O tempora, o mores!
Ciceronova rečenica o vremenima i običajima zadržala je aktualnost. A primjenjiva je i na recentna nogometna zbivanja. Scene navijačkog delirija na splitskom Poljudu, po završetku susreta s Rusijom, još donedavno bile su nezamislive...
Hrvatski nogometni savez godinama je gradio kult jednog stadiona. Većina kvalifikacija odigra(va)la se u Zagrebu, a svi odlučujući dvoboji – na Maksimiru.
Zamisao ‘’hrvatskog Wembleya’’ (p)održavana je upitnim argumentima o Zagrebu kao lokaciji koja odgovara većini navijača, Maksimiru kao stadionu gdje se reprezentativci najbolje osjećaju, te ‘’pobjedničkom travnjaku’’ na kojem je nacionalna momčad dosegla zvjezdane trenutke. Poljud, Kantrida i(li) Gradski vrt udomili bi eventualno neku manje atraktivnu reprezentaciju.
Prošla vremena centralizacije
De facto većina je predsjednika HNS-a radila na centralizaciji nogometa. Jedan od rijetkih koji je zagovarao disperziju domaćinstva reprezentacije bio je Mladen Vedriš. On je inzistirao, još tijekom rata, da najvažniju utakmicu prvog kvalifikacijskog ciklusa protiv Italije Hrvatska igra u Splitu!
Na koncu se ondje nije pojavio, jer je zbog neslaganja s predsjednikom Tuđmanom abdicirao s pozicije čelnika HNS-a! Nasljednici Vedriša, najugodnije su se osjećali u maksimirskoj svečanoj loži...
Gotovo paradoksalno zvuči podatak da je u devet godina predsjedničkog mandata Davora Šukera Hrvatska svega četiri puta igrala na Poljudu!? Prvo prijateljsku sa Švicarskom 2012. (2:4), potom pred praznim tribinama protiv Italije (1:1), u kvalifikacijama za Euro 2016, zatim protiv Mađarske (3:0), u ciklusu za Euro 2020, te u Ligi nacija 2020. s Portugalom (2:3), nakon potresa u Zagrebu i činjenice da je maksimirski stadion postao neuporabljiv za ozbiljne nogometne manifestacije.
Maksimir će ostati bez licence
Elementarna nepogoda, koja je 22. ožujka 2020. zadesila Zagreb posljedično je uvjetovala da glavni grad prestane biti ključnim nogometnim središtem. Potres je umnogostručio devastaciju maksimirskog stadiona. ‘’Hrvatski Wembley’’ dobio je etiketu statički suspektnog i za sigurnost posjetitelja opasnog objekta.
Izvjesno je da će ‘’ostacima ostataka nogometne povijesti’’ UEFA vrlo skoro uskratiti licencu. Dakle, u bliskoj budućnosti, Dinamo će europske utakmice organizirati na unajmljenima stadionima u Rijeci ili Osijeku (kad bude dovršen), a Zagreb će nestati s nogometne karte Europe.
Kada će Zagrepčani ponovno biti u prilici gledati reprezentaciju i Dinamove europske utakmice? Odgovor ćete možda dokučiti u talogu kave ili u kristalnoj kugli neke babe vračare. A zapravo, postavljeno je pitanje s civilizacijskog aspekta deplasirano. U Europi ne postoji glavni grad koji nema uljuđeni stadion.
No, činjenično je stanje da prijašnja gradska vlast (za mandata Milana Bandića) nije imala hrabrosti upustiti se u izgradnju novog stadiona. Aktualna ne iskazuje ni političku volju glede realizacije tog projekta...