StoryEditor
Borilački sportovidominira godinama

Svjetska taekwondo zvijezda Jade Jones trenira u osnovnoj školi Lokve-Gripe: Ja sam odabrana, u Tokio idem po treće zlato

4. kolovoza 2020. - 22:18
Jakov Prkić/Hanza media

Ako Jade Jones uspije u svom naumu, u dvorani Osnovne škole Lokve-Gripe u Splitu slobodno se može postaviti natpis za sva vremena „Ovdje je trenirala najveća taekwondoašica u povijesti, trostruka olimpijska pobjednica Jade Jones”.

Naime, u toj je dvorani Jones, s kolegama iz reprezentacije Velike Britanije, sparirala s hrvatskom reprezentacijom u sklopu kampa koji je organizirao Hrvatski taekwondo savez. Iz njene perspektive, taj je kamp bio samo jedna od stanica na putu do ostvarenja onoga što nikomu iz tog sporta nije uspjelo – osvajanja trećeg olimpijskog zlata. Londonu 2012. i Riju 2016. želi dodati Tokio 2020. Pardon, 2021.

Jones, inače 27-godišnja Velšanka, uz to je aktualna svjetska i europska prvakinja te, dakako, svjetski broj jedan u svojoj kategoriji do 57 kilograma. Dominira već godinama.

I eto, jedna takva velika „faca”, zvijezda britanskog i svjetskog sporta, trenirala je tu u našem susjedstvu. Naši olimpijci, mahom iz splitskog Marjana, dobili su jake treninge i sparinge, baš kao i Britanci koji su pritom stigli i uživati u blagodatima Splita i Dalmacije, na suncu i u moru. „Win-win” situacija za svih.

- Bili smo ovdje i lani, kamp je jako kvalitetan. Vratili smo se u ovim teškim vremenima. Zahvalni smo hrvatskoj reprezentaciji – rekla nam je Jones, još uspuhana nakon žestokog test meča protiv naše Nikite Glasnović.

Nasmiješena, pristupačna i simpatična, Jones je rado izdvojila vrijeme za razgovor s nama. Otkrila nam je štošta. Primjerice, hoće li se umiroviti ako osvoji to treće zlato, gdje se vidi nakon taekwondo karijere, je li u Walesu popularnija od Garetha Balea i tko od hrvatskih taekwondoaša ima najbolje izglede za olimpijsko zlato.

Krenuli smo s laganijim temama. Malo o kampu i boravku u Splitu.

- Obožavam ovaj grad, voljela bih ovdje živjeti! Vrijeme je prekrasno, treninzi su teški, a hrvatski borci sjajni. Tjeraju me da budem bolja, a uz to su i odlični ljudi. Nakon treninga odemo do plaže, opuštamo se i družimo, a bili smo i na izletu brodom po otocima. Bilo je predivno.

Dobro dođe malo opuštanja usred napornih treninga?

- Apsolutno. Pogotovo u ovo tužno i depresivno vrijeme. U nas u Britaniji „lockdown” traje već mjesecima. Lijepo je doći ovamo na sunce. Naporno smo radili, ali i odmarali, uživali u pozitivnoj energiji.

Kako biste ocijenili kvalitetu hrvatske reprezentacije?

- Toni Tomas sjajan je trener, taktički vrlo pametan. Sparirala sam s različitim profilima suparnika, pa tako i s Mateom Jelić koja je u većoj kategoriji od mene, čak i s dečkima. Treninzi su bili baš kvalitetni. Izvan treninga svi smo prijatelji, ali kad kročimo na tatami prijatelja više nema, haha.

A kakav je nivo hrvatske reprezentacije u usporedbi s Velikom Britanijom?

- Obje su reprezentacije ponajbolje u svijetu, ali iz drukčijih razloga. Mi imamo agresivan stil, pomalo smo kao dečki, dok su Hrvatice pametne, lukave i mentalno jake. Taktički te mogu nadmudriti.

Tko bi iz naše reprezentacije mogao do medalje u Tokiju, možda i zlata?

- Matea Jelić. Ona je sjajna. Ima dobru „glavu” i visoka je, taktički vrlo potkovana. Ima dobre šanse.

Kako ste doživjeli odgodu Olimpijskih igara za sljedeću godinu?

- S jedne strane, bila sam slomljena jer sam izgubila cilj za koji sam trenirala. Sada sam već mogla biti kući, u mirovini, kao trostruka olimpijska pobjednica. Ovako moram čekati još godinu dana, no to možda i nije loše jer sam se taman bila ozlijedila prije karantene. Možda je odgoda došla kao blagoslov s nebesa.

Kako mislite u mirovini? Ako osvojite zlato, povlačite se?

- Da moram sada odgovoriti, rekla bih „da”. To bi bio idealan oproštaj. Nakon trećeg zlata bila bi moja dužnost maknuti se i pustiti druge da osvajaju, haha. Nikad ne reci nikad, ali trenutno je prilično realno da ću se povući ako dođem do novog zlata.

Kako ste preživjeli karantenu?

- Vježbala sam kod kuće u garaži. Skroz sam je preuredila, postavila tatamije i trenirala svaki dan. Živim s kolegicom iz reprezentacije Biancom Walkden tako da nisam bila sama.

Plašite li se koronavirusa, putovanja po Europi ili na druge kontinente?

- Pa, onako. Volimo putovati i natjecati se, no s maskama je sve to nekako zastrašujuće i čudno. Imam stariju obitelj za koju se brinem. Tužna su ovo vremena za svih, ali vjerujem da Olimpijske igre mogu biti svjetlo na kraju tunela, slavlje života i sporta.

