Za savršeno nesavršenim zdanjem mnogi su pustili suzu. Nogometaši Osijeka odigrali su posljednju utakmicu pred tribinama u samo 69 dana izgrađenog, a opet nikada do kraja dovršenog Gradskog vrta te nakon četiri i pol desetljeća zatvorili jedno poglavlje u klupskoj povijesti. Idući puta će Bijelo-plavi pred svoje navijače istrčati na Pampasu ili Opus Areni, kako vam je draže nazvati spektakularan kompleks koji je niknuo na obali Drave.
Svi su putevi u subotu vodili prema Gradskom vrtu, puno prije početka utakmice Wilsonova ulica posljednji puta bila je zakrčena navijačima. Čim su se u 17 sati otvorila vrata stadiona, dva sata prije nego što će uopće počela utakmica, prvi gledatelji već su zauzeli svoje mjesto na betonu na kojem su odrasli. S godinama utabanom stazom koja vodi do istočne tribine sreli smo Tomislava Levaka, njegov navijački staž u Gradskom vrtu počeo je 1977., one godine kada je i izgrađen.
- U tih 46 godina puno je tu emocija, lijepih sjećanja i onih drugih, ali koje su isto jako važne. Počevši od jeseni 1977., kada me otac, kada sam imao samo dvije godine, prvi put, na užas majke, odveo na tada novi stadion i kada sam se nepovratno zarazio. Mnogo je tu važnih utakmica na kojima sam bio, a propustio sam zbilja rijetke i samo kad sam morao - priča Levak, inače stric U17 reprezentativca Hrvatske Sergeja.
Veza Levaka i Gradskog vrta je vječna.
- Zahvalio bih se divnoj supruzi Ivoni što je imala toliko razumijevanja da dio svadbenih fotki 2017. snimimo u dresovima upravo na travnjaku Gradskog vrta. One su sada neprocjenjive... Teško mi je vjerovati da to nezavršeno, a toliko savršeno betonsko zdanje i ja danas plešemo posljednji ples. Pampas možda jest potreban korak naprijed, ali ja ću još dugo biti nostalgičan za Gradskim vrtom - kazao nam je.
Sat vremena prije početka utakmice istočna tribina već je bila najvećim dijelom i popunjena, a onoga trenutka kada su momčadi izašle na zagrijavanje krenula je pjesma. Posljednjem plesu Bijelo-plavih na kultnom zdanju svjedočio je rekordan broj navijača unazad nekoliko godina, svi oni su se opraštali s dijelom svoga života. Počelo je s navijačkim pjesmama, onda u glas zaorilo "Inati se Slavonijo", nastavilo s "Moj Osijek"...
A onda je tek postalo posebno emotivno. Na klupskom semaforu još jednom odvrtio dvoipolminutni film sa scenama iz prošlosti stadiona. Kada bi te tribine mogle pričati, ispričale bi tisuće priča. Svatko tko je u subotu došao u Gradski vrt s tim stadionom ima nekakvu neraskidivu vezu kao uostalom i oni koji su još jednom izašli pred tribine. U povorci koja je zakoračila na travnjak i došla do istočne tribine bili su od igrača iz generacije koja je igrala za Bijelo-plave kada se klub 1950-ih s obale Drave preselio na današnju lokaciju poput Mate Kasača, potom igrača iz slavne generacije koja je u Osijek donijela prvu ligu koju su predvodili Ivica Grnja, Stjepan Čordaš, Branislav Iličin, Pavo Majer, onda i one iz 1980-ih s Goranom Popovićem preko zvijezda Bijelo-plavih iz 1990-ih Miroslava Bićanića, Davora Rupnika, Alena Petrovića, Ive Ergovića, Ivice Beljana, Petra Krpana, Almira Turkovića, bio je tu i najbolji strijelac Bijelo-plavih u HNL-u Robert Špehar, igrači s prijelaza dva stoljeća poput Marka Babića i Jurice Vranješa, onih nešto mlađih poput Gorana Ljubojevića, strijelca pogotka koji je Osijek ostavio u prvoj ligi Josipa Barišića pa sve do igrača koji su još donedavno nosili dres bijelo-plavih kao što su Dmitro Lopa, Marin Pilj, Mateo Barać, Muzafer Ejupi... Bio je tu, naravno, i "direktor svih direktora" Milan Španjić, legendarni treneri Milan Đuričić i Branko Karapandža..., pišu Sportske novosti.
U toj povorci našlo se ukupno 91 bivših igrača, trenera ili klupskih djelatnika koji su svatko na svoj način obilježili jednu eru u Gradskom vrtu. Mnogi kojima je mjesto u toj povorci, a koji su pozvani, nisu mogli doći. Recimo Ljupko Petrović koji je i u 76. godini još uvijek na klupi pokušao je nagovoriti gazdu bugarskog Litexa da ga pusti u Osijek, da posljednju utakmicu sezone vode njegovi pomoćnici, ali razočarano je morao javiti kako nije uspio, Jasmin Džeko također je u subotu vodio utakmicu svoje momčadi, kao i Igor Pamić, Zoran Zekić, da ne nabrajamo sve koji su donosili radost tribinama, a koji što zbog više sile, što zbog neodgodivih profesionalnih ili privatnih obveza nisu mogli još jednom izaći pred navijače u Gradskom vrtu.
Ako netko do tog trenutka nisu slomile emocije "pao" je nakon što je teren izašao tamburaški sastav KAS i krenuo s klupskom himnom "Grad na Dravi" čitav stadion priključio se pjesmi. Po izlasku na teren ispred nogometaša Osijeka raširen je transparent s istim natpisom s kojim je generacija iz 1977. izašla na teren po ulasku u tadašnju Prvu ligu "Hvala vjernim navijačima".
Gradski vrt nastavlja život, ali bez onih zbog kojih je u ljeto 1977. i sagrađen - nogometaša Osijeka. Kultno zdanje ostat će na korištenje nogometašicama Osijeka i atletičarima, gradske vlasti spremaju šest milijuna eura vrijedan projekt kako bi ga dotjerali u toj mjeri da služi još dugo vremena.
