Zlatko Dalić već je najavio kako će Hrvatska istrčati u prvoj utakmici Svjetskog prvenstva protiv Engleske. Izbornik je još u najavi pripremnog ogleda s Belgijom na Rujevici bez skrivanja rekao da će Hrvatska igrati u sustavu 3-4-2-1 i da tako želi napasti Engleze.
O igri s trojicom u zadnjoj liniji u kontekstu reprezentacije priča se već duže vrijeme, odnosno raspravlja se je li se taj sustav mogao uigravati tijekom kvalifikacija u skupini koja je objektivno bila lagana. Sustav s trojicom u zadnjoj liniji golica mnoge trenere zbog mogućnosti koje donosi u igri, ali i zahtjeva određenu pripremu te profil igrača koji mogu iznijeti sve te taktičke i fizičke zahtjeve intenziteta koji dolaze s ovim sustavom.
Imali smo primjere poput onog Gasperinijevog, na račun kojeg je Atalanta našeg reprezentativca Marija Pašalića postizala uspjehe te oduševljavala atraktivnom igrom i gotovo ravnopravno konkurirala onim bogatijim klubovima te osvojila i Europsku ligu. Bilo je i varijacija na temu tijekom posljednjih nekoliko sezona, poput one Manchester Cityja, na račun koje su osvojili Ligu prvaka protiv Intera koji je također igrao s trojicom iza, ali dugoročno taj trend nije zaživio.
Da se vratimo u povijest, ova formacija smišljena je sredinom 80-ih kako bi do izražaja došao jedan od najboljih svih vremena. Bilo je to veliko iznenađenje za argentinske novinare kad im je Carlos Bilardo prezentirao sustav 3-5-2 za koji su mislili da se šali, a njime je Argentina predvođena Diegom Maradonom došla do drugog naslova svjetskog prvenstva. Iste godine sličan sustav smislio je Franz Beckenbauer čija je Zapadna Njemačka igrala u formaciji 3-4-1-2 i igrala finale tog prvenstva protiv Argentine.
Nizozemci ‘klepili‘ Brazil
Koncepcija ovog stila igre, s različitim idejama, kasnije se proširila i popularizirala 90-ih godina, ali s vremenom je sve manje momčadi na vrhunskoj razini koristilo ovaj sustav. Ipak u posljednja tri najveća nogometna natjecanja mogli smo vidjeti reprezentacije koje su igrajući u varijacijama formacije s trojicom u zadnjoj liniji prošle skupine i nokaut faze, ali ne i do finala.
Vratit ćemo se tako u Brazil 2014., kada su domaćini poniženi prvo u polufinalu od Njemačke (1:7), a onda tako utučeni došli igrati za treće mjesto protiv Nizozemske. Još pod sjetom finala iz Južne Afrike, pokušaja Arjena Robbena i gola Andreasa Inieste stigli su Nizozemci u Brazil i odmah se u skupini osvetili Španjolcima pobjedom 5:1.
Branitelji naslova Španjolci nisu prošli skupinu pored maksimalnih Nizozemaca, a bolji je od njih bio i Čile pod vodstvom Jorgea Sampaolija na tekovinama sustava Marcela Bielse. Za taj sustav ključ je bila ogromna količina trke, agresivnosti i taktičke discipline, a preduvjet za funkcioniranje te ideje bio je imati na raspolaganju igrače koji su spremni odgovoriti takvim zahtjevima.
Zajednički je bio sustav igre s trojicom u zadnjoj liniji Nizozemcima i Čileancima, a u istom sustavu je zaigrala i reprezentacija Meksika koja je u skupini pobijedila i Hrvatsku (3:1) te se plasirala u osminu finala. Tu su Čile i Meksiko zaustavljeni, a Nizozemska je na kraju deklasirala Brazil u utakmici za treće mjesto igrajući u sustavu s tri stopera, točnije 3-4-1-2.
Na stoperskim pozicijama Louis van Gaal je tad imao Rona Vlaara, Stefana de Vrija, Bruna Martinisa Indija, Terencea Kongola te Joela Veltmana i Daryla Janmaata koji su mogli pokriti te pozicije, a na pozicijama wing-bekova su bili ključni Dirk Kuyt i Daley Blind dok su u napadu bili Robin van Persie i Arjen Robben.
Opet treći s trojicom
Četiri godine kasnije Nizozemci su bili u padu i nisu se u međuvremenu plasirali ni na Euro, ni na Svjetsko, ali u ovoj formaciji smo ponovno gledali osvajača bronce. Bili su to njihovi susjedi Belgijci kojima su mnogi dali ulogu dark horsea i gurali ih u raznim prognozama kao potencijalne osvajače.
Samo na stoperskim pozicijama imali su u tom trenutku neke od najboljih poput Vincenta Kompanyja, Tobeyja Alderweirelda, Jana Vertonghena, Thomasa Vermaelena i Dedrycka Boyate uz napadački arsenal u vidu Romelua Lukakua, Edena Hazarda i Kevina de Bruynea. Uzeli su na kraju broncu i to u ogledu s Englezima koji su isto tijekom prvenstva igrali u formacijom s trojicom u zadnjoj liniji (3-5-2), a njihovom izborniku Garethu Southgateu u obrani su na raspolaganju bili Harry Maguire, Phil Jones, John Stones, Garry Cahill te Eric Dier i Kyle Walker koji je mogao pokriti tu poziciju.
Na prošlom prvenstvu reprezentacije koje su igrale u ovoj formacije nisu stigle dalje od četvrtfinala. Do tu je stigla Nizozemska koju su u još jednom epskom okršaju zaustavili Argentinci, kasniji osvajači. Argentinci su samo u ovoj utakmici započeli s trojicom u zadnjoj liniji i na kraju prošli boljim izvođenjem jedanaesteraca, a Nizozemska je u sastavu na stoperskim pozicijama imala Virgila van Dijka, Nathana Akea, Matthijsa de Ligta, Stefana de Vrija te Jurriena Timbera.
Sad bismo u tom sustavu mogli očekivati i Hrvatsku, iako je Dalić prošle godine govorio da se na njega neće vraćati nakon testiranja u utakmici s Farskim Otocima. Gledajući popis igrača koje je poveo u Ameriku formacijski se nameće kao najlogičniji po profilima koje je odabrao, ali vrijeme za uigravanje ove formacije, od koje zbog kompleksnosti odustaju i klubovi, nije na strani Dalića, a otvoreni su i upitnici alternativa na bekovskim pozicijama koje su jedan najvažnijih elemenata ovog sustava. No, Dalić se sa zadnja dva svjetska prvenstva vratio s medaljama na koja je išao i s više otvorenih pitanja, stoga je sigurno pretpostaviti da zna što radi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....