Znate onu da "nije vijest kad pas ugrize čovjeka nego obrnuto, kad čovjek ugrize psa". A još je jače kad čovjek ugrize - čovjeka. Pa još ako se to dogodi na nogometnom terenu... "luđe" ne može.
Da je Val pobijedio Mračaj s 1:0 u petoj ligi malo koji medij će to objaviti, tek poneki lokalni portal. Broj pregleda takvih vijesti i tekstova (popularnih klikova) poražavajući je za sportaše, pogotovo nižih rangova ili nenogometnih sportova. Djevojke i supruge sportaša i svi detalji vezani za njih i njihove privatne živote, tračevi pogotovo (oni su tek posebna poslastica) puno su bolje "čitani" od klasičnih sportskih izvještaja, analiza i slično. Debelo ih šiju u posjećenosti na portalima.
Shodno tomu, medijski prostor jučer i danas okupirao je događaj iz Kaštel Starog gdje je igrač Vala Branko Čubrilo tijekom utakmice, vjerovali ili ne, ugrizao za lice protivnika iz Mračaja Darija Ljubića. I tako odmah dobio nadimak "kaštelanski Suarez", znate zbog čega.
U želji da čujemo detalje, priča je ipak neuobičajena, razgovarali smo s obojicom, kolega Ivan Renić s Brankom, ja s Darijom. Igrač Vala kaje se za učinjeno, želi se ispričati, dok igrač Mračaja nerado govori o tome što se dogodilo, puna mu je kapa i medija i onih što ga zovu:
- Želim da ovo što prije završi i da se više ne vuče po medijima.
Branko je rekao da mu je žao zbog toga što je napravio, da te tražio po Instagramu da ti se ispriča...
- Ako me je tražio da se ispriča, a nije me našao, prihvatit ću ispriku.
Utakmica je bila važna, kaže ovaj 28-godišnji desni bek iz Širokog, "njima za prvo misto, nama za ostanak u ligi".
- Cijela utakmica je bila puna tenzija. I prije ovoga između mene i Branka bilo je gužvi na terenu, sitnih provokacija s obje strane.
Ali, "što je bilo, bilo je", poručuje:
- Dogodilo se to što se dogodilo, i to je to.
Branko kaže da mu se "smračilo", pa te u afektu ugrizao. Trebalo bi onda utakmice pomaknuti u ranije termine, šalimo se, prije nego što se smrači.
Nego, kada si shvatio da te nije udario, nego baš ugrizao? Kakav je to osjećaj?
- Zabolilo me, pecnulo... Kada sam vidio da se raskvarilo i ja sam izgubio živce pa sam i ja njega gurnuo. I dobio crveni karton. I to je to.
Jesi li morao biti posebno medicinski tretiran zbog toga, dobiti cjepivo protiv tetanusa?
- Nisam ništa. Ne boli me, nije otečeno. Malo sam namazao, dezifincirao, ništa posebno.
Je li ovo najgore što ti se dogodilo u karijeri?
- Je. Igrao sam i u Americi nogomet, četiri godine za University of Tennessee, ni tamo nisam doživio nešto slično.
Branko te traži po Instagramu ali te, kaže, nije uspio tamo pronaći.
- Ako mi se želi ispričati prihvatit ću, samo da se ovo završi što prije. Digla se velika buka, svi nešto pišu, svi me zovu... Poslije utakmice Branko je prošao pored mene, niti je on meni nešto rekao, niti ja njemu. To se dogodilo na utakmici, sve što je bilo na terenu neka tamo i ostane – kaže Darijo Ljubić i poručuje:
- Želim ovu priču završiti, ne povlačiti se više po novinama. Prihvaćam ispriku i to je to. Idemo dalje.
Tako i treba. Pomirite se momci. Obojica imate godina, jedan 28, drugi 36. Ne treba vam to. Niti u "žaru igre". U ovom rangu igra se iz gušta, nema tu ni para ni velikih zahtjeva ili ambicija. Guštajte u balunu.
