Možda prvi put nakon fantastičnog pohoda do finala Rusije 2018. godine, Hrvatska je prezentacijom s favoriziranom selekcijom pokazala kojoj nogometnoj sorti pripada. Portugal je skup izvanrednih igrača svjetskog kalibra, oni su to zorno demonstrirali u prvih skoro pola sata utakmice s Vatrenima. Do poluvremena su se počele stvarati ravnoteže, a u nastavku je Dalićeva momčad praktično preuzela dominaciju. Nakon 69-31 posjeda u prvom dijelu, Martinezova je momčad u nastavku pala, ali prije svega zato što se Hrvatska podigla.
Ključni trenutak za taj obrat je Dalićeva odluka da na teren pošalje agilnog Matanovića. Budimir je u prvom dijelu bio odsječen, pogotovo zato što je Portugal stalno opasno napadao i naši su se spustili u niski blok. Daleko od gola i doprinosa ostalih igrača, Budimir je uglavnom mogao ići u pritisak na portugalske posjednike lopte. Treba reći da su suparnici u utakmicu ušli 200 na sat. Martinez je odlučio uvesti brzonogog Leãa i "lomiti" Stanišića, kojem je duže trebalo da uhvati ritam ljevokrilnog napadača Portugala. Pritom je više povratnih lopti i centaršuteva Leãa, srećom, završilo bez štete za Livakovića.
Leão je, i to se moglo nazrijeti, protokom minuta gubio dah i elan. Takav je u Milanu cijelu sezonu, kad jednom-dvaput izgubi loptu, uđe u melankoliju. Niti je više prodirao i stvarao višak, niti se vraćao u obranu. Kako je i Ronaldo, na devetki, djelovao slično, ali nemjerljivo sporije i s manje trke, dalo se naslutiti da će Portugal početi padati u dominaciji. Zanimljivo, dok je Hrvatska bila u niskom bloku, suparnici su lakše stvarali opasne situacije pred golom Livakovića, ali kad su se naši podigli formacijski, dogodilo se suprotno. Razne teorije sugerirale su da je ostavljanje prostora brzancima Portugala usluga suparniku da lakše pobijedi., pišu Sportske novosti.
No praksa je nešto drugo. Ona se postupno okretala u smjer vatrene igre, a u nastavku je s Matanovićem dobila i konkretne obrise dominacije. Zašto? Prije svega zato što je on mobilniji od Budimira, hitriji, dobro skače i zna sačuvati loptu, a nije mu mrska ni kombinatorika. Matanović je donio više dubine, primoravši posljednju liniju Portugala da se spusti niže, a samim time je ona manje doprinosila pritisku na vatrenu obranu, odnosno manje je mogla pomoći Vitinhi i drugim veznima da blokiraju razvoj igre Modrića i društva.
S više prostora u sredini, s više sekundi za promišljanje napada, naši su veznjaci počeli sijati nered u suparničkom bloku. Prednjačio je u tome senzacionalni Mateo Kovačić, koji je vjerojatno odigrao tehnički-taktički i trkački najbolju reprezentativnu utakmicu. Onako kako često igra u klubovima Premiershipa. Tako se Hrvatska razigrala, nametnula posjed, bržu kombinatoriku, uz doprinos trija Modrić-Kovačić-Petar Sučić, a kojima je, uz mnogo potrošene energije za blokadu suparnika na bokovima, obol dao i tandem Baturina-Vlašić. Vjerojatno i zbog te silne potrošnje imali su manje utjecaja u ofenzivi nego protiv Gane, ali su, uz odličnog Perišića i potom boljeg Stanišića, taktički maksimalno doprinijeli da Vatreni postanu iznimno opasni.
Junak susreta nije bio antijunak priče, Cristiano Ronaldo (po izboru FIFA - navijači), apsolutno najzaslužniji za pobjedu Portugala je golman Diogo Costa. Perišić ga je matirao, ali je ukupno imao 4-5 bravuroznih obrana, od kojih ona na sjajan šut Kovačića djeluje kao najobrana ovog dijela turnira. Kovačić je gađao donji lijevi kut portugalskog gola, Costa je bio "pokriven" jednim braničem, ali bacio se prema kutu i "s poda", kao mačka, reaktivno, prstima zakačio loptu dovoljno da ona udari u vratnicu.
Činjenica da je Hrvatska u drugom dijelu imala četiri velike prilike, prema jednoj suparnika, da je imala više udaraca (ukupno 10-6) i u okvir gola (6-2), dovoljno sugerira odnose na terenu. Ono što je Dalićevoj škvadri nedostajalo to je drugi pogodak. Portugal je bio razbijen i povišenje vodstva na 2:0 bilo bi kraj njihovih ambicija. S obzirom na poklone koje je Hrvatska i ovom prilikom dijelila suparnicima (korner za kazneni udarac, Kovačićeva povratna, Vlašićeva naivnost na Veigi, potom loša reakcija dua Pongračić-Gvardiol, koji je imao u sendviču strijelca Ramosa), bilo je za očekivati da će se Portugalci "vratiti".
Istini za volju, vratili su se uz vrlo diskutabilnu procjenu VAR-a i norveškog suca. Oni su jedan prilično čest slučaj "zagrljaja" suparnika (Vlašić na Veigi, ali zašto niži igrač čuva višeg?) ovaj put odlučili kazniti, potvrdivši da je nedosljedan kriterij i dalje Ahilova peta sudačkog pitanja, uz uvjerljiv dojam da isti češće ide u prilog favoriziranima.
Sudac je i inače odao dojam od početka da je imao strože oko procjene prema Hrvatskoj. I VAR se nije uključio kad je Rúben Dias opalio po trbuhu Kovačića, koji mu je pobjegao u kazneni prostor. Čisti drugi žuti i isključenje. Intenzitet? Ajmo, ne može jedan biti za nas, drugi za njih...
Što se tiče poništenog gola Gvardiolu, prije svega valja kazati da je sudac dugo produžio utakmicu te da je naginjao pobjedi Portugala, mogao je ranije svirati kraj. Matanović je priznao da je osjetio da je loptu "osjetio na kosi", a senzori u lopti su to potvrdili. Teško je prihvatiti da ti tehnologija riješi gubitak utakmice, ali ona je bila u korist naše reprezentacije kada je Ronaldo postigao tipično njegov sjajni pogodak...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....