Uvik kontra. Zlatko Dalić u Split, mi u njegovo Livno. Izbornik je bio je na drugoligaškoj utakmici Hajduka II i Varaždina u kojem je njegov sin Toni (24) dopredsjednik. Uostalom, Varaždin je njegov drugi dom, tu živi sa suprugom Davorkom (50) s kojom, uz Tonija, ima i mlađeg sina Bruna (20).
A mi smo odlučili potegnut’ do njegovog rodnog mjesta u susjednoj Bosni i Hercegovini. Livanjski kraj nadaleko je poznat i po mnogima facama iz sportskog svijeta, braći Niki i Robertu Kovaču, Davoru Šukeru, Niki Čeki, Mladenu Matijaniću, Filipu Mihaljeviću, Zvonimiru Biliću, pa, ako ćemo proširiti vidike, i Jaki Andabaku...
Ali sve njih “prešišao” je po popularnosti Zlatko Dalić (51) nakon što je bez razmišljanja prihvatio SOS poziv, uskočio u “kockasti” Titanic i već debelo nagnuti brod ispravio, usmjerio prema mogućem spasu kroz doigravanje.
Dalić je, uz Andreja Kramarića, trenutno najpopularnija osoba u Hrvatskoj, ali u njegovom Livnu je to posebna priča.
- Bilo je odlično. Njegov rukopis se odma’ vidio. Nek’ Bog da pa da tako nastavi i dalje – poželio je Sanel Orman, trener juniora Troglava iz Livna, Miranu Daliću (61), izbornikovu starijem bratu, na igralištu “Zgona”. Na tom terenu je Zlatko prije četrdeset godina radio prve nogometne korake, a sada njegovim stopama idu neki novi klinci. Čestitari Dalićima prilaze sa svih strana čim zakroče na ulice Livna.
- Ni tri dana kasnije ne mogu proći ulicom da me netko ne zaustavi, čestita, razgovara... Livno je malo mjesto, svi se znamo. Lijep je to osjećaj, nije mala stvar kada je brat izbornik - priča nam brat Miran.
Upao u kašetu brokava
A slične “probleme” ima i Zlatkov otac Ivan (86).
- Danas sam se prvi put od utakmice spustio do grada. Nisam mogao maknit nikud, svak’ daje ruku, govori dođi popij piće – kroz šalu će Ivan.
No, nije baš da su svi čestitali kada je njihov Zlatko preuzimao kormilo reprezentacije, 48 sati prije ključnog ogleda u Ukrajini. Ne zato što nisu smatrali da je čast preuzeti reprezentaciju, već zato što su mnogi bili uvjereni da je upao, kako mi u Dalmaciji kažemo, u “kašetu brokava”.
- Kaže on meni: “Tata, izabran sam za selektora”. A ja njemu: “A moj sinko, živ i zdrav bio”. Bilo mi ga je žao. Rekao sam mu: “Sinko, ne znam kako ćeš!” Bačen je u žar. A on meni: “Rekao sam odmah da ‘oću, pa što bude!”.
Nije bilo lako Dalićima gledati utakmicu Hrvatske s Ukrajinom zbog koje Livno nije spavalo.
- Nisam mogao gledati utakmicu. Zlatko smo i ja smo drugačiji, on je stabilniji, jači, čvršći nego ja, a ja sam više emotivac – priznao je brat Miran čije ime u ovom kontekstu treba čitati s dozom ironije.
- Rekao sam ženi “ne mogu se živcirati”. Prebacivao sam na TV-u sve druge utakmice, samo našu nisam gledao. Tek kada je moj sin Adriano počeo toliko skakati i vikati da je prepao moju devetomjesečnu unuku Niku shvatio sam da smo poveli. Ali ni onda nisam imao srca prebaciti na utakmicu. Upalio sam prijenos tek u 88. minuti kada je sve bilo gotovo.
