Tomislav Tomašević postao je gradonačelnikom Zagreba 4. lipnja ove godine. Među mnoštvom naslijeđenih problema novog je zagrebačkog čelnika dočekala i zabrinjavajuća dotrajalost sportske infrastrukture.
Samo za održavanja postojećeg stanja u proračunu za 2022. izdvojeno je 300 milijuna kuna. U spomenutu svotu nije međutim involvirana izgradnja novog bazena u Španskom niti uređenje, odnosno sanacija Doma sportova (procjenjuje se na 100 milijuna kuna). Kao niti projekt maksimirskog stadiona...
Čini se da je upravo maksimirsko zdanje, odnosno ono što je od njega preostalo, ‘’kost u grlu’’ nove gradske vlasti. Baš kao i bivšem gradonačelniku, pokojnom Milanu Bandiću, koji je osvojio šest mandata i vladao 20 godina, ali nikada se nije ozbiljnije odvažio upustiti u riješavanje problema najvećeg gradskog sportskog objekta.
A maksimirski je stadion de facto postao neupotrebljiv. Hrvatska reprezentacija više ne igra na maksimirskom travnjaku, a aktualna natjecateljska licenca Dinamu za europske utakmice ograničenog je roka trajanja. Vrlo je neizvjesno – može li Dinamo ishoditi dozvolu za maksimirski stadion i naredne sezone? Unatoč poznanstvima i naklonosti UEFA-inih čelnika...
Praktički, Dinamu stadion služi prvenstveno za domaće utakmice kada su najčešće u funkciji tek dvije tribine. Istovremeno, grad odvaja značajna sredstva za održavanje tog i takvog stadiona. Sadašnje je stanje posve iracionalno, pa shodno tome i neodrživo.
U medijima je već predstavljeno nekoliko potencijalnih projekata budućeg maksimirskog stadiona. Možda je najzanimljivije rješenje bilo ono tvrtke Polymachine, koje je prezentirao zagrebački arhitekt Otto Barić. Projekt uključuje izgradnju novog stadiona 4. kategorije po UEFA-inoj kategorizaciji, na sadašnjoj lokaciji (što podrazumijeva rušenje aktualnog objekta), kapaciteta 34.000 mjesta. Prema projektnoj dokumentaciji stadion bi bio dovršen za tri godine, a procijenjeni troškovi izgradnje kreću se oko 60 milijuna eura. U GNK Dinamo tvrde kako stadion ne bi financirali građani Zagreba već – ‘’partneri projekta’’.
Međutim stadion (i sadašnji i budući) nalazi se na gradskom zemljištu i za početak izgradnje neophodne su suglasnosti i dozvole Grada Zagreba. Inače, do 1990. NK Dinamo je bio vlasnikom zemljišta, ali je političkom odlukom ‘’maksimirski grunt’’ pripao gradu...
Šest i pol mjeseci nakon ustoličenja gradonačelnik Tomašević, na proglašenju najboljih zagrebačkih sportaša, prošlog petka, po prvi je puta konkretno spomenuo i maksimirski stadion, te najavio razgovore s Upravom GNK Dinamo.
No, vrlo je upitno – hoće li dogovor oko stadiona biti postignut? Naime, u svim dosadašnjim javnim očitovanjima o ‘’vrućoj temi’’ Tomašević je bio poprilično decidiran:
- Grad je spreman dati svoju imovinu Dinamu, ali u klubu mora doći do transparentnijeg poslovanja.
Dakle, sve je jasno: ukoliko gradonačelnik ostane ‘’tvrd’’, a u Dinamu zadrže ‘’kult velikog vođe’’, izgledi za suradnju poprilično su skromni...