Već i prije početka završnice Lige nacija Hrvatska je povlačanjem Marka Livaje iz reprezentacije doživjela poraz. Hrvatska – Idioti 0:1. Namjerno sam stavio Hrvatska, a ne reprezentacija Hrvatske jer je ovo poraz sviju nas koji Hrvatsku osjećamo svojom domovinom, reprezentacijom. Namjerno sam stavio da su ovaj put Idioti bili gosti premda je bilo jasno da su to pojedini riječki navijači, jer je Hrvatska domaćin baš u svakom kutu Lijepe naše (makar dugo tako nije bilo) i zato što je sasvim nebitno ako si idiot za koji klub navijaš. A najveći je poraz ‘obitelji‘.
Slogan ‘obitelj‘ koristi HNS, ali ovo što se dogodilo je baš sve suprotno od onoga za što se obitelj treba zalagati, kako se treba ponašati. U ovoj situaciji normalno bi bilo da je pod svaku cijenu izbornik Zlatko Dalić i stručni stožer stao iza Livaje od prve sekunde i da je ostao s njima u Nizozemskoj, da su ga na bilo koji način nagovorili da ostane. Makar napadač Hajduka zbog svega što se događalo i ne nastupao tamo ako se za to ne osjeća spremnim, to je manje bitno. Naravno, ujedno i da su s njim otvoreno razgovarali o tome kako i svoje ponašanje treba dijelom prilagoditi i kad igra za Hajduk jer je ovako stalno crvena krpa za navijače drugih hrvatskih klubova. Ovako su idioti, huligani s obiteljske tribine pobijedili ‘obitelj‘, Hrvatsku.
Kakva je to obitelj koja neće učiniti sve za svog člana? Trebali su Livaju svim silama nagovoriti da ostane i tako poslati poruku zajedništva, obitelji. Da ništa ne može razdvojiti ‘obitelj‘ i ‘prgavu familiju‘. Jer svi smo ista obitelj, familija. Velika pogreška, najveći poraz, bolniji možda i od onog u finalu Svjetskog prvenstva. Pa ne može neki huligan krojiti sastav reprezentacije.
A sve je počelo već dan ranije kada su HNS na čelu s predsjednikom Kustićem, Dalić propustili jasno i nedvosmisleno osuditi ono što se dogodilo. Reakcija Livaje nema opravdanje, ali još manje ga ima šutnja HNS-a. A nije prvi put. Makar je to po svojoj važnosti posve neusporedivo, na svojoj sam to koži osjetio kada me ni krivog ni dužnog u Kataru izvrijeđao tadašnji reprezentativac Dejan Lovren. Nazvao me tada smradom i govorio mi da se ne radujem uspjesima Hrvatske jer je imao neki scenarij u glavi koji se njemu uklapao u priču. Osim glasnogovornika HNS-a Tomislava Packa koji se ispričao čak i u trenutku kada nije znao što se točno dogodilo, HNS se i tada pravio kao da se ništa nije dogodilo. Ovaj put to Kustiću, Daliću... nije prošlo bez posljedica. Pa ne možeš probleme gurati pod tepih. Svatko bi se na Livajinom mjestu osjetio kao da i nije pravi dio obitelji.
Opet se posve nepotrebno stvara nekakva zla krv, taman kada se situacija ozbiljnije počela normalizirati, kada se Torcida počela i službeno vraćati na utakmice reprezentacije. Ovo baš nikome nije trebalo.