StoryEditor
Domaći nogometiz temelja

Novi ljudi dižu Imotski iz pepela: klub je bio devastiran igrački, organizacijski i financijski, a onda su gradski oci povukli pravi potez...

Piše Braco Ćosić
28. veljače 2020. - 09:56
Braco Ćosić

Čudni su sportski putovi Nogometnog kluba Imotski, osnovanog  31. ožujka 1991. na krvavi hrvatski Uskrs kada je pala prva žrtva Domovinskog rata Josip Jović.

Toliko željeni klub koji svoje korijene vuče još iz 1928. godine kada su ondašnji imotski studenti osnovali NK IŠK (Imotski športski klub), pa poslije i NK Zagorac, devedesetih je dobio svoje prave temelje. Igrali su tada imotski nogometaši na svom stadionu u svom gradu smatrajući ga za sebe lijepim, da bi ga kasnije upoznao cijeli svijet kao jednog od najljepših.

Seljakanje po ledinama

Igrači prijašnjih klubova seljakali su se po ledinama Imotskog polja jer u Imotskom nije bilo mjesta za nogometni teren. I onda, od sezone 1992./93. i prve službene utakmice do današnjih dana prošao je klub mnogo toga. Tamo u sezoni 2011./12. bio je peti u Drugoj hrvatskoj ligi, a u nekim se utakmicama mogao komotno nositi s pola prvoligaških momčadi. Iz godine u godinu klub je polako, ali sigurno gubio tlo pod nogama da bi ponovno došao na početak i vratio se tamo gdje je počeo u 4. ligu. Devastiran igrački, organizacijski, financijski...

Stadion je izvana i dalje bajkovit, a iznutra ga izjeda karcinom. Igrači, a najviše ih je bilo sa strane, su otišli, klub je ostao u dugovima, rasulo. Grad čije klub ime nosi bio je po strani. I kada se činilo da će 30 godina igranja u Gospinom docu otići u zaborav, kada se osnovao i drugi klub znakovita naziva “Imotski 1991.”, gradski oci povukli su pravi potez.

Pozvali vrijednog Vinka Malenicu iz Imotskog 1991., pozvali mlade ljude procijenivši da su dobri organizatori i da vole sport i stvari su krenule nabolje. Toliko nabolje da danas u Gospinom docu imamo stabilan, dobro organiziran klub, uređenu unutrašnjost stadiona, organiziranu nogometnu omladinsku školu, vrsnu struku, domaće igrače, izvrsnu poziciju na ljestvici te ono najvažnije, vrlo perspektivnu budućnost.

Uz već spomenutog Vinka Malenicu, mladog predsjednika Josipa Bušića, predsjednika skupštine Andreja Alilovića te uz još nekoliko visokoobrazovanih mladih ljudi u upravi kluba te konačno i izvrsnog trenera i pedagoga Antu Knezovića Zubu klub je preporođen.

– Ne bih ja puno, znam da uz svoje suradnike, struku i dakako uz punu podršku Grada klub brodi prema daleko boljim danima. Izrazio bih i ovim putem zahvalu Gradu i gradonačelniku što je stao iza kluba te svim svojim suradnicima na onome što smo u vrlo kratkom vremenu postigli. Svi su nam predviđali raspad, no uz rad, red i disciplinu dokazali smo kako će NK Imotski tek pokazati svoje vrijednosti, kako sportske, tako i organizacijske – riječi su Josipa Bušića.

Igrački kadar

– Prihvatio sam se kluba u najtežim trenucima. Spoznaja da je pred tobom natjecanje u 4. ligi, a da nemaš igrački kadar, jednostavno ne znaš tko će ti izići na teren, bila mi je noćna mora. No, kada sam vidio entuzijazam ljudi iz uprave, krenuo sam punom parom – govori nam naš glavni sugovornik trener Ante Knezović Zuba, te nastavlja.

– Čvrsto vjerujem da Imotski i Imotska krajina imaju mnogo talenata. U nogometu pogotovo. Trebalo ih je okupiti, pronaći, raditi sustavno s njima, što stručno, što pedagoški i znao sam da će rezultati doći. Tako je i bilo. Okupio sam mladu ekipu, odreda momke s područja Imotske krajine, uzeo neke iz već dobro posložene omladinske škole i startali smo iz početka – veli nam Ante Knezović Zuba.

Što je najteže?

– Teško se bilo nositi s tim da smo u četvrtoj ligi, no onda sam dobio signal uprave da idemo bez opterećenja i nekih ciljeva. Opušteno, bez imperativa čak i opstanka u ligi. No, iz dana u dan, iz treninga u trening vidio sam svu raskoš talenata ovoga imotskog podneblja. Prvi dio sezone one jesenske ostali smo na šestom mjestu porazivši standardne klubove koji godinama igraju u ligi. Dapače, mogli smo biti i još bliže vrhu, no nismo forsirali. Doći će sve na naplatu ovoga proljeća pa iduće sezone.

– Jer kada vam na svakom treningu dođe dvadesetak mladih nogometaša željnih napretka i disciplinirani, što se drugo može očekivati nego uspjeh. Ne radimo klub za godinu dana, stvaramo ga za godine ispred nas – rekao nam je trener imotskih nogometaša.

Upravo takvu sliku vidjeli smo posjetivši NK IMotski. Klub financijski stabilan, ima još nešto zaostalih dugovanja od prijašnje uprave, uređene svlačionice, hodnici, sanitarni čvorovi ispod tribina koji su bili totalno devastirani. Grad je za to dao oko 300 tisuća kuna, a u planu je i nastavak pomoći uređenja interijera stadiona. 

Najviše navijača 

Ono što smo još čuli impresionira. Nogometni savez naše županije objelodanio je neke zanimljive statističke podatke klubova Četvrte lige. Tako je NK Imotski u prosjeku najmlađa momčad lige, prosjek godina im je  21,9. Igrače NK Imotskog kod kuće je gledalo i najviše gledatelja od svih klubova lige, točno 1850.

Imoćani imaju i najboljeg strijelca lige Marija Šimića sa 16 postignutih zgoditaka. I ono zašto im treba skinuti kapu su podaci o disciplini igrača, samo 17 žutih kartona, niti jedno isključenje i niti jedna novčana kazna.

– Vjerujem u ove momke, vjerujem u kontinuiranost stvaranja domaćeg igračkog kadra kroz rad omladinske škole, vjerujem u novo i bolje sutra nogometa u Imotskom – veli nam na kraju trener Ante Knezović Zuba. 

Izdvojeno

07. kolovoz 2020 06:30