Zovem Antu Rebića, najperspektivnijeg hrvatskog nogometaša, na Božić, nekoliko puta, ali ne javlja se. Zovem mu oca Boška,a on kaže: Spava ti Ante, ne bi ga gromovi mogli probuditi.Osim toga bio je do kasno kod babe Marije i dida Nede na Hršćevanima.Naljutio bi se did da ne dođe,a Ante ,znaš, mora zadovoljiti i ženinu stranu, u šali nam odgovara Antin otac.
No upornost se isplatila,dobismo Antu tek na poslije podne i padne dogovor da ćemo popričati o svemu.
- Amo, negdi sist na miru,jer ako me vide ovi moji prijatelji iz Vinjana Donjih i Imotskog,opet ćemo u priču,pa nećemo nikada završiti razgovor,veli Ante.
I tako sjedosmo,a razgovor Božićni s Antom Rebićem,pretvori se u dugu priču,ponajviše onu o Božiću.
- Ma, malo sam ljut,veli Ante, ostala mi cijela prtljaga u...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....