StoryEditorOCM
Domaći nogometHrvatska (ni)je mala

Dosta je više! Ne treba glumiti žrtvu i slaviti poraze, ali ni miriti se s prosječnošću i iživljavanjem nad Hrvatskom

Piše Frane Vulas
14. studenog 2026. - 08:25
Ivan Perišić i Luka Modrić traže objašnjenje suca na susretu Lige nacija Hrvatska - ŠpanjolskaAnte Čizmić/Cropix
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Prvi put u povijesti Hrvatska je nanizala četiri poraza. Pritom je jedan od njih i rekordni u povijesti, onih 0:7 od Engleske na Rujevici. Međutim, ako se kao olakotna (ili, bolje rečeno, otegotna) okolnost tom crnom nizu pod paskom izbornika Slavena Bilića uzme činjenica da je stigao u okršajima s aktualnim svjetskim prvacima Španjolcima i brončanima s posljednjeg Svjetskog prvenstva Englezima, taj podatak poprima malo drugačiju, a znatno realniju dimenziju. Premda to sve skupa nipošto nije nešto s čime se treba pomiriti.

U srazu s Engleskom na Wembleyju (1:2) Hrvatska je izgledala znatno bolje nego u okršaju s istim protivnikom u Rijeci (0:7) četrdesetak dana prije. Generalno se Hrvatska vratila u život nakon tog debakla. U susretu sa Španjolskom u Splitu, kao i u ovom, bila je konkurentna. Pogotovo u finišu utakmice na Wembleyju, što je, uz start utakmice, bio i najbolji period igre "kockastih".

Naravno, bilo je vidljivo da je Engleska za klasu bolja individualnom kvalitetom, čak i fizičkom moći (aludiramo na fizičku moć pojedinaca, ne na pripremljenost). Ali u dijelovima susreta Hrvatska je sasvim solidno parirala. No nema se za što posebno u konačnici "uhvatiti" kad je upisan novi poraz.

image

Ivan Perišić

Tom Dubravec/Cropix

A do njega je došlo nakon još jedne sudačke odluke koja je prelomila pitanje pobjednika. Samo je pet minuta na semaforu nakon pogotka Petra Sučića stajao neodlučeni ishod, dok Zlatna lopta Harry Kane s bijele točke nije donio pobjedu domaćinu. Prethodno je Ivan Smolčić kod kornera povlačio za dres Jarella Quansaha.

Portugal, Španjolska, Engleska

Lopta je odlazila daleko, nije do nje mogao stoper Bayer Leverkusena, ali neoprezni Smolčić kao da je poželio protivnički dres za uspomenu puno prije posljednjeg sučeva zvižduka. Da ga je barem malo ranije prestao povlačiti... Nije sporan taj zaista naivno skrivljeni kazneni udarac, što je opet, priznali to ili ne, i pitanje pojedinačne kvalitete, koliko se ponovno nameće isto, retoričko pitanje: bi li dosudili takav kazneni udarac u korist Hrvatske?

Vratimo se samo na prethodnu utakmicu sa Španjolskom na Poljudu. Ivan Perišić dobio je drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton zbog laganog kontakta na Marcu Cucurelli koji je bio u bijegu. Činilo se kako ga je hrvatski dokapetan pokušavao izbjeći. Ne možemo se oteti dojmu da nema šanse da bi sudac u obrnutoj takvoj rubnoj situaciji isključio igrača Real Madrida ili bilo kojeg drugog španjolskog reprezentativca.

Nije to kreiranje alibija, nego nas tome uči povijest, pa i novija. Tome svjedočimo iz utakmice u utakmicu. O tome su i nakon ovog susreta govorili izbornik Bilić i Nikola Vlašić. Potonji to zna i iz nedavnog osobnog iskustva.

image

Zlatko Dalić i Luka Modrić nakon eliminacije Hrvatske od Portugala u osmini finala SP-a u Torontu

Justin Setterfield/Getty Images Via Afp

U šesnaestini finala Svjetskog prvenstva Hrvatska je vodila protiv Portugala, ali je nakon preokreta u dramatičnom, bolnom raspletu poražena također rezultatom 1:2. Gol za izjednačenje zabio je Cristiano Ronaldo s bijele točke nakon što je Vlašić u kaznenom prostoru povlačio Renata Veigu. Kasnije je u 103. minuti i poništen izjednačujući gol za 2:2 Joška Gvardiola zbog zaleđa, navodnog dodira lopte s kosom Igora Matanovića, što je zahvaljujući modernoj tehnologiji (čip u lopti) dojavljeno glavnom sucu.

