StoryEditorOCM
Domaći nogomettata od formata

Subašić nam u Njemačkoj otkrio tko je birao vratare za Euro, ali i progovorio o Hajduku, Jakobušiću, Kaliniću...

Piše Dražen Antolić/SN
10. lipnja 2024. - 21:15

Danijel Subašić treći je put stigao na Euro. U Poljskoj je 2012. godine bio pričuva, u Francuskoj 2016. proslavio se obranom jedanaesterca Sergiju Ramosu u pobjedi Vatrenih nad Španjolskom 2:1, što je rezultat koji bismo potpisali i ove subote u Berlinu, a eto ga u Njemačkoj kao trenera golmana. Od reprezentacije se oprostio odmah nakon srebra u Rusiji, a od nogometa prije godinu dana. Govorio je tada da su njegov plan - dijete, vrtić, padel, tenis... no brzo je postao trener vratara u reprezentaciji, Zlatko Dalić uključio ga je u stožer već u rujnu 2023. godine.

Kakav je život nogometnog profesionalca kad više nije nogometaš? Postoji li svojevrsni PTSP, pitali smo ga na početku intervjua.

- Sve ima rok trajanja, tako i nogometna karijera. Osnovao sam obitelj, posvetio se supruzi i sinu, imam neku drukčiju rutinu, ali nisam se odrekao nogometa. Osim što sam u stožeru reprezentacije, uvijek stignem odigrati mali nogomet za svoj gušt. Dakle, sve je u redu.

Jeste li u karijeri postigli sve što ste željeli ili za nečim žalite?

- Ne žalim ni za čim. Na početku karijere želio sam nešto postići u nogometu, kao, uostalom, i svi ostali dječaci koji počinju trenirati nogomet. Naravno, kad se dođe do određene razine ciljevi postaju veći, najprije sam želio postati prvotimac Zadra, potom Hajduka, onda je prirodno bilo da jednog dana želim braniti i u reprezentaciji, a klupsku karijeru nastaviti u nekom od klubova liga Petice. Zahvaljujući upornosti, kvaliteti, ali i dozi sreće, bez koje ni u jednom poslu ne možeš računati na velik domet, uspio sam ostvariti velike stvari kao igrač. Postao sam prvotimac i Zadra, i Hajduka, s kojim sam osvojio tri Kupa, branio sam za reprezentaciju, osvojio povijesno srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, s Monacom bio prvak Francuske i proglašen najboljim vratarom Ligue 1, igrao polufinale i četvrtfinale Lige prvaka. Dakle, ostvario sam puno toga, ali ipak, meni kao i svakom Dalmatincu ostaje žal što nisam s Hajdukom postao prvak Hrvatske. To je na kraju jedino što mi je žao.

Odlična suradnja

Ponovno ste među Vatrenima, kako izgleda suradnja s Marjanom Mrmićem koji je godinama šef golmana? Nekad vam je bio trener, tko sada ima glavnu riječ?

- Suradnja je super, u radu se odlično nadopunjujemo. Dobro smo surađivali i dok mi je bio trener u reprezentaciji, tako je i sad kad smo kolege. Najbitnija je komunikacija, on i ja smo kao jedno, a takav smo odnos uspjeli prenijeti i na tri naša golmana. Između kojih vlada zdrava konkurencija.

Je li trenerski posao vaš trajni izbor? Kao glavni trener ili samo trener golmana?

- U ovom trenutku me jedino zanima posao trenera vratara u reprezentaciji i zasad samo o tome mogu govoriti. Dobar je osjećaj prenositi znanje i iskustvo na naše golmane, pomoći im da budu još bolji i da napreduju. Mislim da im imam što reći, uvijek sam tu ako im zatreba savjet i bilo kakva vrsta pomoći.

Kako biste ocijenili i opisali dosadašnje pripreme za Euro? Sve teče glatko, upisane su pobjede nad Sjevernom Makedonijom 3:0 i prvi put nad Portugalom 2:0, navijači su u euforiji...

- Kao što je uobičajeno pred veliko natjecanje, skupljali smo se u hodu, nekim je igračima sezona završila prije, nekima kasnije. Ono što u svakom slučaju treba istaknuti jest odlično ozračje koje na pripremama vlada od prvog dana. Odigrali smo dvije prijateljske utakmice, nije bilo ozljeda, ostvarili smo dvije pobjede i igrali dobar nogomet što je igračima u značajnoj mjeri podignulo samopouzdanje pred početak Eura.

