Prošuljalo se nekako ispod radara, ili nam se samo čini, tek dugogodišnji kapetan Hajduka Mario Maloča, lani u Jarunu i nesuđeni vođa druge momčadi Bijelih, prešao je nekidan u – Maksimir. U svome matičnom klubu, gdje je počeo dugu karijeru, uradit će posljednji korak nogometaša i postupno prijeći u trenere. U istom tom Maksimiru trenira mu i sin Niko, koji je – da budemo indiskretni – dobio ime po mlađem Kranjčaru. Darovit je. Ima mota. Međutim, mali Niko nije tema, bit će prigoda.
E sad, što je to što nas kopka, da se nakon nekoliko dana od objave prelaska Maloče iz Jaruna u Maksimir vraćamo na taj događaj? Kopka nas kako je to Mario Maloča lani bio odabran da bude vođa druge momčadi Hajduka, potpisao je i ugovor, slikao se; vrhunska je bila prezentacija, a onda se prateća ekipa Bijelih lani dezintegrirala prije negoli je i počela. U Poljudu su privremeno odustali od B momčadi, zaledili je na godinu dana i Maloča je benevolentno spram voljenog kluba pokidao, raskinuo ugovor s "majstorom s mora". Kao da ništa nije ni bilo...
Skrasio se potom u Jarunu, gdje je, usput rečeno, sezonu odigrao još jedan bivši hajdukovac, mladi Splićanin Borna Orlić. Ispali su iz drugog razreda našeg nogometa, u dramatičnoj završnici posljednjeg kola i Maloča je sad potražio još jedan klub duge i plodne karijere. Ne da mu se objesiti kopačke o klin, još u nogama ima brzine. Vratio se korijenima, u Maksimir.
Očekivali smo ga u Hajduku
Priznajemo, očekivali smo ga u Hajduku. Da se vrati opet i iznova, jer ponovno u Poljudu formiraju drugu momčad. Međutim. Za razliku od lanjskih želja i pompe glede kapetanova povratka, naprotiv, sad se Maloča nije pojavio u hajdučkim planovima.
Prava šteta, jer Maloča bi taj posao radio zdušno, mladići bi od njega imali što naučiti, kako se obožava Hajduk i kako se trenira, jer primjeran je profesionalac od glave do pete. Nije slučajno Maloča bio odabran. Tadašnji sportski direktor Hajduka, Francuz Francois Vitali istaknuo je kako je Maloča zamišljen kao važan oslonac mladim igračima i primjer, e da bi se Maloča oduševljen pozivom odmah vratio s velikom ljubavlju u grad pod Marjanom. Našao stanovanje na omiljenom mu Žnjanu.
Snovi nisu dugo potrajali, druga momčad otišla je u čekaonicu, a Maloča natrag u Zagreb.
Danas, godinu kasnije, novi arhitekt struke Bijelih, Poljak Robert Graf, nije ga ni spomenuo. Zapravo, Marija nitko nije spomenuo.
Povratak kući
Maksimir je nekidan dočekao Maloču raširenih ruku i čitalačka publika Slobodne Dalmacije zaslužuje vidjeti kako je to matični Maksimir primio u njedra svog "izgubljenog" dječaka, koji mu se sada, nakon lutanja svijetom, s 37 godina na leđima opet vraća...
Prošao je stadione, gradove i države. Nosio je teret očekivanja, vodio momčadi kao kapetan i ostavljao srce na travnjaku gdje god je igrao. Znamo da je Split bio njegov nogometni dom i da mu ostaje prvi dom. Znamo što za njega znači Hajduk. I upravo zato ne tražimo da to zaboravi. Želimo samo da se ovdje, među nama, ponovno osjeća kao kod kuće. Jer neke adrese nikada ne izbrišeš iz srca. Zagreb. Split. Gdanjsk. Fürth. Gorica. I opet Maksimir.
Dirljiv doček. A mi pamtimo Maloču nadasve kao Hajdukova kapetana osvajanja kupa 2013. godine, u svom Zagrebu podigao je u bijelom dresu Kup, Rabuzinovo Sunce. I ne zaboravljamo ga, misleći da ga se Hajduk, nakon epizode propalog povratka lanjske godine, mogao sjetiti i ovog ljeta...
P. S. Nikako nemojte pomiješati Maksimir i Dinamo, to su dva kluba različita.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....