Poslije tog susreta hrvatski su reprezentativci i stožer bili bijesni. Pali su prije svega zbog svojih pogrešaka, ali su bili i pod vrlo jakim dojmom da su odluke koje su bile 50:50 odlazile u pravilu na stranu renomiranijeg suparnika.

Takav osjećaj imali su hrvatski reprezentativci i u listopadu nakon ogleda protiv Španjolske na Poljudu. Ništa drugačije nisu se osjećali ni nakon okršaja s Engleskom u četvrtak na mitskom Wembleyju. Ništa se konkretnije nije promijenilo.

Hrvatska je "mala", u odnosu na Španjolsku, Englesku, Portugal. Kvalitetom je klasu ispod, ali i renomeom kod sudaca. Rijetke su bile situacije kada je u korist Hrvatske u susretima protiv reprezentacija takvog kalibra dosuđeno nešto slično.

image

Harry Kane već tradicionalno protiv Hrvatske šutira s bijele točke

Henry Nicholls/Afp

Kada se nešto takvo jednom dogodi, onda je plod slučajnosti. Kada se nešto ponavlja, stvar je nedovoljne kvalitete pojedinaca ili grupe igrača, manjka koncentracije, ali i generalnog statusa kod djelitelja pravde. Nije u pitanju zavjera, nego podsvijest. Jednostavno, pravila nisu ista za sve. Pogotovo ova nogometna, s kojima se u brojnim situacijama po potrebi može "gimnasticirati", a opet ostati unutar okvira u startu nedovoljno jasnih pravilnika.

Pravde nema za sve

Nisu suci pogriješili. Možemo se složiti kako je danski sudac Morten Krogh u Londonu nakon gledanja snimke opravdano pokazao na bijelu točku. Možemo se složiti da su prekidi i dalje kritična točka Hrvatske, iz jednog smo kornera možda zabili, ali iz drugog smo primili gol. Ali nisu kriteriji dijeljenja pravde jednaki za sve.

Naravno, i Englezi su manje koristili ruke kod prekida, pa je i s te strane jedan od razloga. Naravno, nisu baš sasvim slučajni svi ovi gafovi hrvatskih igrača koji su prethodili tim sudačkim odlukama. Sjetimo se samo i penala koji je na SP-u u skupini u susretu s Engleskom skrivio najiskusniji kapetan Luka Modrić, kada je, oklijevajući s izbijanjem lopte, nogom pogodio suparničkog igrača.

image

Luka Modrić i Nikola Vlašić u raspravi sa sucem u utakmici osmine finala SP-a 2026. s Portugalom

Boris Kovačev/Cropix

Bilićev prethodnik Zlatko Dalić u više je navrata govorio o kroničnom nedostatku poštovanja prema reprezentaciji Hrvatske i svemu što je napravila. Dijelom je to bilo i zbog statusa kod sudaca, s naglaskom možda na polufinale SP-a u Kataru s Argentinom. Na koncu iz revolta godinama nije niti glasao u izboru za FIFA-inu nagradu "The Best".

Hrvatska je i nakon brojnih osvojenih medalja i dalje "mala". A kada se tome nadodaju evidentni problemi i turbulencije kod smjene generacija, pad forme nekih ključnih igrača zbog objektivnih razloga (zaboravlja se da je Gvardiol slomio nogu u siječnju), nedostatak kontinuiteta kadra i formacije, plod su četiri poraza u nizu i osjećaj nepravde koji ih prati.

Ne treba nipošto slaviti poraze i radovati se sekvencama utakmica kao nečem velikom, još manje glumiti sudačku žrtvu. Međutim, ne treba se ni miriti s neuspjesima i prosječnošću ili statusom reprezentacije na kojoj se sustavno može trenirati strogoća.

image

Suze Petra Sučića nakon eliminacije Hrvatske od Portugala u šesnaestini finala Svjetskog prvenstva

Boris Kovačev/Cropix
image

Zlatko Dalić

Boris Kovačev/Cropix
image

Ivan Perišić

Tom Dubravec/Cropix

 

Standings provided by Sofascore
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. studeni 2026 08:26