- Otac i majka Kata su gledali. Otac je tu dosta miran, a majka je prvo poluvrijeme morala popiti apaurin! U drugom poluvremenu se malo smirila - priča nam Miran, referent u uredu nabave u općini i bivši nogometaš Troglava i Iskre iz Bugojna, pa i trener Troglava. Uz njega Zlatko ima i stariju sestru Mladenku (63).
Kramarić izliječio glavobolju
Od čega je prošla glava, apaurina ili gola Kramarića?
- Od gola Kramarića! - odmah će na prvu majka Kata (85) ispred obiteljske kuće Dalićevih u Livnu, rodne kuće hrvatskog izbornika. Kuću je, priča nam otac Ivan, počeo graditi 1959., uselili su 1963.
- Nikada nisam voljela gledati sinove dok igraju, ne mogu od straha da ih netko ne udari. Sjećam se kada je Hajduk igrao u Stobreču protiv Primorca. Gledala sam prvo poluvrijeme, drugo nisam mogla. Sada mi je malo lakše kada je trener. Ponosni smo na njega, ali najvažnije je da je on zadovoljan i da se ne sekira – iskreno će Kata. S roditeljima smo pogledali fotografije iz Zlatkovog djetinjstva, ali i prebirali friške događaje.
Nakon susreta s Ukrajinom kućni telefon je gorio.
- U ponoć me je, da mi čestita, zvao čovjek iz Srbije koji je odavde odselio prije 30 godina! Zvao me jedan moj bivši učenik koji je prije 40 godina preselio u Njemačku! Pa prijatelji iz Splita, Zagreba, Komiže, Požege... Kako spustiš slušalicu, drugi zove - nabraja nam otac Ivan.
Zlatko je hajdukovac, a brat Miran - dinamovac.
- Kako smo često selili po okolici Livna, jer je otac bio učitelj razredne nastave, rastao sam okružen društvom koje je bilo više za Dinamo. Međutim, Livno više voli Hajduk nego Dinamo, za razliku od Tomislavgrada i Širokog Brijega. Hajduk je Zlatkova ljubav, volio bi ga voditi jednog dana. I otac i majka su više za Hajduk – pojasnio je Miran.
- Otac mi je znao pričati da je on iz sela Orguza kraj Livna, u kojem smo živjeli, starim makadamskim putem preko 1700 metara visokog planinskog prijevoja Vagnja biciklom znao ići na utakmice Hajduka u Split! To je sedamdeset kilometara!
- Trebalo im je četiri-pet sati do Splita, i nakon susreta toliko natrag. A na velikoj nizbrdici kad više ne bi mogli nogama kočiti, kočili su tako da su vezali grane za biciklu. Onda grana drlja i zaustavlja! Tako su išli godinama. Takvu je to ljubav bila. Prije se nije znalo za bolje.
Dalići su inače iz Potočana.
- To je selo sedam kilometara od Livna prema Bugojnu, Šuici. Od tamo su Dalići, Mihaljevići, Periši, Vidovići... Bio je i zaselak Dalić, sad u njemu nema nikog. Sve se raselilo. Nema nijednog Dalića u Potočanima, a bilo nas je više od stotinu – pojasnio je Miran sudbinu ovih krajeva.
‘Zlatko cijeni samo rad’
Objasnio je i tajnu Zlatkova uspjeha.
- Jednom je moj profesor, dekan na Fakultetu za fizičku kulturu, kad sam polagao za UEFA-inu licencu, rekao mudru izreku - nije znanje znati, već je znanje znanju znanje dati. To je Zlatko napravio. Uz to je izuzetno korektan i marljiv, zna prepoznati kvalitetu i cijeni samo rad. Kod njega se ne može utjecati da na temelju nečije priče mijenja mišljenje. Kad čovjek ima pošteni pristup prema radu ne treba se bojati ničega.
Na “Zgoni” smo razgovarali i sa Zlatkovim suigračem iz juniora Troglava Miroslavom Ištukom, bratom poznatog trenera Ive Ištuka. Trener vratara Troglava izvukao je iz klupske arhive fotografiju juniora Troglava iz 1981. na kojoj su obojica.
