Novi/stari izbornik nogometne reprezentacije Hrvatske Slaven Bilić nije šokirao prvim popisom u svojem drugom mandatu. Nije previše „kemijao” s pozivima za četiri utakmice novog izdanja Lige nacija koje će se igrati krajem ovog i početkom idućeg mjeseca, ostao je na tragu prethodnika Zlatka Dalića, ali je uveo određene, uglavnom očekivane promjene.
U prvom redu to se odnosi na uvrštavanje dvojice igrača Dinama, Diona Drene Belje (24) i veterana Josipa Mišića (32), na listu 26 igrača. Pozvao je i povratnike u reprezentaciju, Josipa Juranovića (31) iz Union Berlina i Ivana Smolčića (26) iz Coma. Bilić je pozvao ukupno čak šestoricu napadača, uz Belju, u reprezentaciju je vratio i Franju Ivanovića (22), koji je ovog ljeta prešao u Lens.
U odnosu na kadar koji je nastupao na Mundijalu, uopće nema Duje Ćalete-Cara, koji se tek nedavno priključio talijanskom Sassuolu, dok su Marin Pongračić (Fiorentina), Toni Fruk (Rijeka), Kristijan Jakić (Augsburg) i Nikola Moro (Bologna) zasad ostali na pretpozivima.
U svojem prvom izborničkom mandatu 2006. godine Bilić je napravio „revoluciju”. Bilo je to osjetno pomlađivanje igračkoga kadra, gurnuo je do kraja u vatru talentiranu mladu generaciju, dao je povjerenje novom valu, Luki Modriću, Eduardu da Silvi... Lansirao je potom i Ivana Rakitića, Marija Mandžukića, kasnije i Ivana Perišića... Dva desetljeća kasnije na prvom Bilićevu popisu posve očekivano nije bilo nekih tako radikalnih momentalnih zahvata, tektonskih promjena, ali nakon objave popisa nije zavladala ni nirvana.
Još za vikend stigla je potvrda očekivanog raspleta po kojem kapetan Modrić ostaje na dispoziciji reprezentaciji, a o tome je dva dana prije Modrićeva 41. rođendana (slavi u srijedu) izbornik rekao:
– Imamo četiri utakmice. Naravno da neće igrati sve. Igrat će koliko igra u Milanu, odnosno koliko mu najviše odgovara da bude na najboljoj razini.
U slučaju Belje brojke govore same za sebe. Prošle sezone zabio je u svim natjecanjima čak 38 golova za Dinamo, ali ga Dalić zbog jake konkurencije ipak nije uvrstio u momčad za Svjetsko prvenstvo. Drugi konkurenti također su imali baš jako dobre sezone.
U istom ritmu Beljo je nastavio i ove sezone, zabio je devet golova u 11 susreta, a tome dodao i šest asistencija. Bilić to nije mogao ni namjeravao ignorirati.
Mišić kao Jurić 2009. godine
Daliću je dugo nedostajala „šestica”, ali Mišića nije imao u najužim planovima. Ovo je veznjaku Dinama povratak u izabranu vrstu nakon 2017. godine. Bilić se odlučio za njega jer je procijenio da za ono što traži objektivno na toj poziciji nema bolje alternative.
Više puta Bilić je ponavljao kako u reprezentaciji igraju najbolji, neovisno o godinama. Nema pomlađivanja radi pomlađivanja, nekakvog alibi stvaranja momčadi za budućnost, igraju trenutno najbolji. Očekivano nije mogao ovaj put realno previše ni pomladiti reprezentaciju, jer talenata koji su već top-klasa na onoj razini nema kao 2006. godine.
Oni koji već jesu na toj razini već su otprije unutra, poput Luke Vuškovića (19), koji je, jasno je, vjerojatno ubuduće gotovo pa neupitan starter. Makar bi se i Josip Šutalo odlaskom ovog ljeta u Lazio trebao vratiti na prijašnje razine. A u „dealu” s izbornikom U21 reprezentacije Ivicom Olićem dogovoreno je da mu Bilić neće uzimati igrače u ovom „prozoru”.
Nije se Bilić ni u prvom mandatu ustručavao napraviti potez sličan ovom s Mišićem, po godinama, poziciji u momčadi, pa i statusu u reprezentaciji. Sjetimo se kako je podignuo mnogo bure kad je početkom 2009. godine na deficitarnu poziciju defenzivnog veznjaka pozvao tada 33-godišnjeg Ivana Jurića. Bio je Jurić tada najstariji debitant u povijest reprezentacije (ako se ne računaju premijerne utakmice reprezentacije početkom devedesetih godina prošlog stoljeća). Ali taj se potez pokazao opravdanim.
