StoryEditor
Domaći nogometposebna sjećanja

Bivši hajdukovac, dok je igrao za Bordeaux, čuvao je Maradonu: dres natopljen znojem ‘Malog zelenog’ u vitrini je Zorana Vujovića

27. studenog 2020. - 21:01
Zoran Vujović čuva Maradonin dresPrivatni album

Dres „malog zelenog”, Diega Armanda Maradone u Splitu se s ponosom čuva. Dres Napolija, legendarna „desetka” svijetlo plave boje neba. S reklamom Mars. Celeste...

Kao mamac za kolekcionare, jer nemojte dvojit, dres ne da je originalan, nego ga je Maradona natopio „božjim znojem”, mijenjao se odmah poslije utakmice na travnjaku napuljskog San Paola sa svojim izravnim čuvarom, stražarom...

Nakon više od 30 godina na vidjelo izlazi uspomena kao relikvija iz stana Zorana Vujovića, internacionalca Hajduka i nekadašnjeg reprezentativca koji je kao član Bordeauxa te zgode u Kupu UEFA, 88/89. igrao protiv Napolija. Koji će te sezone osvojiti Kup UEFA.

Ispao je Bordeaux, igralo se u ova doba jeseni, studeni, prosinac 1988:

- Ispali smo tijesno, izgubili smo najprije 0:1 u Bordeauxu, a u Napulju odigrali 0:0. Bili smo oslabljeni jer mi je brat Zlatko bio povrijeđen i nije mogao igrati, a u revanšu sam u Napulju striktno čuvao velikog Diega. Bila je to velika borba, mi smo, mislim na Bordeaux, kao i Maradonin Napoli bili u vrhu europskog i svjetskog nogometa. Bio je to kao finale prije finala.

Prelistate li talijanske portale s izvještajima starih utakmica, tog 7. prosinca 1988. pišu kako je Diego trpio „željezno pokrivanje snažnog Vujovića”.

- Kad se danas sjetim, s nostalgijom, bilo je to veliko uzbuđenje. Ja sam u Bordeauxu u pravilu igrao lijevog beka. Prije uzvrata me pozvao trener Aime Jacquet, da, on će 1998. kao izbornik postati prvak svijeta s Francuskom. E, i rekao mi je da ću striktno pokrivati Maradonu.

Zoran se živo sjeća kako je to odigrao „flastera” protiv Najvećeg:

- Imao sam razne zadatke u karijeri i nikad nisam posezao za grubostima. Razmišljao sam... Nema druge, kud on, tu i ja. A Diego je bio svugdje, najčešće u sredini, odlučio sam pratiti ga na 20 centimetara udaljenosti, uz tijelo, ma niti na pola metra. Odlučio sam da ga neću faulirati, niti čupati za dres. To nije bio moj stil. Samo maksimalna koncentracija i uz njega na dodir. A na brzinu mi neće uteć. I nije. Imao sam i ja iskustva, već navršenih 30...

Uspomene naviru:

- Samo mi se dvaput uspio licem okrenut prema našem golu, a pamtim izreku Biće Mladinića koji nas je učio, ako ti primi balun prsima prema golu i krene, onda ti je već spašavaj se tko može! Što se mene tiče ispalo je dobro, ugledni L' Equipe daje ocjene od 1 do 5, a ja sam dobio 4. Imao je par dodavanja vanjskom, kako bi samo „rezao” balun, taj potez ni od koga nikad nisam vidio. Maradona je bio nešto ekstra. Imao sam sreću da nije pokazao to što jest. Moje čuvanje je bilo vrlo korektno, što mi je golema satisfakcija.

Zamolio ga je za dres:

- Bio je vrlo prijatan i dobro raspoložen. Cijenio je to moje fair nadmetanje bez grubosti i bez faula i zahvalio mi se. Spremno se skinuo i dao mi dres. Evo dresa...

Stavio ga je Zoran u staklo tako da se obje strane vide, „desetka” Malog zelenog i Napoli. O Maradoni ima posebno mišljenje:

- Bio je najveći na svijetu moje generacije, veličina i idol naroda. Htio je svakoga zabavit i godilo mu je društvo. Život mu je bio igra. Nepredvidljiv, ekscentričan, a tako prijazan u tom času razmjene dresova. Uvijek ću to pamtit.

Zorana Vujovića (62), sada nogometnog trenera, nema baš u javnosti. Ovo može bit i rubrika „gdje su, što rade”?

- Zadnji angažman bio mi je uz Vinka Begovića u Iranu, lani. Htio bih još radit, osjećam se dobro i u snazi sam. Možda mi je slaba logistika, pa sad doma stojim... 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. siječanj 2021 03:00