- Dvije godine je Zlatko mlađi od mene, ali bio je sa mnom u juniorima jer se već tada vidjelo da je iznimno talentiran. Nakon pola godine prešao je u prvu momčad, pa u Hajduk. Bio je daleko najbolji igrač generacije, ali i pravi momak. Takav je čovjek i danas ostao. Nije prošao kroz Livno da se nije javio – priča nam Ištuk.
Kako ste vi proživljavali utakmicu?
- Dok Zlatko nije došao reprezentaciju sam već bio prežalio. Ni naboj nije bio kao prije. No, ni ja nisam očekivao da će napraviti toliki pomak u igri u 24 sata. Sad ga moraju ostaviti. Ako ga ne ostave onda to više nije Hrvatska – poručio je.
‘Bolje ti je u Hajduku šetati po stadionu nego ići u Dinamo’
Dalićev igrački put uglavnom se zna, Troglav, Hajduk, Dinamo Vinkovci, Hajduk, Split, Budućnost, Velež, Varteks, Hajduk, Varteks... Miran Dalić, prvi trener u BiH s UEFA A licencom, prisjetio se bratovih nogometnih početaka.
- Bio je odličan učenik, i poslije u elektrotehničkoj školi. Kao i svatko dijete volio je igrati lopte. Bio je dominantan, on se ovdje igr’o. Sa 13-14 godine prešao je u pionire Troglava. Kao pionir bio je odmah primjećen, reprezentativac BiH u generaciji Mehe Kodre. Tada ga je primijetio Hajduk i u ljeto 1983., s nepunih 16, otišao je na Poljud. Bio je generacija Štimca, Asanovića...
Zanimljivo je kako je u juniorima Troglava nosio “desetku”.
- Bio je napadač dok nije došao u Hajduk, znao je dati 7-8 golova na utakmici. Poklepović ga je prebacio na desnog beka, a kasnije zadnjeg veznog – sjeća se Miran.
- Veliki Vladimir Beara bio mu je trener u Troglavu, on ga je preporučio Hajduku. Sjećam se kada je trebao iz Hajduka na posudbu u Dinamo iz Vinkovaca da sam mu govorio da je bolje u Hajduku šetati po stadionu nego ići u Dinamo – prisjetio se otac Ivan.
‘Trebao bi ostati izbornik, ali Mamić ima svoje...’
Zlatko se naljutio na navode da ga je postavio Zdravko Mamić.
- To ga je pogodilo. Svijet je takav da će svašta reć’, a ne može čovjek ostati imun iako zna da to nije istina. On se za sve u karijeri sam izborio. U “pustinju” je otišao preko menadžera iz Albanije gdje je tada radio. Malo tko bi preuzeo Hrvatsku u takvoj situaciji. Svoje je interese pretpostavio Hrvatskoj – rekao je brat Miran.
Sad ga moraju potvrditi za izbornika?
- Vjerujem da bi trebao biti izabran za izbornika, ali znam da Mamić ima svoje... Vi to znate bolje da mene - kazao je otac Ivan.
Stanko Poklepović ga je volio kao sina
Stanko Poklepović koji ga je vodio u juniorima Hajduka povukao ga je sa sobom u Budućnost 1988. godine.
- Poklepović ga je volio više nego sina zato jer je dobričina, povučen, i ne govorim to zato što je moj. Povukao ga je kada je sa sobom išao u Budućnost iz Titograda. A onda su mu tamo, kada je upisivao u generalije ime rodnog mjesta, rekli da je Livno leglo ustaša. Htio je odmah otići nakon toga. Tada smo ga jedva nagovorili da ostane – prisjetio se otac Ivan. Poklepović ga je kaže potom odveo i u Velež.
- Kada se zapuškaralo ovdje Zlatko je odmah bio u vojsci. Ali tada je Poklepović zvao Gotovinu da ga pusti da ode igrati u Hajduka.