U trenutku kada reprezentacija Hrvatske u utorak navečer iziđe na teren da osjeti travnjak, pa potom i na zagrijavanje, na već tada krcat Poljud, samo je jedan scenarij prihvatljiv. Navijači igrače moraju dočekati gromoglasnim pljeskom ohrabrenja zbog toga što momcima to nakon epskog debakla protiv Engleske nasušno treba, velika i bezrezervna podrška. Ali nakon najuvjerljivijeg poraza u povijesti (0:7) i čak 11 primljenih golova u zadnje dvije utakmice, i igrači se gestom moraju ispričati navijačima. I - idemo dalje. Po "iskupljenje u Splitu".
Kakvo iskupljenje protiv svjetskih prvaka?! Pa takvo u kojem momčad koja itekako ima težinu, ali izgleda potpuno raštimana, na svim razinama igra susret u kojem jednostavno više nema što izgubiti. Obraz smo već izgubili, šanse za prolaz u Ligi nacija praktično također. Nakon 1:4 i 0:7 od Hrvatske više skoro nitko baš ništa ne očekuje protiv svjetskih prvaka. E, pa to je baš šansa!
Hrvatska je uvijek bila najbolja protiv najjačih. Ali i kada je bila rasterećena, da ne kažemo unaprijed bila otpisana. To je svakako sada slučaj. Zamislite ludi scenarij da nakon 0:7 Hrvatska svlada svjetskog prvaka? Zvuči potpuno nemoguće, ali u nogometu ništa nije nemoguće.
Što u ovo malo vremena može napraviti izbornik Slaven Bilić? Nije ono što može, nego ono što mora. Mora u ovom kratkom periodu do utakmice otvoreno kao nikada dosad razgovarati s igračima, a igrači sami sa sobom, bez izbornika. Svi jedni drugima moraju iznijeti u lice sve što im je na duši. I krenuti gotovo od – nule.
Jasno je već sada da Hrvatska u Ligi nacija igra samo da bi sačuvala mjesto u Ligi A. Liga A širi se na 18 reprezentacija. Dva najbolja trećeplasirana sastava ostaju, ostala dva trećeplasirana i dva bolja četvrtoplasirana razigravaju (s viceprvacima skupina Lige B), a dvije najslabije četvrtoplasirane momčadi direktno ispadaju. S ova dva uvjerljiva poraza i na osnovu gol-razlike smo ozbiljno kompromitirali svoje izglede za mjesto među dva najbolja trećeplasirana sastava.
Ali Hrvatska igra i da bude u potu nositelja u ždrijebu za Euro. To bi trebala garantirati treća pozicija u skupini u svakom slučaju (12 je skupina u kvalifikacijama Eura, a četiri su skupine u Ligi A).
Svježa krv i novi stil igre
Ovo je prilika za novi početak. A Bilić nema ni vremena ni opcija za radikalne kadrovske promjene. Zašto i kako mijenjati Livakovića kada je čovjek bio stalno na streljani? Ako ostavi Gvardiola izvan momčadi, u slučaju nove katastrofe ispast će izbornik neozbiljan. No, Gvardiol je odradio sve utakmice, baš kao i Perišić, Petar Sučić, Kovačić... Mi nemamo širinu ni kvalitetu kao Španjolci i Englezi. No Bilić neke promjene jednostavno mora napraviti. Neophodno tmomčad treba svježe krvi, ali i - ideje.
Josip Šutalo, Mario i Marco Pašalić, Nikola Vlašić, Luka Sučić... su opcije koje se nameću. I letjet će terenom umjesto nekih "praznih" suigrača koji jednostavno ne mogu u ovom trenutku dati mnogo više od ovoga što daju.
Svakako treba i promjena formacije, stila igre. Pokušaji presinga protiv Engleske su izgledali smiješni, a s druge strane Kane, Gordon i društvo su nam oduzimali loptu kada bi se sjetili. Hrvatskoj treba radikalan zaokret. U kadru nije moguć jer nema previše "prostora". U načinu igre, glavama, borbenosti, svakako je moguć.
Tko god da je na terenu, Hrvatska napokon mora igrati brže, okomitije, agresivnije. U redu, nemamo igrača kao što su Anthony Gordon ili Bukayo Saka, još manje kalibra Laminea Yamala. Međutim, kod inaguracije je Bilić pričao kako je svjestan toga da Hrvatska mora imati posjed, kako je najbolja s loptom. Nismo ga imali. Kako uopće imati posjed protiv Španjolske?
S momčadima ovakvog kalibra kao što su Španjolska ili Engleska Hrvatska mora nešto drukčije izmisliti, inače smo pročitana knjiga. Ova momčad očito još nije zrela za ono što je Bilić inicijalno zamislio, za moderni napadački nogomet s mnogo visokog presinga, reposjeda. Niti ima profile igrača koji bi se lako i brzo mogli na to adaptirati. Zbog toga treba strpljenja, ali i kod struke. Treba više prilagođavanja protivniku, koliko god zazirali od toga.
Nikada u ovakvoj situaciji
Protiv Španjolske u Sevilli, a pogotovo Engleske u Rijeci, Hrvatska je izgledala pretjerano otvorena, poprilično ranjiva. Naravno, tome su doprinijeli i igrači. Nedopustivo su stajali daleko od protivničkih igrača, bez agresije, žestine. To nije bio dio dogovora. Ova Hrvatska nema brze igrače i u pravilu igra nevjerojatno sporo. Druge igrače nema, to je ono što ima, ali igru može i mora ubrzati.
Teške su to odluke. Bit će šok ako umjesto Gvardiola, Modrića, Perišića, Kovačića, u početnoj postavi protiv svjetskih prvaka budu Šutalo, Mario Pašalić, Vlašić, jedan pravi vezni defenzivac poput Jakića... Ali "tipovali" smo na Englesku i - osramotili se. A Bilić je govorio da u reprezentaciji igraju trenutno najbolji, najspremniji, neovisno o godinama, stažu. Što nakon šokantnih 0:7 treba momčadi nego – šok. Za ovu utakmicu Hrvatskoj treba 11 kamikaza, onih koji mogu "izrovati" teren, a dojam kako sve to skupa generalno izgleda u nogometnom smislu treba privremeno zaboraviti.
Hrvatska sada treba podršku kao nikada prije. Nikada nije bila u većoj rupi, a ovi momci, pa i izbornik imaju dovoljno kredita na osnovu ranijih rezultata da to zaslužuju. Ovih 0:7 je ružno, sramotno, nedopustivo, ali ne može izbrisati sve ono dobro što su godinama ovi momci radili za Hrvatsku.
Na kraju krajeva, to je samo jedna utakmica, koliko god bila bolna. No, samo ako nakon iduće utakmice dojam bude drugačiji nego prije njenog početka, opravdat će to povjerenje. Potpuno neovisno o rezultatu, on je sada gotovo pa potpuno nebitan. Važno je samo ono što će Hrvatska pokazati na Poljudu. Traži se neka nova Hrvatska.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....