Budući da cijela nacija od vas očekuje zlato, stvara li vam to dodatno opterećenje?

- U neku ruku da. Ali uzbuđena sam i osjećam da sam „odabrana”. Vjerujem da je to moja sudbina. Osvojila sam i Olimpijske igre mladih, dakle svaki moj nastup na Olimpijskim igrama završio je zlatom i nadam se da će tako biti i u Tokiju.

Može li vas tko zaustaviti?

- Može, bilo tko. Konkurencija je strašna. Moram biti fizički i psihički na pravoj razini ako želim pobijediti.

Ovdje ste u Splitu odradili pripremni meč protiv Nikite Glasnović koju ste svladali u polufinalu Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016. (Nikita je tada nastupala pod zastavom Švedske, a danas Hrvatske). Je li i ona možda među kandidatima za zlato?

- Ona je jako dobra. Puno puta smo se borili, mislim desetak puta i svaki je put bio „rat”.

Što je ključ vašeg uspjeha?

- Zapisujem taktiku, što moram raditi u meču, kako napadati i kako se braniti. Kad razmišljam o tome kako provesti moj plan i biti opuštena, tada prolazim najbolje.

Gdje se vidite nakon taekwondoa?

- Možda preselim u hrvanje, u WWE (op.a. Svjetska organizacija profesionalnog hrvanja). Bio bi to drukčiji stil života, ali razmišljam o tome. To je jedna od opcija.

Gdje živite i trenirate?

- Obitelj mi je u Flintu (op.a. grad s desetak tisuća stanovnika na sjeveroistoku Walesa, tridesetak kilometara južno od Liverpoola), a ja treniram i živim u Manchesteru s Biancom Walkden. Primila me kad sam došla sa 17 godina i danas mi je poput sestre. Vikendima redovito svratim doma u Flint. Sjećam se kako su sugrađani skupljali novac za mene jer mi roditelji nisu mogli priuštiti odlazak na kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre mladih 2010. Ponosna sam na moj grad, uvijek me podržavao i želim mu se za to odužiti.

Je li vaš uspjeh potaknuo druge momke i cure u Walesu da se počnu baviti taekwondoom?

- Prije Londona 2012. ljudi nisu imali pojma što je taekwondo. Danas su svi upućeniji i sport sve više napreduje u Walesu. Sada se i sponzori sve češće javljaju taekwondoašima – za kraj će Jade Jones, neustrašiva žena koja pomiče granice i samouvjereno maršira prema olimpijskoj besmrtnosti.

Gledajući je kako udara na treninzima i pričajući s njom, teško joj je proturječiti kad kaže da je treće olimpijsko zlato njezina sudbina.

‘Djed me uveo u sport’

Zanimljiv nadimak prati Jade Jones - „Headhunter” (lovac na glave). Objasnila nam je kako je do njega došlo.

- Kad sam ušla u reprezentaciju bila sam nebrušeni dijamant. Samo sam udarala visoko, u glavu, pa su me tako prozvali.

Sviđa vam se taj nadimak?

- Sviđa! Doduše, svi očekuju da stalno moram gađati glavu, haha.

Je li istina da je vaš djed zaslužan za to što ste odabrali taekwondo?

- Jest. Kao dijete sam bila malo zločesta pa me htio vratiti na pravi put. S osam godina odveo me na taekwondo i svidjelo mi se. Djed me stalno prati na velikim natjecanjima, bit će sa mnom i u Tokiju.

Zanimljivo je da ste cijelu karijeru proveli u istoj kategoriji (do 57 kg). Kako vam je to uspjelo?

- Sa 17 godina bilo mi je lako doći do 57 kg, a sada već imam 27 godina, odrasla sam. Nakon karantene sam dobila nekoliko kilograma. Sve je teže biti ispod te granice, ali to je žrtva koju sam spremna napraviti da osvojim zlato.

Imate li kakva praznovjerja prije borbi?

- Kad sam bila mlađa bilo je svega. Imala sam sretne čarape, sretnu ogrlicu i svašta nešto. Nije ni sada puno bolje, haha. Imam sretni lančić s privjeskom i molim se najboljem – nasmijala se 167 cm visoka Jones.

U Walesu u borbi za sportsku osobu godine pobijedila Garetha Balea

S 19 godina Jade Jones osvojila je olimpijsko zlato u Londonu, a s 23 već je imala dva, nakon Rio de Janeira. Raspametila je naciju, postala je istinska sportska heroina u Walesu i cijeloj Velikoj Britaniji. Vlasnica je počasnog ordena Britanskog carstva koji dodjeljuje kraljevska obitelj, a dvaput je osvojila nagradu BBC-a za sportsku osobu godine u Walesu, što je najprestižnija sportska nagrada u toj državi. Za usporedbu, slavni nogometaš madridskog Reala Gareth Bale tu je nagradu osvojio „samo” jednom. Znači li to da ste popularniji od njega, pitamo Jones?

- Haha, ne znam baš. Jedne godine sam u tom izboru bila prva, a on drugi! Mislim da je to bilo 2016. nakon drugog olimpijskog zlata. Bila sam šokirana, nisam mogla vjerovati.

Jeste li ga imali priliku upoznati?

- Ne, nisam. Nije bio na toj ceremoniji. Samo se pojavio na ekranu.

Na društvenim mrežama također ste vrlo popularni, samo na Instagramu imate 164 tisuće pratitelja?

- Pokušavam se ne zanositi time. Živim svoj život, uživam i onda objavim ono što želim, a ne ono što drugi misle da moram. Volim se zabavljati, ali i trenirati naporno, jesti zdravo i pokušavam biti uzor mladima – prizemno će Jade.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

23. rujan 2020 05:14