Bilić je tada trebao takav profil igrača nakon oproštaja kapetana Nike Kovača, i to je od iskusnog Jurića i dobio u dijelu kvalifikacija za SP 2010. godine.
Juranovića, koji je u prve tri utakmice ove sezone za svoj Union upisao tri asistencije, Bilić vidi i na deficitarnoj poziciji lijevog beka, jer i na toj poziciji zna igrati u klubu.
Livi zasad još nije upitan, ali...
Pred Bilićem je vrlo nezahvalna odluka o vrataru. Za ovu akciju pozvao je dva Dominika, Livakovića i Kotarskog, te Ivora Pandura. Livaković je bio odličan na Mundijalu, iako je bilo dosta upitnika u posljednje vrijeme zbog njegova klupskog statusa. Posudba u Dinamo pritom mu je znatno pomogla nakon što se našao u nemilosti u Fenerbahčeu, pa potom i na posudbi u Gironi.
Ovoljetni potpis za Barcelonu vrhunac je njegove klupske karijere, ali sa statusom drugog, trećeg vratara dovodi u pitanje u klubu svoj status u reprezentaciji, neovisno o koliko se velikom klubu radi. Ne bude li branio u klubu, izgledno je da bi mogao izgubiti reprezentacijsku „jedinicu”.
Neće se to još dogoditi u ovom „prozoru”. Livaković ima preveliki kredit, neće izgubiti status ni formu preko noći, ali zbog dugoročnog grijanja klupe hoće. A onda je upitno jesu li kiksevima sklon Kotarski, koji se ovog ljeta vratio u Dinamo, odnosno Pandur, koji je prešao iz Hulla u Rangerse, barem približno na istoj razini na velikoj sceni.
Dinamo je jedini klub SuperSport HNL-a koji ima reprezentativce. Rijekin Fruk ispao je iz tog kruga među igrače s pretpozivima, a Hajdukovi nisu ni tamo. Ali nisu ni daleko. Michele Šego, Šimun Hrgović, Marin Šotiček, Toni Silić... zasad još nisu na tom levelu da bi zaslužili poziv(e).
Silić je imao nekoliko nesigurnijih izdanja, ali za njega sigurno nema zime. Mladi je reprezentativac budućnost i Hajduka i reprezentacije Hrvatske. Hrgović igra na deficitarnoj poziciji lijevog beka, to mu može biti prednost.
Šego se zahuktao, Šotiček intrigira
Nekako je igrama, i pogotovo golovima, individualnim napretkom, najviše na sebe skrenuo pažnju Šego. Do početka rujna već je stigao do deset golova u sezoni, a od toga je zabio čak šest u europskim kvalifikacijama. Šego je moderan tip napadača, veliki radnik, ali i sve bolji egzekutor. Na njegovu žalost, vrlo sličan profil igrača među pozvanima je i Ivanović.
Šotiček je tu vjerojatno profilno možda i naijintrigantniji. Već dugo je i Bilićev prethodnik Dalić ponavljao kako Hrvatskoj nedostaje brzih igrača, kako nemamo pravih krila. Izuzev, naravno, Perišića, ali i njemu je već 37 godina. Šotiček je odlaskom iz Lokomotive u švicarski Basel na neko vrijeme usporio svoj razvoj, ali je dolaskom na posudbu u Hajduk ovog ljeta ponovno eksplodirao.
Prerano je, pa čak i pomalo neozbiljno na osnovi malog uzorka od tek nekoliko utakmica govoriti o reprezentaciji (za svakog od njih), ali taj momak ima talent i fizičke predispozicije da sutra bude taj. Hoće li se i dalje tako razvijati, hoće li, kao ovog ljeta, pametno birati mjesta za trenutno najbolji razvoj, ovisit će najviše o njemu. Znakovito, i njega je Bilić spomenuo kad je govorio o budućnosti.
Hrvatsku čekaju čak četiri utakmice u razmaku od samo 10 dana. Prema novom kalendaru FIFA-e, praktički se spajaju dosadašnja dva reprezentacijska „prozora”. Hrvatska ima vrlo tešku skupinu. Otvaramo gostovanjem u Češkoj 26. rujna (okupljanje je najavljeno za 21. rujna), pa slijedi susret kod Španjolske u Sevilli tri dana kasnije. Engleska stiže u Rijeku 3. listopada (zbog kazne se igra bez navijača), a onda 6. listopada na Poljudu gostuje svjetski prvak Španjolska.
Trebat će drugačije nego dosad raspoređivati snage, koristiti mnogo širi fond igrača. Pogotovo u slučaju igrača poput Modrića, njega će trebati pametno dozirati. To će također biti ogroman izazov, pripremanje za život nakon odlaska kapetana u igračku mirovinu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....