Kaliniću njie lako, to je sigurno

Subašićev je oproštaj od Hajduka i igračke karijere bio nabijen emocijama, naježite li se i sada kad se sjetite?

- Oproštaj od Hajduka i igračke karijere bio je veličanstven. Veliko hvala ljudima u klubu i navijačima na sjajnim emocijama, uvijek ću se s ponosom sjećati tog dana. Na kraju sam majicu s brojem 24 koju sam nosio kroz karijeru ostavio na sjeveru kod Torcide jer znam da će Torcida poštovati ime i prezime mog pokojnog prijatelja Hrvoja Ćustića.

Nakon oproštaja javio vam se Kylian Mbappé na Instagramu. Jeste li u kontaktu s njim? Kako gledate na njegov odlazak u Real, kazali ste da mu želite Zlatnu loptu, u Madridu mu rastu šanse.

- Razmijenili smo tad nekoliko poruka, ponekad se čujemo. Drago mi je da je potpisao za Real jer je to uvijek bio njegov nogometni san. Uvjeren sam da će biti veliko pojačanje i tek doći do vrhunca karijere koji i sam priželjkuje.

Hajduk je imao sezonu velikih očekivanja i još većeg razočaranja. Otišao je predsjednik, stigao novi, kako komentirate Hajduk?

- Naravno da smo svi mi hajdukovci silno željeli osvajanje naslova prvaka Hrvatske, ali moje je mišljenje da se prerano počelo pričati o tituli, a u nogometu nikad ne možeš ništa predvidjeti. Možda je to škola za budućnost jer vjerujem da će Hajduk opet biti u prilici napasti naslov prvaka. Što se tiče Lukše Jakobušića, s njim sam od prvog dana imao sjajan odnos kao, vjerujem, i većina igrača Hajduka. Imao je dobre namjere, odavno Hajduk nije imao predsjednika koji je bio spreman sve napraviti za momčad i suradnike. Nažalost, nije završilo kako smo priželjkivali, ali o Jakobušiću ću uvijek imati dobro mišljenje. A budućnost Hajduka... Hajduk je bio i ostao institucija, kad se osvajaju trofeji i kad oni izostanu ili, kako vi kažete, kad se dogodi veliko razočaranje. Hajduk je za mene velika ljubav, a o velikoj ljubavi se uvijek lijepo priča.

Nikola Kalinić s kojima ste godinama igrali sada je sportski direktor, a prvi mu je posao pronaći novog trenera što ne ide jednostavno. Je li on pravi izbor i što od njega očekujete?

- Nije mu lako, to sigurno. Postao je sportski direktor u vrlo specifičnoj situaciji, ali vidim da je ozbiljno shvatio novu ulogu. Želim mu sve najbolje, kao i Hajduku, nadam se da će se složiti dobra momčad koja će biti konkurentna za trofeje.

Za vratarske pozicije izabrali ste Dominika Livakovića, Ivicu Ivušića i Nediljka Labrovića. Dok je Livaković svima bio broj 1, kako ste postavili kriterije za odabir ostale dvojice jer mnogi spominju i Kotarskog kao ozbiljnog kandidata. Je li to izbornik sam odlučio ili se konzultirao s vama i Mrmićem?

- Što se tiče odabira, o tome odlučuje cijeli stožer na čelu s izbornikom Dalićem. Tri vratara koji su u kadru za Europsko prvenstvo u Njemačkoj prošli su cijeli kvalifikacijski ciklus i logično je da su u startu u prednosti nad ostalima, ali oni su tu u prvom redu jer su imali odlične sezone u klubovima. Svi redom. Ivušić je, uostalom, bio na visini zadatka svaki put kad je dobio priliku u reprezentaciji umjesto Livakovića, a Labrović se kao vratar Rijeke ove sezone potvrdio kao jedan od najboljih čuvara mreže u HNL-u. Što se Dominika Kotarskog tiče, on je veliki zalog za budućnost, riječ je o kvalitetnom vrataru koji se potvrdio u klubu. Njegovo vrijeme će tek doći.

Gdje je danas mjesto Livakoviću među vratarskom kremom? Smatrate li da je svjetska klasa, ili stupanj niže - europska klasa, ili...

- Livaković je na Svjetskom prvenstvu u Kataru bio jedan od najboljih vratara, što dovoljno govori o njegovom mjestu među vratarskom kremom. A u klasifikaciji vratara uvijek će u javnosti i medijskom prostoru bolje kotirati golmani iz velikih nogometnih zemalja nego mi iz Hrvatske. Nažalost, često i sami sebe podcjenjujemo i nepravedno guramo u drugi plan, a ni po čemu kvalitetom ne zaostajemo za najboljima.

