luku Modrića, Ivana Rakitića...
Nego, Hrvatska i Portugal, sličnosti, razlike, usporedbe? Hrvatska, mala zemlje za velike stvari. Portugal sličan, s obilatom produkcijom vrhunskih nogometaša. S manje medalje od naših vedeta. Slaven to ovako obrazlaže:
- Mi smo bili uspješniji u posljednje vrijeme jer smo imali gard kojega većina drugih momčadi, zemalja, pa između ostalih baš i Portugal, nije imao i nema. Znam, naravno, da je Portugal bio europski prvak 2016., ali sve kasnije, od našeg fantastičnog nastupa na Mundijalu i srebra u Rusiji 2018., što je bio prasak emocija i trijumfa samo takav, preko brončane medalje opet na Svjetskom u Kataru i finala Lige nacija, mi smo nanizali fantastičan niz. S druge strane Portugal je imao svo to vrijeme jednog Cristiana Ronalda i niz izvrsnih nogometaša koji nastupaju u najvećim klubovima, pa se nije približio takvu ostvarenju. Po meni, rekoh, razlika je u – gardu.