Modrićeve riječi

Uoči Rusije kazali ste da vam je Luka Modrić rekao: "Za veliki rezultat trebamo velikog vratara”. Je li to poruka i uoči ovog Eura?

- To je govorio i bivši izbornik Slaven Bilić, uvijek moraš imati vratara koji će u datom trenutku obraniti nešto nemoguće, iščupati te, zadržati na životu, ako želiš veliki rezultat. Često na takvim natjecanjima utakmice prelome golmani svojim velikim obranama, oni poguraju neku momčad. Daleko. Pouzdan vratar u današnjem je nogometu itekako važan segment.

Vratit ćemo se kratko na Katar – jeste li mogli vjerovati kad je Livaković obranio tri "penala” Japanu i izjednačio vaš domet s Danskom? Dva Zadranina na dva Prvenstva zaredom da to naprave, što se krije iza toga?

- Kriju se sjajni zadarski vratarski geni, ha, ha, ha... Livi je u Rusiji bio treći izbor, što mu je bilo itekako korisno iskustvo jer je mogao učiti i pripremati se za ono što ga čeka kad postane prvi vratar reprezentacije. U Kataru se, eto, dogodilo da u utakmici protiv Japana u osmini finala obrani tri jedanaesterca, baš kao i ja u osmini finala protiv Danske u Rusiji. Često smo bili u kontaktu, naravno da smo se čuli poslije tih obrana protiv Japana. Drago mi je što je uspio doživjeti isto što i ja.

image
Luka Gerlanc/Cropix

Smatrate li da je Livaković obranama s Brazilom imao najbolju izvedbu hrvatskih golmana ikad na svjetskim i europskim prvenstvima, ili biste u istu ravninu stavili neku svoju utakmicu, ili ranije Dražena Ladića?

- Sva trojica smo imali svojih velikih trenutaka u reprezentaciji, ali Livijeva izvedba protiv Brazila, čak i puno prije jedanaesteraca, bila je uistinu fenomenalna.

U subotu sa Španjolskom kreće još jedna priča. Koliko lijepa? Koliko napeta? Jeste li uvjereni da ćemo, za početak, proći skupinu ili imate neku sumnju?

- Svjesni smo naših kvaliteta te smo u Njemačku stigli puni samopouzdanja, koje je dodatno osnaženo igrom u Portugalu. Činjenica je da smo u jednoj od najtežih, ako ne i najtežoj skupini na Euru, ali to neće remetiti naše ciljeve. U skupini smo s aktualnim europskim prvacima Talijanima i aktualnim osvajačima Lige nacija Španjolcima, međutim i Hrvatska je aktualna brončana sa Svjetskog prvenstva u Kataru i ima puno pravo nadati se dobrom plasmanu. Razmišljat ćemo utakmicu po utakmicu, kao i uvijek, a u nogometu nikad ne možeš biti uvjeren ni u što.

Fokus na nama

Tko će biti najveći favoriti za zlato?

- Nikad nisam razmišljao o favoritima, tako je i sad. Fokusirani smo samo na nas.

Što je snaga današnje Hrvatske?

- Kao prvo, sjajno ozračje unutar reprezentacije i nacionalni naboj koji je uvijek prisutan. Igrački gledano, momčad je idealan spoj mladosti i iskustva, senatori su u zenitu svojih karijera, a mladi igrači pokazuju veliki potencijal i želju postići nešto na velikom natjecanju.

Kako tumačite da smo na Eurima često igrali jako dobro, a nikad ništa posebno veliko nismo napravili? Je li to samo nesreća ili vidite još nešto?

- Točno je da smo medalje osvajali na svjetskim prvenstvima, kao i da smo igrali dobro na europskim prvenstvima, ali u određenim nam je utakmicama nedostajalo i malo sportske sreće. Sjetimo se samo onog dvoboja s Turskom na Euru 2008. godine kad smo, praktično, već bili u polufinalu, a onda primili gol u zadnjoj sekundi i na kraju izgubili na jedanaesterce. Ili one utakmice sa Španjolskom na Euru 2012. godine kad je Raketa imao meč-loptu da nas odvede dalje, da ne govorim o osmini finala s Portugalom na Euru 2016. i eliminaciji u produžetku.

I na kraju, ono najbitnije - što ste rekli supruzi, kad se vraćate iz Njemačke?

- “Kao i iz Rusije, što kasnije”. Daj Bože da bude tako – zaključio je Danijel Subašić.

image
Tom Dubravec/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. srpanj 2024 00:34